Vijest koja nam je pristigla, a po kojoj je Zvonko Bušić zaista pušten i od danas se nalazi u Hrvatskoj sigurno se dugo čekala. Teško je pretpostaviti što je sve doživljavao on i njegova obitelj, pogotovo u trenutcima kada se činilo da će biti pušten, pa je onda opet bez objašnjenja vraćen u zatvor. Da se stvari dobro razvijaju dalo se danas naslutiti kada su se u hrvatskim medijima dale pročitati sve okolnosti pod kojima je poginuo američki policajac Brian J. Murray (iz vijesti Hine). Odnosno, napokon je i šira javnost mogla saznati kako je bomba koja je eksplodirala nije bila namijenjena usmrćivanju, već da je nesretno eksplodirala pri demontaži, nakon što je Bušićeva grupa o njoj obavijestila američke vlasti. U nastavku donosimo opširniji tekst Benjamina Tolića s mnoštvo podrobnosti vezanih uz životni put Zvonka Bušića.(mm)

Zbog niza upita naših čitatelja i članova, dogovorili smo potpisivanje pisma protiv zabrane Thompsonovog koncerta preko Portala HKV-a. Dovoljno je u pismu podrške na elektroničku adresu Uredništva [ Ova elektronička adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript Ova email adresa je zašti�ena od spam robota, nije vidljiva ako ste isklju�ili Javascript] poslati svoje osobne podatke (ime, prezime, titula, funkcija). Za nekoliko dana, ovako prikupljene potpise proslijedit ćemo onima koji se brinu o cijeloj listi.

Zbog radova ovih dana na poslužitelju mali broj korisnika ne može se više prijaviti na Portal, pa ih molimo da nam se jave kako bi im dali nove zaporke (stare više ne rade). Budući da smo nakon velikih problema odlučili prebacivanje na novi sustav izvesti tako da paralelno radi i stari, od danas se opet mogu pisati komentari bez straha da će biti izbrisani. Administrator

Prvo je Koncert Marka Perkovića Thompsona bio zabranjen u Umagu. Onda su mediji izvijestili kako je to učinjeno nakon uspješnog lobiranja saborskog zastupnika Damira Kajina kod predsjednika Republike Stjepana Mesića. Pa smo umjesto o Thompsonovoj glazbi u Umagu mogli pročitati razgovor iz ovog grada s "uvijek rado viđenom gošćom" Lepom Brenom, koja će na jesen pjevati navodno i u Hrvatskoj. Onda je pismo niza hrvatskih intelektualaca protiv zabrane održavanja Thompsonovog koncerta objavljeno na nekim hrvatskim internetskim Portalima, kao primjerice na ovom HKV-a. Postojanje ovog pisma većina visokotiražnih medija, naravno, nije prenijela, osim nekoliko izuzetaka. Jedan od tih izuzetaka jedan je od zagrebačkih dnevnih listova koji je pismo protiv zabrane Thompsonovog koncerta uspio povezati s budućim predsjedničkim izborima. Prošlo je onda još nešto dana i na scenu je stupila jedna od najviših moralnih vertikala hrvatskog društva i intelektualna veličina - dr. Ivo Banac koji trenutno vodi ha-ha-o.(mm)

Uhićenje Radovana Karadžića sigurno je vijest dana koja će imati posljedice na Republiku Hrvatsku. Nova vlast u Srbiji, riskirajući ponešto unutarnjih napetosti, riješila se na efektan način možda i najvećeg tereta koji ju je opterećivao na ubrzanom putu približavanja Europskoj Uniji, odnosno ponovnog zauzimanja aktivne uloge u svojem neposrednom okruženju. Budući da ne treba sumnjati ni sekunde da će zbog predavanja Radovana Karadžića Haaškom sudu Srbija biti bogato nagrađena i kompenzirana, bit će zanimljivo pratiti na čiji račun. Republika Hrvatska, s vodstvom kakvo ima, prva na pada na pamet, ali i Bosna i Hercegovina nakon srpske predaje Kosova ne će nužno biti pošteđena raznih dogovora, ma koliko se dio tamošnjeg stanovništva radovao najnovijoj vijesti. Naime, ne treba zaboraviti kako je Srbija ostala pošteđena bilo kakve međunarodnopravne odgovornosti za ratove u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, i kako slučaj Karadžić tu ništa zasigurno ne će promijeniti.(mm)

Niz hrvatskih intelektualaca uputilo je danas otvoreno pismo hrvatskoj javnosti povodom zabrane koncerata Marka Perkovića Thompsona, s čime se dugotrajna kampanja protiv nastupa ovog pjevača posljednjih dana protegnula i na mjesta u Republici Hrvatskoj. U pismu se podsjeća kako su hrvatski građani prošli bolna iskustva zabrane i suđenja javne riječi, i kako je hrvatsko sjećanje puno ponosa na one koji nisu prihvatili zabranu slobode misli, riječi, pisma i okupljanja. Potpisnici zbog toga iskazuju prezir prema zabranama domoljubnih pjesama Marka Perkovića Thompsona, koje su postale predmet cenzure jedino zato što pobuđuju plemenite osjećaje solidarnosti, i preko kojih se iz ravnodušja i rezignacije podiže mnoštvo ljudi.(mm)

Obavještavamo naše čitateljstvo kako ćemo od nedjelje 20. srpnja pa do ponedjeljka 28. srpnja na poslužitelju Portala vršiti određene promjene tehničke naravi zbog čega će biti manje priloga redakcije. Također, zbog servisiranja i unaprjeđivanja sustava, mogući su i otežani pristup ili kraći prekidi u radu samog Portala.

Kapetan Kristo Laptalo koji je zajedno s prvim časnikom Konstantinom Metelevim i vođom palube Narcisom Garciom po zapovjednoj i i osobnoj odgovornosti bio osumnjičen za krijumčarenje 51 kilograma kokaina, pronađenih u kutijama koje su iskrcane s broda "Coral Sea", osuđen je na sudu u grčkom Patrasu na 14 godina zatvora i 200 000 eura kazne, dok su suoptuženi oslobođeni. Primjer ovoga čovjeka i njegovoga suđenja najbolje pokazuje koliko je pravo subjektivan pojam, a pravda različita ovisno o očima promatrača i koliko se brzo, doslovce preko noći može uništiti dugogodišnja karijera, život jednoga čovjeka i njegove obitelji. Presuda je donesena bez ikakvih odgovarajućih dokaza koji se u pravnom smislu za bilo kakvu osudu i dokazivanje krivnje zahtijevaju. Čak su i iskazi svjedoka tužiteljstva prema navodima tamo prisutnih hrvatskih medija išla u korist Laptala, jer su mahom potvrđivali kako kapetan nije mogao imati uvida u sadržaj cjelokupnoga tereta, a provedena je i privatna istraga. Sudac je na kraju Laptala proglasio krivim zbog «zapovjedne» odgovornosti, ma što god to značilo, jer po njegovim riječima – kapetan je ipak kapetan. A ako i nije imao dovoljno dokaza, za savjet i mišljenje mogao se obratiti velikom hrvatskom dušebrižniku Ivanu Zvonimiru Čičku, kojem su izgleda neke stvari poznate čak i prije nego što se i dogode.(mmb)

Sa internetskih stranica www.hdlskl.hr donosimo istinito svjedočanstvo o brutalnim silovanjima koja su od strane srpskih vojnika počinjena tijekom Domovinskoga rata u logorima u Vukovaru. Izdvajamo: "Pred kraj studenog 1991, Kapetan je silovao dvije 14 godišnje djevojčice pred njihovom bakom, a onda ih sve tri ubio. U listopadu mlade hrvatske djevojke koje su služile srpske dobrovoljce, bile su prisiljene na seksualni odnos. Muškarac je prijetio kako će ubiti njihovu obitelj ako ne pristanu. Doktor pripadnik ZNG-a svjedoči o silovanju mlade djevojke u drugom tjednu studenog, u prostorijama štaba ZNG-a.On je pozvan kako bi pregledao pacijenta na tom mjestu. Istog mjeseca, Albanka je prijavila kako je 12 sati uzastopce ispitivana i silovana od grupe JNA vojnika. U drugom slučaju, u prosincu, starija žena je ubijena i njezina kćer je silovana, muškarac (počinitelj) je identificiran."

Frederik Grisogono (rođen u Zadru, 1472.-1538.) bio je matematičar, fizičar, astronom i liječnik. Obrazovao se u Padovi, gdje je kasnije postao sveučilišni nastavnik. Njegovi su komentari o Euklidovim ‘Elementima’ objavljeni u njegovoj knjizi Speculum astronomicum terminans intellectum humanum in omni scientia, izdanoj u Veneciji 1507. Njegovo je najznačajnije dostignuće teorija morskih mijena koja se temelji na privlačenju Mjeseca, koja je utjecala na Marka Antuna Dominisa. Otkrio je antipodski plimni val.

Čitamo u medijima o najnovijim zabranama koncerata pjevača Marka Perkovića Thompsona, u Umagu i u Otoku. O Thompsonu na ovome mjestu ne treba previše trošiti riječi, jer u današnje vrijeme svi znaju što njegovo ime većini Hrvata predstavlja – automatski ga se povezuje s domoljubljem, Domovinskim ratom, braniteljima... No, za one bliže vlasti i medijima on je sinonim za nešto negativno, promoviranje nekakvoga neoustaštva (što je u današnje vrijeme na ovim prostorima sve popularniji izraz), a sve to naravno bez neke stvarne podloge i argumenata. Jer, ako ćemo govoriti o pjevanju tih «zabranjenih « pjesama, Thompson je i sam priznao da ih je pjevao za vrijeme rata, odnosno nakon izbora 2000. godine, kao znak bunta protiv novoizabrane vlasti. Također je priznao i da je to bila pogreška koja je dala «štofa» njegovim neistomišljenicima da ga po medijima, što stranim, što domaćim, razvlače kao nekakvog neonacističkog gurua. Činjenica koja je jasna kao dan jest da niti su Hrvati nacisti, niti je Thompson njihov vođa. Ovdje je zapravo posrijedi jedna prljava politika, koja se dobrom starom provjerenom srbo-komunističkom metodom začepljivanja Hrvatima usta ustaštvom i nabijanja povijesne krivnje služi kako bi i dalje ostvarivala svoje dobro poznate ideološke ciljeve. A onda se jave takozvani «lijevi intelektualci» sa svojih «visina» komentirajući posprdno kako tamo neki ograničeni i primitivni nacionalisti ništa ne razumiju pa im se valjda ne treba previše ni objašnjavati, oni se, iako deklarirani humanisti, liberalisti i pacifisti tada prvi zalažu za ništa drugo no primjenu represivnih mjera protiv onih koji su za razliku od njih u zabludi, iskazujući pri tome svoju rasističku prirodu.(mmb)

Donosimo komentar prof. dr. sc. Branimira Lukšića, člana Hrvatskoga kulturnog vijeća, u kojem se raspravlja što pojedinci mogu učiniti kako bi se obranili od kaosa koji se uvodi kroz nedavno izglasovani Zakon o suzbijanju diskriminacije. Lukšić tako piše: "Prijedlog se zakona prešutno temelji na potpunom moralnom pluralizmu. No, za razliku od političkog pluralizma, koji je preduvjet demokratskoga društva, moralni pluralizam doprinosi krizi i konačnoj propasti demokracije, jer potkopava onaj minimum moralnog konsenzusa, bez čega nema demokracije. Moralni pluralizam uvodi potpunu relativnost svih vrijednosti, uz potpunu apsolutnost slobode, njezinu nevezanost za istinu. On negira razlikovanje dobra i zla, koje je temelj svakog vjerskog, moralnog i pravnog poretka. Ne samo moral „visokih religija“ (kršćanstva, islama, judaizma), nego i prirodni moral, temelji se na apsolutnim i bezuvjetno obvezujućim vrijednosnim sudovima, sudovima o onome što moramo činiti, i čega se moramo kloniti. Već se i deset zapovijedi Božjih, taj nukleus svakog naravnog i vrhunaravnog morala, temelje na bezuvjetnom i apsolutnom razlikovanju dobra i zla."(B. Lukšić)

Kako se dolazi na Mesićevu listu za pomilovanja? Valjda kosovim vezama, jer drugih objašnjenja za posljednji slučaj baš ne vidimo. Naime, kako piše Slobodna Dalmacija, predsjednik Republike Stjepan Mesić pomilovao je izvjesnog Ivu Šeparovića koji je 2002. na Cavtatskoj rivi izvadio nož i s jednim ubodom u prsa ubio tridesettrogodišnjeg sumještanina. Za to je dobio deset godina zatvora, no i to je valjda bilo previše, pa je sada pomilovan. Za pomilovanje zacijelo su bile presudne njegove zasluge ratnih godina. Kada je sudjelovao u KOS-ovom projektu proglašavanja Dubrovačke Republike, a onda prokazivao JNA svoje susjede zbog hrvatstva, zbog čega su mnogi premlaćeni i poslani u logore.(mm)

Iz Hrvatskog slova donosimo razgovor s kolumnisticom i pjesnikinjom Eliom Patriciom Pekica Pagon, glavnom urednicom časopisa Epoha. Od osobe koja radi u medijima posebno je zanimljivo čuti vrlo otvoreno razmišljanje o hrvatskoj političkoj sceni: "... za mene pojmovi lijevo i desno u politici ne znače baš ništa, jer još uvijek se na sceni nije pojavio netko tko bi odigrao ulogu pravog predstavnika naroda, a u opisu svih njihovih radnih mjesta upravo bi NAROD trebao zauzimati najistaknutije mjesto. Ako se u hrvatskim novinama i časopisima mogu svakodnevno iznositi stajališta ljudi koje mi plaćamo, a koji ne da pokopavaju Hrvatsku, već njihovi napisi zvuče kao izraziti govor mržnje prema našoj dalekoj i bližoj povijesti i svemu hrvatskom, tada s pravom možemo biti zabrinuti za našu budućnost. Prema njima, svatko tko malo glasnije kaže koliko voli svoju domovinu ispada nekakav nacionalist... Nitko mi ne može reći da u Hrvatskoj ne postoje obrazovani, normalni ljudi, željni oslobađanja od sveopćeg primitivizma, bolesnog egoizma i slavoljublja naših političkih velemajstora. Rijetki su danas mediji u Hrvatskoj kojima možemo sa sigurnošću pristupiti i kojima možemo vjerovati."(M. Ćurić)

Donosimo treći i poslijednji dio izlaganja Sanje Nikčević s tribine Hrvatskoga kulturnog vijeća o kazalištu. Izdvajamo: "Umjetnička akademija u Osjeku ima tri odsjeka - glazbeni, likovni i kazališni. Osnovana je prije četiri godine na desetogodišnjoj tradiciji obrazovanja glazbenih pedagoga i iz potrebe sredine za takvom vrstom škole. Dvije osječke generacije koje su osamdesetih izašle iz „područne” škole zagrebačke akademije pokazale su da je i te kako potrebna jer ti glumci danas nose osječki repertoar. Projekt osnivanja osječke kazališne akademije već jako dugo traje i na njemu je radilo mnogo Osječana, a onda je prije četiri godine zaživio kao Odsjek za kazališnu umjetnost Umjetničke akademije u Osijeku. Naša akademija je druga glumačka akademija u Hrvatskoj, a nakon što je i Split pokrenuo svoju, imamo ih tri. Pri tome je Osijek specifičan jer obrazuje studente ravnopravno i za glumu i za lutkarstvo u prve tri godine, prvom ciklusu Bolonjske reforme."(S. Nikčević)

Vuk dlaku mijenja, ali ćud...Tako bi nekako išla stara hrvatska poslovica, koja jako dobro pristaje uz mladog i ambicioznog predsjednika najjače oporbene stranke, SDP-a, jednog, jedinog i neponovljivog Zorana Milanovića. A što Milanovića čini tako jedinstvenim? Odgovor je vrlo jednostavan – količina vlastite političke bahatosti koja ga je na prošlim izborima vjerojatno koštala pobjede, a sudeći po izjavama koje danas daje, ta ga prošlost ničemu i nije naučila. Tako na novinarska pitanja i dalje odgovara posprdno, ironično i umišljeno, ostavljajući pritom dojam napuhanog purana. I zato ga ljudi ne vole. Pustimo sada stranke, programe, razlike između takozvanih lijevih i nepostojećih desnih koje su u Hrvatskoj danas zanemarive. Ako se u obzir uzme činjenica da Hrvati svoju političku elitu danas većinom karakteriziraju rečenicom – svi su oni isti, ono što na kraju presuđuje vjerojatno je karizma i dojam političara kao govornika i javne osobe. A to je element koji Milanoviću itekako nedostaje i kojem velikim dijelom može zahvaliti izborni neuspjeh.(mmb)

Bombastični naslov u hrvatskim medijima, «Hrvatska primljena u mediteransku uniju», nije za Hrvate nikakva invokacija Europe koju su im političari preko deset godina obećavali. Nije to niti izborna platforma za koju su glasovali. U ime oca i sina i svetoga duha, što je to, nitko ne zna u Hrvata. Bolje da ne znate, nova je, htjeli ili ne, službena deviza hrvatske vanjske politike, a druge znane nam hrvatske politike odavno niti nema. Zna se tek da je Mediteranska inicijativa bila jedna od nebrojenih iz 90-tih koje je predsjednik Tuđman odbacio jer su zahtijevale sve a nudile ništa: primjerice, «stručnu potporu» osiguravale bi ili moćne sile pa čak i zemlje po naprednosti daleko iza Hrvatske, poput Rumunjske, a Hrvatska i BiH bi bile zadužene – tek za «resurse», uložiti svoj teritorij, svoje izvore energije, telekomunikacije, prometnice, financije, itd.(I. Arapović)

Iz Hrvatskog slova donosimo komentar Anči Fabijanović o načinu na koji se Hrvatska prilikom trodnevnog programa Europa živi u Salzburgu, uz ostale sudionice EUR-a 2008. predstavila svijetu. Izdvajamo: "Ta lijepa i uzbudljiva priča počela je pozivom organizatora - grada Salzburga i Hrvatske kulturne udruge Hrvatski san iz Salzburga. A rezultat? Grad Knin predstavio je 16. lipnja Hrvatsku na trodnevnom programu Europa živi u Salzburgu, na kojem su države sudionice nogometnog prvenstva EURO 2008. promicale svoje kulturne, prirodne i druge vrijednosti i potencijale. Austrijski domaćini uputili su Kninu ovaj poziv temeljem ranije uspješne kulturne suradnje i nastupa na Danima austrijsko-hrvatske kulture i prijateljstva 2007. i 2008."(A. Fabijanović)

Donosimo drugi dio izlaganja Sanje Nikčević s tribine Hrvatskoga kulturnog vijeća o kazalištu. Izdvajamo: "Naravno da je dokumentarno kazalište postojalo i prije ovog trenda (njemačko i američko političko dokumentarno kazalište, žive novine i slično), ali je sada prešlo na glavne scene i postalo trend, moda. U toj modi naravno da ima i stupica - nije dovoljno dovesti na scenu prave teroriste ili prave srčane bolesnike, nije dovoljno citirati prave izjave političara. Kao što nije dovoljno da se deset ljudi izležava po cijele dane da bi se nešto zvalo reality show i privuklo ljude tako i kazalište mora pronaći priču koja će govoriti nešto više od današnjeg trenutka i nekome dalje od mog dvorišta. Problem sa svim trendovima, pa tkao i ovom dokumentarnom kazalištu je da se oponaša forma, a onaj početni impuls pravog sadržaja i one spomenute formule povratka Riječi i djelovanja u kazalištu se vrlo brzo putem izgubi."(S. Nikčević)

Kako prenose mediji predsjednik Republike Stjepan Mesić razgovarao je u ponedjeljak navečer u Parizu s bivšim francuskim ministrom pravosuđa i predsjednikom Ustavnoga vijeća Robertom Badinterom. Tzv. “Badinterovo povjerenstvo” je 1991. godine presudilo da se Jugoslavija raspada, te je odlučilo da se granice među državama nastalima od bivših jugoslavenskih republika ne mogu mijenjati osim slobodno postignutim sporazumom, a da inače bivše granice postaju granice zaštićene međunarodnim pravom. Predsjednik je Mesić tom prigodom, kako je priznao novinarima, s Badinterom porazgovarao o graničnim problemima sa susjednom nam Slovenijom. Badinter mu je navodno dao i svoje mišljenje i savjete, ali niti jedan niti drugi više od toga nisu željeli podijeliti s javnosti. Kako su hrvatski građani već navikli da politička elita o stvarima koje su od najvitalnijih nacionalnih interesa razgovaraju potajno, kriomice i daleko od njihovih očiju i ušiju, a kako se to već često puta pokazalo prilično lošom strategijom, ne treba čuditi što situacije poput ovih unaprijed bude nervozu i nepovjerenje. No, iako se trenutno bavi značajnim stvarima za hrvatsku državu, jer što je svakoj zemlji bitno ako to nisu njene granice, Mesić je ne želeći ništa prepustiti slučaju uspio prokomentirati i navodnu potporu koju je biskup Juraj Jezerinac pružio takozvanoj novoj «braniteljskoj» stranici.(mmb)

Koliko li samo uzbuđenja u našem svakidašnjem životu, Lijepa Naša domovino, oj junačka zemljo mila, koje li tragikomedije u hrvatskom tisku, u medijima javnog priopćenja, u Hrvatskom saboru prigodom donošenja Zakona o diskriminaciji. O kojoj diskriminaciji – neljudskoj, nečovječnoj diskriminaciji, gdje je Hrvatski sabor odgovoran, koji je donio taj zakon, ne pitajući svoju savijest o toj već unaprijed osuđenoj djeci pravo na slobodu odlučivanja na život, s kim će ga i na koji način odabrati i dijeliti u budućnosti. Ovoga puta njihova sloboda pojedinoj toj već osuđenoj djeci uskraćena je. Gospodo tko je kriv za ovaj kriminalni akt i tko će za njega odgovarati? Evropa to traži od nas, žalasno je da se ponovo radi bez većinske volje hrvatskih građana, gdje se moralo o ovoj temi provesti referendum.(P.Gelo)

Iz Hrvatskog slova donosimo komentar Zorana Vukmana koji opravdano postavlja pitanje je li fenomen Zrča i svega što ta i takva vrsta zabave sa sobom nosi zaista ono što bi hrvatski turizam trebao uzimati kao smjernicu za orjentaciju u budućnosti. Izdvajamo: "Ako je Zrče sve što se može ponuditi mladim ljudima, ako je ono vrhunac njihove kulture i zabave onda se treba zabrinuti jer netko hoće reći da je orgijastička zabava jedina moguća zabava mladih. Kao da se mladi ne mogu zabavljati, plesati i kupati bez raskalašenosti koja se potiče kao jedini izraz slobode i opuštenosti. Zrče predstavlja paradigmu dionizijskog transa u koji je zapao suvremeni svijet i mladi ljudi. Takva mjesta u normalnim društvima ostaju pod kontrolom kao destinacije na kojima se nudi nešto što se drugdje ne drži pristojnim i društveno prihvatljivim u širim okvirima. No Hrvatska u ludilu uvijek prednjači: Zrče se hoće i traži svugdje."(Z. Vukman)

S tribine Hrvatskoga kulturnog vijeća o kazalištu donosimo prvi dio izlaganja Sanje Nikčević. Izdvajamo: "Nedavno sam se vratila iz Soluna gdje se ove godine od 10.-13. travnja dodijelila Europska kazališna nagrada. Nagrada je vrlo važna, dodjeljuje se pod najvišim pokroviteljstvom Vijeća Europe, a na dodjeli se okupi sva kazališna krema Europe: direktori važnijih festivala, kazališta, predsjednici međunarodnih udruga (ITI, kritičara, Kazališne unije i Kazališne konvencije...), europski kulturni uglednici, redatelji, kritičari te brojni novinari jer je to mjesto koje svojim odabirom nagrađenih ili potvrđuje postojeće trendove, ili ih završava, ili stvara nove. Glavnu nagradu dobio je Patrice Chereau, francuski glumac i redatelj, ali pravi barometar europskih trendova je nagrada za Novu kazališnu realnost. Ove godine dobili su je Sasha Waltz, Rimini Protokoll i Krzysztof Warlikowski uz jedno posebno spominjanje Belarus Free Theatrea koja točno pokazuje odnos snaga i trendova u evropskom kazalištu - pokazuje da je trend nove europske drame na zalazu, a da se uzdiže novi trend dokumentarnog kazališta."

Tko o čemu, a predsjednik Mesić stalno i ponovno o povratku izbjeglih Srba u Hrvatsku i problematici navodnoga «ustaštva», čiji fenomen on i ljudi oko njega sukladno svojim interesima plasiraju, prilično uspješno na ovim našim prostorima sada već duži niz godina, posebice nakon 2000. godine. Tako je Mesić za podgoričku televiziju IN rekao, da je državni interes Hrvatske da se Srbi vrate jer to pokazuje da je Hrvatska demokratska država. Beogradski mediji prenose da je Mesić rekao i da nije zadovoljan brzinom povratka Srba. Prema njegovim riječima, za to postoji nekoliko razloga: sporo obnavljanje infrastrukture, neobavljanje zadataka na nižim razinama i to što se dio Srba dugotrajno smjestio u drugim državama. Istaknuo je i kako smatra da hrvatsko «koketiranje s ustaštvom» nije jedan od razloga njihova sporijeg povratka, ali i da hrvatsku djecu treba učiti da je NDH bila zločinačka organizacija koja je u Hrvatsku dovela okupatore. Jer, da predsjednik to (sada već u gotovo svakom njegovom razgovoru) nije posebno napomenuo hrvatska bi djeca vjerojatno ostala u neznanju i mislila kako su ustaše bili nešto lijepo i pozitivno i kako je NDH bila kičma hrvatske države.(mmb)

Apsurdna je situacija u kojoj bismo, primjerice, pokušali zabraniti diskriminaciju “u svim pojavnim oblicima” po “dobi”. Idemo redom. “Dob” je navedena kao jedna od osnova po kojoj je zabranjena diskriminacija (čl. 1.) – diskriminacija je “stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe” (čl. 1.) – “diskriminacija u svim pojavnim oblicima je zabranjena” (čl. 9.) – primjenjuje se na svim područjima, a osobito u područjima “javnog informiranja i medija”, “pristupa dobrima i uslugama te pružanju istih” (čl. 8.), itd. Ni u jednom članku nije jasno navedeno izuzeće koje djecu sukladno dobi promatra kao bića u procesu kojima ne mogu u svakom trenutku biti dostupne sve medijske “blagodati”, pa čak nije navedeno ni to da se “po dobi” događa jedna od najvećih i najlegitimnijih diskriminacija – a to je dioba ljudi na maloljetne i punoljetne! A to, između ostaloga, za sobom povlači i pravo glasa na izborima! Stručnjaci preporučaju roditeljima da odabiru “informacije” djeci prema “dobi” te da im ne dopuste “slobodan pristup” internetu, što je svakako “stavljanje u nepovoljniji položaj”, a što bi uskoro u Hrvatskoj moglo biti kažnjivo – za roditelje.(I. Relković)

Iz Hrvatskog slova donosimo komentar Mladena Pavkovića koji piše o načinu na koji danas funkcionira hrvatsko društvo i općenito o poremećenom sustavu vrijednosti koji najviše propagiraju mediji i političke elite koje iza njih stoje. Izdvajamo: "Sve informativne emisije na televiziji nekada su počinjale vijestima o uspjesima političara i politike. Tako je bilo i na prvim stranicama novina i časopisa. A danas... Jedan od istaknutijih hrvatskih branitelja, koji je kao dragovoljac srcem i dušom krenuo u borbu za oslobođenje svoje, hrvatske domovine, nakon kraćih borbi sa srpskim okupatorom, ostao je u invalidskim kolicima. Sretan i presretan što je živ. Djeca ga gradom, kao i na neke svečanosti na koje ga pozivaju (u posljednje vrijeme sve manje), guraju u kolicima (na kojima vijori hrvatska zastavica), da se uz ostalo vidi kako smo i mi u ratu imali teških invalida. Katkad se znalo dogoditi da su ga prije svečanosti mnogi tapšali po ramenu i čestitali mu, ne znajući ni pitajući tko je, ali čim bi svečanost bila gotova obično je znao ostati sam, zajedno sa svojim pratiteljem i tek na kraju morao je napustiti dvoranu, pogotovo, ako je u drugoj prostoriji bio organiziran domjenak, jer svi su bili brži od njega u kolicima."(M. Pavković)

Na vukovarskom Novom groblju u petak je pokopana Kata Šoljić, majka četvorice sinova ubijenih u Domovinskom ratu. U nazočnosti članova obitelji, rodbine te članova stradalničkih i braniteljskih udruga, pokop je predvodio predsjednik Hrvatske biskupske konferencije nadbiskup đakovačko-osječki msgr. Marin Srakić. Njeno ime u čitavoj je domovini postalo sinonim za žrtvu i hrabrost, postala je simbol svih majki koje su devedesetih godina u bitkama za slobodu izgubile svoje sinove. Kao takva, bila je vrlo zanimljiva političkoj eliti u raznim predizbornim kampanjama, u kojima su se znali itekako koristiti njenim likom i dijelom, kako bi ostvarili svoje osobne ambicije, mnoge od kojih, a što je očito danas nisu imale veze s onim što je Kata Šoljić predstavljala i uvijek će predstavljati u hrvatskom društvu. Međutim, to što su je u takvim prigodama znali razvlačiti po medijima, kako bi korištenjem njene muke sebi priskrbili imidž domoljuba, očito nije bio dovoljan razlog da se bilo tko iz državnog vrha pojavi i na njenom sprovodu, što je posebno razljutilo predstavnike hrvatskih branitelja. Jer to je ponovno pokazatelj maćehinskog odnosa kakav država danas gaji prema svemu i svima koji su omogućili njenu neovisnost. Kako ih nije sram?(mmb)

Pitate li pravnike kako će se ponašati sudovi kada je riječ o određenim nejasnim i široko postavljenim definicijama (čak ih ni predlagatelj ne zove definicijama!), oni odgovaraju da će ih tumačiti u skladu s Ustavom, međunarodnim ugovorima, ali i teleološki. Kako to može izgledati u Hrvatskoj kada se predlagatelj u Zakonu o suzbijanju diskriminacije neispravno pozvao na Ustav, a međunarodne standarde smo nadišli čak i u onome što smo od međunarodnih ugovora potpisali!? Teleološko tumačenje je pak ono kada Zakon gledamo prema njegovu duhu i cilju (koji je upravo problematičan jer je širi od Ustava!) te svakako prema “trenutačnom shvaćanju” i “duhu vremena”. I baš prema ovom posljednjem, “trenutačnom shvaćanju” i “duhu vremena”, danas je zaista moguće svašta. U skladu su s “duhom vremena” danas i neki apsurdni pokušaji da se iz školske prakse isključe pojmovi “mama” i “tata”, jer oni navodno diskriminiraju djecu iz istospolnih zajednica, kako to (prema pisanju medija) vidi filmski poznati kalifornijski guverner!(I. Relković)

Iz Hrvatskog slova donosimo komentar Mire Ćurić o manifestaciji Fete internationale de la mer et des marins u Francuskoj, na kojoj će mnoge pomorske države prezentirati svoju maritimnu baštinu. U okviru nje biti će predstavljen i veliki projekt pod naslovom „Hrvatska na Atlantiku“. Izdvajamo: "Valja istaknuti kako je na ovoj veleizložbi Hrvatska dobila iznimnu ulogu - počasne gošće što podrazumijeva „dizanje“ hrvatskog sela (na 1700 četvornih metara) te prezentiranje mnogih segmenata bogate pomorske baštine: od gastrobaštine i enobaštine, tradicionalnih brodograditeljskih obrta i kalafatskih vještina, pa sve do duhovne etnobaštine – pjesme i plesa, kako bi se stekla što cjelovitija slika tradicionalnog hrvatskog pomorskog prostora i života. Bit će ovo dobra prigoda predstavljanja Hrvatske kao zemlje respektabilne pomorske baštine, zemlje raznolikosti i ljepote te ljudi koji tisućljećima već žive život s morem. Na pitanje što očekujemo od svega toga, jer će, očekuje se, izložbu vidjeti milijun posjetitelja te upoznati brodograditeljsku kulturu istočnog Jadrana, u nedavnom nam je razgovoru rekao Joško Božanić, predsjednik udruge Ars Halieutica: - Kulturni turizam u Europi donosi danas veće prihode od automobilske industrije."(M. Ćurić)

U četvrtak 17. srpnja 2008. s početkom u 21 sat na Brcu u Kaštel Starom prvi cjelovečernji koncert u Splitsko-dalmatinskoj županiji održat će Tamburaški orkestar HRT-a pod ravnanjem maestra Siniše Leopolda uz sudjelovanje klape „Sveti Juraj“HRM-a i sopranistice Barbare Othman, prvakinje HNK u Osijeku. Koncert u sklopu Kaštelanskog kulturnog ljeta je u organizaciji Bratovštine Svetog Jurja od Raduna iz Kaštel Starog, a pod pokroviteljstvom grada Kaštela. Koncert će biti ujedno i promocija najnovijeg CD-a pod nazivom „Cvijet čežnje“ klape „Sveti Juraj“ HRM-a na kojem su, između ostaloga, predstavljena jedinstvena glazbena ostvarenja klape s Tamburaškim orkestrom HRT-a i Puhačkim orkestrom HV-a.

Iz novoga broja Glasa Koncila donosimo komentar Ivana Miklenića koji piše o načinu na koji je Vlada RH ne samo odignorirala negativno mišljenje HBK o prijedlogu Zakona o suzbijanju diskriminacije, nego putem medija uspjela izmanipulirati činjenice i javnosti prezentirati potpuno netočnu sliku o tome kako su stavovi Vlade i Crkve u vezi spomenutoga zakona uglavnom usuglašeni. Izdvajamo: "Spomenuti državni dužnosnici pokušali su u svojoj reakciji na priopćenje HBK-a uvjeriti javnost da potpredsjednica Vlade »ne izvrće činjenice« i »ne manipulira imenom HBK-a«, a kao potkrepu za svoju tvrdnju naveli su da je potpredsjednica Vlade inicirala razgovore s predstavnicima HBK-a, da su održana četiri razgovora i da se prihvaćenim amandmanima crkvenim i vjerskim zajednicama »jamči i omogućuje potpuno slobodno i neovisno djelovanje u skladu sa svojim doktrinama, poslanjem, uvjerenjima i ciljevima."(I. Miklenić)

Nizozemski je sud u četvrtak, dan prije obilježavanja 13. obljetnice genocida u Srebrenici presudio da nije nadležan za građansku parnicu preživjelih u tom pokolju 1995. potvrdivši imunitet UN-a od kaznenog gonjenja čak i u slučaju genocida. Sud je prihvatio argumentaciju UN-a da uživa imunitet prema odredbama povelje uz 1945. Nakon što su bosanski Srbi osvojili tu muslimansku enklavu, koju je UN proglasio zaštićenom zonom, ubili su oko 8.000 Bošnjaka. I dok se svijet sramotno ograđuje i pere ruke od masakra, koji se, da tragedija bude veća dogodio pred očima i uz prisutnost takozvanih plavih kaciga UN-a, Srebreničari i ove godine u Potočarima oplakuju svoje mrtve. Mrtve, čiji su krvnici ostali nekažnjeni od strane suda, koji i nije zaslužio da ga se sudom zove. Svake se godine pred spomenutu obljetnicu ti svijetski moćnici malo pritaje i pognu glavu, tako da bi netko naivan mogao i pomisliti da se srame. No, nije riječ o sramu jer oni toga očito nemaju, riječ je o čekanju da tih nekoliko sati prođe, a da ih o tome nitko ništa po mogućnosti ne upita, jer pitanja ima mnogo, ali odgovora još uvijek nedostaje.(mmb)

Sa internetskih stranica www.hdlskl.hr donosimo priču devetnaestogodišnje djevojke koja je zajedno s majkom i maloljetnim bratom 1991. godine odvedena u srpski koncentracijski logor Negoslavci u istočnoj Slavoniji. Izdvajamo: "U podrumu nas čuvaju mladi vojnici (mislim da su redovna vojska). Na WC ne idemo dok ne vidimo da li se neko vraća ili ne. U zatvor dolazi stariji čovjek ( pretpostavljam po njegovom glasu) i govori da je on tu glavni. Nadimak mu je Hodža, tapše nas kožnom rukavicom po obrazu i kaže da se nemamo čega bojati. Njemu je valjda normalno da su ljudi vezanih ruku i zavezanih očiju u podrumu. Psihička je tortura svakodnevna, pričaju što su napravili sa zarobljenim ustašama. Sjećam se priče o hrvatskom policajcu. Oni su ga nazivali Rambo ili Roki.Pretukli su ga i maltretirali, te ubili putem do Šida, jer im je pokušao pobjeći. I druga priča je o nekom kome su vezali mašnu od crijeva oko glave kad su ga ubili."

Eduard (Slavoljub) Penkala(1871.-1922.), rodio se u Slovačkoj u poljsko/nizozemskoj obitelji. Postao je naturalizirani Hrvat kad je, nakon ženidbe, preselio u Zagreb. Izumio je mehaničku olovku 1906., te nalivpero 1907., koji nose ime izvedeno iz njegovog prezimena (engleski: mechanical pen and fountain pen), i koji su danas u svakodnevnoj uporabi. Zaista, naziv “pen” potječe od njegovog prezimena, a naziv “penkala” i danas se rabi za kemijsku olovku. Njegov je patent registriran u trideset pet država diljem svijeta.

Predsjednik Županijskog suda u Vukovaru Ante Zeljko potvrdio je novinarima kako tom sudu još nije dostavljen nalaz i mišljenje vojno-civilnog povjerenstva o uzrocima pada vojnog helikoptera MI-8, koji se na današnji dan prije godinu dana srušio u vukovarskoj vojarni 204. vukovarske brigade. Koliko su hrvatski politički dužnosnici oboje i zainteresirani i upoznati sa spomenutim slučajem najbolje pokazuje nedavna izjava ministra obrane Branka Vukelića. On je, sudjelujući u obilježavanju ovogodišnjeg Dana državnosti u Vukovaru 25. lipnja, izrazio nadu kako će uzroci pada helikoptera u vukovarskoj vojarni biti poznati "do kraja lipnja", a čekaju se, kako je rekao, "još samo ekspertni nalazi nekih institucija". Kakvi nalazi i kojih institucija – nije pobliže objasnio, vjerojatno jer to ni njemu samome nije poznato. Prigodno, ovih je dana Hrvatska zajedno s Albanijom potpisala protokol za primanje u NATO. Ne zna se da li je hrvatski ministar vanjskih poslova Gordan Jandroković, a tijekom susreta s s američkim savjetnikom za nacionalnu sigurnost Stephenom Hadleyem s kojim je razgovarao o ratifikaciji navedenog protokola, uspio izvjestiti i o «bajnom» stanju u kojem se danas nalaze Oružane snage RH.(mmb)

U nabrajanju različitih oblika “rodnih identiteta” na internetskoj se stranici www.obitelj-bez-predrasuda.info (lezbijska udruga LORI) navode mnogi “identiteti” s tvrdnjom da su to “tek neki od njih”. Tako se spominju “Drag King” i “Drag Queen” osobe. Za pouku se navodi da se “Drag King” osobi obraćamo s “On” kad je u “dragu”, a s “Ona” kad nije, dok se “Drag Queen” osobi obraćamo s “Ona” kad je u “dragu”, a s “On” kad nije. Ako predloženi Zakon nije stavio “rodne identitete” i “izražavanja” samo “reda radi”, nego radi potpunog poštovanja osoba koje pripadaju tim “rodnim identitetima” i “izražavanjima” (što se očekuje, jer im se u suprotnom i predlagatelj Zakona izruguje), onda ih mi moramo prihvaćati u skladu s njihovim “definicijama-osjećajima” (jer drugih relevantnih definicija nemamo), a ne onako kako to ja hoću (jer ja to ili ne znam ili sam možda potencijalni diskriminator). Zanima nas, stoga, kako je predlagatelj Zakona mislio sankcionirati one koji se ne će htjeti “Drag King” osobi svaki put obraćati onako kako se ona toga dana osjeća i odijeva? Što će biti ako poslodavac otpusti takvu osobu jer narušava komunikaciju sa strankama, ili ako je čak i ne primi na natječaju (iako ima jednake ili čak veće kvalifikacije od protukandidata, no uočio je po njezinu ponašanju da mu ne će odgovarati)?(I. Relković)

Iz Hrvatskog slova donosimo urednički komentar Nenada Piskača koji komentira "novu modu" problematike "neofašizma" u Hrvatskoj, kao paravana za prave probleme u državi od kojih politička elita biježi kao vrag od tamjana. Izdvajamo: "Većina Hrvata danas ne živi dobro ni lako. Ljudi su zabrinuti, obeshrabreni, ogorčeni. Krupne riječi i obećanja političara samo izazivaju dodatnu ljutnju i prijezir. Uza sve nedaće svakodnevice prisiljeni smo slušati i čitati kako se tobože Hrvatskom širi pošast neofašizma. Nekoliko kostimiranih mladića na polju pokraj Bleiburga i na Trgu bana Jelačića uzburkali su lijevoliberalna javna glasila, stranačke prvake, srpske političare, nevladine udruge, partizanske udruge, čak UEFA-u... koja nekako zazire od Zajčeve arije «U boj, u boj». Javna scena grmi upozorenjima o strahoti koju počiniše makarski maturanti svojom zafrkancijom, snimkom pod (naopakom!) svastikom."(N. Piskač)