Poštovani, u zadnje se vrijeme učlanilo u Hrvatsko kulturno vijeće podosta ljudi koji su u našem programu i djelovanju prepoznali i svoje težnje, te pristupili krugu kulturnih i inih djelatnika koji osjećaju osobnu odgovornost za nacionalnu sudbinu, očuvanje i razvitak kulturnog i nacionalnog identiteta. Svim novim članovima želim dobrodošlicu u HKV, te sve dobro u profesionalnom i privatnom životu. Posebno me raduje da se učlanilo i mnogo mladih osoba, koje mogu predstavljati zalog za budućnost naše udruge. No, prirodom stvari, mi ne dijelimo članstvo na mlade i starije, nego nam je više od godina, iskustva ili neiskustva važniji angažman svakoga pojedinca, znanje, kreativnost i spremnost na žrtvovanje slobodnoga vremena u radu za dobro hrvatske kulture i hrvatskoga naroda. U Hrvatskom kulturnom vijeću nema novaca, državna vlast i mediji bojkotiraju nas svjesno i stalno, premda im je (odnosno zato to i čine) razvidno da HKV nije obična udruga, nego se u postojanju dugom više od pet godina razvio u istinski i jedini pouzdani stožer hrvatskih intelektualaca, te se bez oklijevanja može reći da je Hrvatsko kulturno vijeće u ovom trenutku nositelj hrvatske državne i kulturne svijesti.(H.Hitrec)

Predsjednik RH Ivo Josipović na upit novinara za komentar o završenom suđenju hrvatskim generalima Gotovini, Čermaku i Markaču u Den Haagu danas je odgovorio da treba pričekati da sud donese odluku, koju Hrvatska mora poštivati.(SEEbiz)

Nakon uspinjanja na najviši vrh u ramskoj općini, Veliki Vran (2074 m), prema ranijem dogovoru, ekipa se ponovno okupila, ovaj put u nešto „jačem" sastavu. Uz ekipu koja se uspela na Veliki Vran (Ivan, Marko i Jerko Pavličević, Mato Filipović, Ante Šimunović i članovi uredništva www.rama-prozor.info), ovaj put nam se pridružila ekipa iz susjednog Tomislavgrada (Antonija, Petar i Zdenko Baković) te naši: Šimo Beljo i Miro Pavličević, profesor zemljopisa u Srednjoj školi u Prozoru. Ovaj put cilj je bio Crnovrh (1797 m) najviši vrh planine Ljubuše, planine koja spaja tri općine, Tomislavgrad, Ramu i Kupres.(A.Beljo)

Više... Komentari (1)

Dok su domaći Srbi na području takozvane Krajine ne samo protjerali 'komšije' Hrvate - 'Krajinu' (č)etnički temeljito očistili - oni su i hrvatske bogomolje sravnili sa zemljom smatrajući da se Hrvati nikad više neće vratiti. Simbol toga zločinačkog pothvata bilo je do temelja spaljeno selo Kijevo i crkva svetog Mihovila, najprije raketirana iz zrakoplova a nakon toga još i minirana do temelja. Od prelijepe crkve ostao je tek kamen na kamenu. Za razliku od domaćih Srba, nakon 'Oluje' hrvatski je vojnik s puškom u ruci čuvao pravoslavnu crkvu u Kninu u blizini koje je stajala spaljena katolička crkva svetog Ante; razorena u vrijeme kad u Kninu nije bilo nikakvih ratnih djelovanja. Slušajući jučer notorne besmislice izrečene od haaških tužitelja čovjek bi mogao zaključiti kako u takozvanom Južnom sektoru uopće nije ni bilo Srpske vojske Krajine (SVK); kao da su u Kninu, Obrovcu, Benkovcu, Gračacu itd. boravili tek nedužni srpski civili, žene, 'starčad i nejač. Stvar je ipak nešto drugačija.(D.Kalafatić)

Već sada smo propustili nekoliko šansi da su se prije lokalnih izbora na glasačkom listiću mogla naći dopisana dva pitanja: jeste li za golf-terene, te jeste li za ulazak u EU. Šanse su nepovratno izgubljene, kao što su i sredstva za bilo koji referendum čije nepostojanje može biti kobno po ekološki i uopće ekonomski trenutak nekog područja. Sam naziv Zakona o golfu otkriva nam zapravo neekološki karakter neke države, te bi takav izričito trebao nositi naziv Zakon o gospodarenju krajobrazem. Ako imamo u vidu važnost sporta za civilizaciju, pošteno i razumno bi bilo da onda postoje i drugi zakoni koji se tiču ostalih sportova koji bi bili pojedinačno (ili skupno) detaljno obrađeni (u jednom povećem zakonu). Nevjerojatna je činjenica da se Zakon o golfu kvalificira kao "nacionalni interes" jer nacije u većoj mjeri ne čine bogati pojedinci stranih nacija, već se onda radi od interesima multinacionalnih kompanija, a to je nešto drugo i nimalo ne obvezuje RH za razliku od nužnog očuvanja krajobraza koje je obveza po Ustavu RH i ostalim zakonima. To znači da je Zakon o golfu svojim postojanjem kontradikto ran u samom naslovu jer ne zaštićuje golf kao sport, već dugoročno ruinira krajobraz.(Đ.Bašić)

Netočno je optuživati hrvatsku lijevo-liberalnu klasu da želi vratiti Hrvatsku u stare okvire nove balkanske unije. Ona itekako voli Hrvatsku. Njezin razlog za fingiranu ljubav prema Hrvatskoj psihološke je, a ne političke naravi. Ionako je ljevici i liberalima riječ "Hrvatska", i sve njene gramatičke izvedenice, samo jedna stilska figura, premda im ta figura omogućuje da oni budu danas stvarne političke figure. (T.Sunić,HL)

Donosimo kratku najavu novoga broja Hrvatskoga slova od 3. rujna 2010.

Dugo očekivane završne riječi tužiteljstva haaškoga suda i obrane hrvatskih generala, samo su potvrdile ono što smo znali: da je tužiteljstvo intelektualno, stručno i moralno na razini uličnih prevaranata i nedoučenih studenata koji nisu uspjeli položiti ispite iz međunarodnoga prava, niti to područje mogu razumjeti. Odvjetnici naših zapovjednika u Domovinskom ratu demonstrirali su onu pravničku odvažnost i čestitost koja me podsjeća na antičko doba kada su se sili nasuprot uspravljali ljudi na gradskim trgovima, na forumima, i na čijoj je pronicljivosti i razboritom poimanju pravde sagrađen pravni sustav, koji je i danas u temeljima međunarodnog prava, ali i nacionalnih pravnih sustava koji se smatraju civiliziranima.(H.Hitrec)

Zadnjih dana intenzivnije dijelimo informacije iz farizejskog sudišta, tamo negdje u ujedinjenoj Europi, u omraženom Haagu, jer te završne riječi nekako najviše sublimiraju namjeru tužilaštva prema bivšoj Jugoslaviji, zapravo njihove ciljeve. Kako su sve ove presude političke, a ova za nas i najopasnija jer ima naglašenu ulogu potpunog poniženja i destrukcije, a naše pak vitezove želi označiti kao kriminalce, time i situacija postaje sve složenija. Osobno, kao i mnogi, nisam mogao izdržati dugo, a da ne prebacim na drugi kanal, tijekom besmislene besjede tužilaštva. Teško je trpjeti takvu licemjernu retoriku, a mogu zamisliti koliko kuha u glavama časnih vojnika, koje proganja neiskrena savjest europskih činovnika.(I.Drenjančević)

Više... Komentari (2)

U izdanju Hrvatskoga štamparskoga društva i Slovenskog narodnog muzeja iz Bratislave, objavljena je 2005. godine monografija hrvatskog sela iz Slovačke koje se zove Hrvatski Jandrof (slov. Jarovce, mađ. Horvát Járfalu, njem. Kroatiosch Jahrndorf). Knjigu su uredili Jan Botik i poznati gradišćanskohrvatski književnik i povjesničar književnosti, dr. Nikola Benčić. Radi se o zapisima domaćega sina Jure Treura, koji je živio krajem 19. i u 20. stoljeću. Tijekom svoga dugoga života opisivao zbivanja u rodnom selu Hrvatskom Jandrofu. Knjiga je objavljena na kvalitetnom papiru s obiljem foto-dokumentarne građe i faksimila povijesnih izvora. Podijeljena je u sljedeća poglavlja: prvo, uvodna riječ Jana Botika: «Iz povijesti i žitka općine Hrvatski Jandrof», slijede:«Treureova obitelj» ; «Gospodarstvo»; »Pčelarstvo»; »Krovopokrivač»; »Selo i hatar»; »Crikva i škola»; »Običaji»; »Liječenje»; »Jan Botik, kroničar Jure Treuer»; Nikola Benčić: «O Treurovom jeziku»; »Ka ima činiti gospodar čez ljeto» Knjiga završava sažecima na hrvatskom, mađarskom, slovenskom i njemačkom jeziku. Slijedi popisom kratica, gradova, sela i majura, te životopis Jure Treuera. (Đ. Vidmarović)

Balkanskim ali i širim prostorima kolaju razni mitovi i legende. Jedna od poznatijih je da su "Tuđman i Milošević (po)djelili Bosnu u Karađorđevu". Takvim maštanjem nameću se neka pitanja, na koje (još) nismo dobili valjane odgovore, kao npr.: gdje je onda taj hrvatski dio kad su je međusobno podjelili? Po kojoj logici su onda Hrvati izašli na referendum za nezavisnost Bosne i Hercegovine, kad je sve dogovoreno, a Srbi ne? Zašto su u BIH Srbi napali Hrvate, njihove gradove, sela i naselja, te vršili progone? Druga, često ponavljana legenda koju smo imali priliku čuti zadnjih desetljeća je, da je "JNA treća (negdje četvrta) vojna sila u Europi". Poznati hrvatski povjesničar Davor Marijan, u svom je znanstvenom članku "Jugoslavenska narodna armija - važnija obilježja" detaljno analizirao ovu partijsku vojsku, te glede ove teze konstatira, da je to istina, "ali među komunističkim zemljama".(posavski-obzor.info)

Više... Dodaj novi komentar

Čini se kako u nas politici postoje samo dvije vrste ljudi. Prvi su profesionalci, u hrvatskim okolnostima profesionalni glavosječe, metaforički trgovci drogom, prevaranti i lupeži svake fele odnosno uglavnom svi oni koji nisu stanju živjeti od vlastita rada i onoga što bi im taj rad mogao donijeti. Drugi su naivci i idealisti koji se ponašaju kao da su pali s neba te se čude kamo ih je to voda nanijela. Jedan od takvih je i predsjednik Velikog vijeća Matice Hrvatskih Sindikata, Vilim Ribić. On je naime upravo došao do spoznaje da ta Svjetska banka pri tome (komentirajući hrvatski proračun) ulazi u pitanja pravde i društvenog morala, sugerirajući raspodjelu tereta krize na štetu rada, umirovljenika i običnih ljudi a u korist kapitala našavši se pri tom razočaran poput razmaženog derišta koje se našlo u kampu za treniranje specijalne policije.(Hrvati Amac)

Kamo na vikend poslije odmora i ljetovanja? Prije nekoliko godina obilježena je 600. obljetnica osnutka crkve Blažene Djevice Marije Snježne i velikog pavlinskog samostana u Kamenskom, koji su primjer hrvatskog udjela u europskom kulturnom naslijeđu. Neosporna je povijesna važnost pavlinskog reda u Hrvatskoj za razvitak prosvjete, znanosti i umjetnosti, a time i za oblikovanje hrvatskog identiteta, pa bi bilo dobro da to ne zaboravimo. "Zdrave snage" nam preporučuju da predamo zaboravu prošlost i okrenemo se budućnosti. To je, naravno, besmisleno, jer zaboraviti prošlost znači zaboraviti svoj identitet. Do Kamenskog ima svega deset minuta vožnje iz centra Karlovca (jednako kao i do frankopanske utvrde Novigrad na Dobri), a uz cestu koja nas vodi kroz Turanj nalazi se Muzej Domovinskog rata. (Lj.Škrinjar)

Predsjednica Vlade Jadranka Kosor ponovo je začuđena, skoro i uvrijeđena. WB, svjetska banka nad bankama, izrekla je svoj sud o mjerama njezine Vlade, odnosno prosudbu njezinog rada i uspješnosti. Začudo, Jadranka nije inkasirala pohvale, ni pojedinačno niti u zbroju, naime, suma nekoliko minusa još uvijek, osim u Hrvatskoj, ne daje prečesto plus. Gđa. Kosor nije znala ''tko je to potpisao''. To je kao bilo bitno, kao i popis mjera koje WB nije zatražila od nje, što će reći od ''nas'', a koje ona nije zato ni mogla provesti. Jer da su oni to tražili, i potpisali, sigurno bi Jadranka već to provela, jer domaće se zadaće rade, a ona je bila odlična učenica, jedna od bezbrojnih u nas.(S.Šuba)

Reagiranje »Lažni antifašizam« (NL, 6. kolovoza), Mile Biondića predsjednika UHDDR Rijeka, nakon Predraga Lucića («Klanje kroz gusto granje«, NL, 6. kolovoza o.g.), držeći da nije riječ o prikrivanju povijesnih činjenica, otklonio je Mihajlo Milošević prilogom »Bezrazložan napad na novinara Nevena Šantića« koji, dopuštajući i neku »dlaku u jajetu«, susljedno ostaje čvrsto pri tezi da »Spomenik antifašizmu prkosi poraženim ideologijama i režimima« (NL, 18. kolovoza). Potvrdu Šantićeve teze, zastajući više na folklornoj strani srbačkoga skupa, još jednom, posvjedočuje i razgovor predsjednika Ive Josipovića (»Dodik je ispunio sve što mi je obećao«, NL, 28. kolovoza). Međutim, polazeći od narodnog (»Ako laže koza, ne laže roga«) te stekliškog načela (»Ako, dakle, hoćete da vam reč ima mesto kod razumnih glavah, nastojte poznati uzroke i njihove prave naravske posledice»), valja odgovoriti: kome i kako, doista, prkosi rečeni »spomenik antifašizmu«? Naime, glede priče o i oko »ustanka u Srbu«, koji se od početka miksao u retorci partizansko-antifašističke i četničko-fašističke ideologije, valja poći tragom elementarnih činjenica i, s tim u svezi, objektivnih zapažanja i prosudbi.(I.Biondić)

Svaki narod ima vlast koju zaslužuje - takav odgovor mi je dao poslovni partner iz Švicarske - u vrijeme prošle komunističke vlasti. Tada sam mislila da je ta tvrdnja za nas u SFRJ nepravedna. Živjeli smo u diktaturi, premda to mnogi danas „antifašisti“ negiraju. Već dvadeset godina imamo, bez obzira što skoro u svim strankama vlada politički kadar iz prošlog režima, mogućnost na slobodnim izborima birati predstavnike za koje mislimo da će raditi za dobrobit Hrvatske. To se naročito odnosi na predsjedničke izbore, na kojima biramo osobu. Kako se ne koristimo tom jedinom mogućnošću izražavanja svojih osnovnih građanskih prava i ne izlazimo na izbore prepuštamo vlast onima koji su izabrani s malim postotkom glasova ukupnog biračkog tijela. Izabrani su od onih koji disciplinirano izlaze na izbore, jer su tako naučeni.(M.Ivanišević)

Više... Komentari (3)

Obrana je generala Ante Gotovine u svojoj završnoj riječi za tužitelje uporabila sintagmu "đavolji odvjetnici" kako bi naglasila da se argumenti Tužiteljstva ne temelje na dokazima, nego na lažima. Naravno, haaško Tužiteljstvo nije povezano ni sa čime natprirodnim već je izričaj jednog vrlo stvarnoga političkog projekta, pa je i optužba, jednako kao i završna riječ Tužiteljstva zapravo politički pamflet utemeljen, kada drugačije ne može, na krivotvorinama i krajnje zlonamjernim tumačenjem pojedinih događaja. No, kada već govorimo o đavoljim odvjetnicima vrijedi se zamisliti nad time kako oni funkcioniraju, jer se zlokobni politički projekt koji se iza svega skriva naravno ne će zaustaviti na završnoj riječi Tužiteljstva. A u potrazi za logikom đavoljih odvjetnika ne treba ići daleko, dovoljno je otvoriti stranice Jutarnjeg lista i pročitati komentar njihove kolumnistice Jelene Lovrić.(mm)

Kao što je za radnika san snova raditi u uglednom poduzeću, za studenta je san snova studirati na sveučilištu koje je najbolje od svih sveučilišta, za srednjoškolce to je pohađati srednju školu koja je najbolja od svih srednjih škola, a za osnovnoškolce to je pohađati osnovnu školu koja je... Da. Postoje različiti načini utvrđivanja je li totako; od osobnog osjećaja (ne)zadovoljstva do objektivnih pokazatelja po kojima se vrše rangiranja od strane "trećih". Postoji valjda nebrojeno rang lista, ali neke su ipak najpopularnije i/ili najutjecajnije. Kako se osnovne i srednje škole ne uspoređuju ni izbliza koliko sveučilišta, ne preostaje nam drugo nego fokusirati se na ta rangiranja. Jednostavno rečeno - ne stojimo baš najbolje. Ako se radi o rang listama od 200 najboljih, ne nadajte se vidjeti na njima ime svoje domovine. (Doduše, nećete naći ni susjede.) Ako je istraživanje veće i obuhvaća i tisuće sveučilišta, onda toplo savjetujem da, u odsutstvu pretraživača, krenete od dolje - tako su vam veće šanse da ćete uštedjeti nešto vremena.(politika.com)

Više... Dodaj novi komentar

4. kolovoza 1995. hrvatske snage su započele operaciju Oluja kako bi vratile teritorij. Knin, Obrovac i Gračac topnički su napadnuti, a stanovnici su shvatili da su napadi usmjereni protiv civila, da ljudi nigdje nisu sigurni. Ono što nisu znali jest da je to rezultat zapovijedi generala Gotovine koji je naredio da osim komunikacijskih sredstava treba topnički napasti i gradove. To je rezultat sastanka predsjednika Tuđmana, ministra Gojka Šuška, trojice generala i drugih, a cilj je bio raseliti stanovništvo te onemogućiti demografsku prijetnju - rekao je Tužitelj, pokušavajući sud uvjeriti da se radi o zločinačkom udruženju.(dalje.com)

Poštovani gospodine Goldstein, pročitao sam Vaš intervju u Novostima, samostalnom srpskom tjedniku, pa Vas u vezi stavova i razmišljanja koje ste iznijeli u navedenom tjedniku pitam: U vezi kontroverzi o događajima u Srbu 1941 godine Vi u "Novostima" kažete da je za Vas najvažnije pitanje "da li su tamošnji Srbi imali pravo dignuti ustanak"? Nadalje u tekstu navodite broj srpskih žrtava, navodite imena odgovornih osoba za te zločine i ustašku propagandu koja je tim zločinima prethodila. Na kraju ovog razmatranja kažete: "Naposljetku, nije sporno da je jedan dio ustanika optirao za četnike, da su uslijedili i četnički zločini i jedan partizanski, ali pravednost i opravdanost 27. srpnja nije upitna " (M.Osmak)

...Da kojim slučajem u Rakitju kod Samobora među pripadnicima zemunskog klana nije došlo do krvavog obračuna i to između naturaliziranog hrvatskog državljanina Sretka Kalinića i Miloša Simovića, zasigurno bi ta dvojica profesionalnih ubojica iz srbijanskog podzemlja i dalje predstavljali opasnost građanima naše 'sigurne' metropole. A u naš glavni grad, izgleda, može svatko doći kad god mu se prohtije a da ga nitko, pa ni policija, ne pita kako se zove niti provjerava što u Zagrebu radi; i to tjednima, mjesecima!? Dodajmo k' tome da su upravo te, 'zemunske zveri' u Srbiji osuđene na dugogodišnje kazne zbog ubojstva srpskog premijera, Zorana Đinđića, ali i niza drugih ubojstava i pljački, pa su sigurno utočište od 'stroge srbijanske pravde' našli upravo u hrvatskom Zagrebu...(D.Kalafatić)

Don Ivana Kverića upoznao sam ovoga ljeta na zanimljivom predstavljanju folklornoga naslijeđa u lijepome selu Briševu, nedaleko Zadra. Tom mi je prilikom poklonio ukusnu, pa i luksuzno opremljenu antologiju hrvatske poezije o majci, pod jednostavnim naslovom «Majka», kojoj je autor. Pisac predgovora ovoj zbirci, književnik Ante Tičić, piše da je njezin autor donio «rekao bih... pregled najljepših pjesama o Majci kao vrijedno i rijetko štivo». A sam don Ivan Kevrić ističe u «Riječi autora»: «Ovim pjesmama o majci, nakana mi je i želja zahvaliti vlastitoj majci i svim majkama na njihovoj žrtvi i ljubavi prema djeci, ljubavi prema Bogu i domovini. (...) Spomenut ću ovdje dvije majke koje su još žive, a postale su simbolom stradanja naše Crkve i naše domovine Hrvatske. Majka kata Šoljić iz Vukovara koja je izgubila u Drugom svjetskom ratu četiri brata, a u Domovinskom ratu izgubila je četiri sina i zeta. Majka Eva Šegarić iz Škabrnje izgubila je u ovom Domovinskom ratu muža Vicu i tri sina». (Đ. Vidmarović)

Što to znači kada se u proračunu neke države, ili u nekoj proizvodnoj firmi i sl. radi rebalans? Objašnjenje proizlazi iz same riječi – rebalans. Rebalansirati, dakle ponovno napraviti balans ili ujednačenost ili ravnovjesje između prihoda i rashoda. Postoje dvije vrste rebalansa, onaj negativni kad je rashod veći od prihoda i onaj pozitivni kad su prihodi veći od rashoda. Ovaj drugi je vrlo rijedak, možda se spominje u zemljama koje žive na izvorima nafte. Vlada RH našla se na stotinu muka kako pokriti veliku razliku između rashoda i prihoda. Čitajući dnevne tiskovine, kojima inače baš previše nikada nisam vjerovao, taj raskol između prihoda i rashoda iznosi oko 14 milijardi kuna ili oko dvije milijarde eura. Zgodno!? Ako se oni u vladi smiješe na toliki nepokriveni rashod, na njih se može primijeniti samo ona narodna izreka – čuvaj se vedrog neba i nasmijanog gazde.(M.Prpa, Hrvati Amac)

Povodom Dana hrvatskih mučenika 11. rujna 2010. godine, Udruga pripadnika središta za specijalističku obuku dočasnika ''Damir Tomljanović-Gavran'' i ove godine organizira Hodočašće hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata. Ovim hodočašćem također žele potaknuti sve Hrvatske branitelje na tradicionalna okupljanja u Udbini svake godine na Dan hrvatskih mučenika i odavanje počasti svima koji su svoje živote položili za Domovinu Hrvatsku. Hodočašće će biti provedeno od 4-10. rujna 2010., od Krivog Puta do Udbine, a cijela ruta prolazi kroz Senj, Karlobag, Starigrad-Paklenicu, Sveti Rok i Lovinac. Dužina cijele rute od Krivog Puta do Udbine iznosi oko 200 kilometara.

„Našli se na diplomatskom skupu poslije Oluje, jedan do drugog, papinski nuncij i britanski veleposlanik u Hrvatskoj. Papinski nuncij poželio je čuti britansku viziju hrvatske budućnosti pa je priupitao veleposlanika kako vidi Hrvatsku za 20 godina. Ostao je osupnut odgovorom: „Za 20 godina Hrvatske neće biti". Tako piše briljantna politička analitičarka Višnja Starešina u poslovnom tjedniku Lider u kolovozu 2010. godine. To se sve lijepo uklapa u sve ono što smo čuli ovog ljeta od proslave u Srbu do bezobrazluka Zorana Pusića, uz svakodnevne slične tekstove u Jutarnjem listu.Dok se mi bojimo da ćemo izgubiti državu, za njih je to gotova stvar.(P.Grkčević)

Predsjednik Ivo Josipović potpisao je odluku o oduzimanju odličja Branimiru Glavašu nakon što je Vrhovni sud potvrdio presudu Glavašu od osam godina za ratni zločin u Osijeku 1991. «Glavašu će shodno Zakonu biti oduzet i čin generala bojnika», kaže PravDoljubivi predsjednik, a oduzima mu se saborska plaća i ine beneficije. Da je kojim slučajem umjesto Glavaša u to ratno vrijeme Osijekom 'drmao' vizionar Josipović, taj bi vjerojatno sve probleme riješio miroljubivim putem. U znak dobre volje pozvao bi Ivo možda Slobu s obitelji na Titove Brijune pa bi na miru 'sve' utanačili. Prihvatio bi vjerojatno bezuvjetnu kapitulaciju tog hrvatskog grada okruženog sa svih strana JNA-soldateskom i domaćim četnicima. Ali, Glavaš to nije učinio, nije dopustio da Osijek postane Osek, spriječio je genocid kakav se dogodio nedalekom Vukovaru iako je i u Osijeku agresor počinio teške ratne zločine pobivši projektilima (i snajperima) nasumce više od tisuću stanovnika.(D.Kalafatić)

Danas vlada u svijetu konsenzus da energetski sustav 20. stoljeća mora mijenjati paradigmu u 21. stoljeću. Prijelaz od fosilne energije k obnovljivoj energiji. Pedesetih godina 20. stoljeća uz fosilne energije dolazi dodatno nuklearna energija. Weinberg, otac civilnih nuklearnih reaktora (NR) je tada njih propagirao: „Električna energija iz NR će biti tako jeftina da se struja ne će mjeriti nego paušalno plaćati po kućanstvu".Dvije katastrofe su donijele razočaranje: prva u ožujku 1979. u Harrisburgu (SAD) je pokazala financijsku rizičnost NR, jer je u nekoliko sekundi propalo nekoliko milijardi dolara. Reakcija, prestanak gradnji novih reaktora u SAD-u.(I.Derado)

U dvorani župne kuće - u župi Sv. Antuna Padovanskog u Prugovu pokraj Splita, u ponedjeljak 30. kolovoza 2010. s početkom u 18.00 sati bit će predstavljena knjiga: „Prugovo (Radinje)", najnovije djelo uglednog hrvatskog povjesničara dr. fra Petra Bezine.O knjizi će, uz samog autora, govoriti: Mr. fra Žarko Maretić (ex-provincijal Franjevačke provincije Presv. Orkupitelja), fra Hrvatin Gabrijel Jurišić - profesor iz Sinja, fra Dujo Boban (župnik u kanadskom gradu Vancouveru) te Blaženko Boban – gradonačelnik Grada Solina i Marko Galić – načelnik Općine Klis. U glazbenom dijelu programa nastupa prvak Opere splitskog HNK-a – tenor Špiro Boban.

Fra Petar je fin, njegovanog lica, gotovo ulickan, a Zver je nalik okrutnom ubojici iz američkih filmova B-produkcije. Susreću se na stranicama Jutarnjeg lista. Katolički svećenik, rimski student, istančani intelektualac kraj četničkog specijalca s atavističkim refleksom hajdučkog nasljeđa, usavršavanog u okrutnoj školi srpske mafije. Kako da ne plane iskra, kako da ne prostruji fluid!? Mnogom vjernom čitatelju JUL-a u ovom sparnom kolovozu sigurno su zadrhtale ruke od grješnog uzbuđenja. Zasvjetlucale oči, zalepršali leptirići, zasvirala frula od Triglava do Vardara. Ili, kako bi Ante Tomić rekao:'' Zanimljivo je kako svaki utor tu lijepo liježe u bravu.''(D.Pešorda)

Tjednik Globus objavio je u svom tiskanom izdanju 13. kolovoza, odnosno u internetskom izdanju 16. kolovoza tekst pod naslovom »Oprostite za Jugosferu« koji je napisao britanski novinar Tim Judah, novinar koji je pojam »Jugosfera« lansirao pred godinu dana, a koji zaslužuje pomniju analizu i javnu raspravu ako ne želimo biti jednoga dana zatečeni i iznenađeni. Sama pojava takvoga teksta u Globusu, i to iz pera formalnoga oca toga novokomponiranog pojma, ne može biti slučajna pa zato ni bezazlena koliko se god želi takvom prikazati. A sadržaj toga teksta vrlo je vješto bacanje prašine u oči čitateljima svjesnim i pedantnim relativiziranjem činjenica, uzroka i posljedica.(I.Miklenić,GK)

Donosimo tekst domoljubne pjesme "Knin - grad je ponositi" autorice Biljane Barković, koja progovara o herojskim danima vojno-redarstvene akcije "Oluja" i ponosnim imenima koja su obilježila herojsku povijest hrvatskog naroda, kao i našeg kraljevskog grada Knina.

Rama je kraj koji je specifičan po mnogočemu pa tako i po zemljopisnom položaju. Brojne planine koje okružuju Ramsku dolinu još uvijek nisu prepoznate i iskorištene u turističkom smislu. Ono što Rama ima mnogi mogu samo sanjati. Krenuvši od Vrana, Magličke planine, Ljubuše, Raduše, Makljena, Klečke stijene, kanjona Volujak, ali i brojnih drugih terena. Želeći uraditi konkretne korake na pokretanju ozbiljnijeg planinarenja, izrade i markiranja planinarskih staza, okupila se mala, ali vrijedna ekipa (Marko, Ivan i Jerko Pavličević, Mato Filipović, Ante Šimunović i članovi uredništva portala rama-prozor.info) čije je prvo odredište bila Vran planina.(A.Beljo)

Unatoč službenom otklonu i javnoj šutnji u Hrvatskoj je 23. kolovoza, premda rubno, zahvaljujući nekim udrugama i skupini neovisnih intelektualaca, ipak obilježen „Europski dan sjećanja na žrtve totalitarnih i autoritarnih sustava 20. stoljeća". Deklaracijom Europskoga parlamenta, 2008. godine donesena je odluka o obilježavanju sjećanja na žrtve, upravo na dan kada je 1939. sklopljen zajednički nacističko-sovjetski sporazum, što su ga potpisala dvojica ministara, Ribbentrop i Molotov, kojim su komunizam i fašizam sa svjetske pozornice, zajedničkom borbom naumili iskorijeniti demokratske sustave, a svojim zločinačkim ideologijama ustrojiti novi poredak, što je bio uvod u početak Drugoga svjetskog rata. Mnoge civilne i nevladine udruge, inače vrlo glasne u svojim zahtjevima za progonom nositelja demokratskih promjena u Hrvatskoj potkraj osamdesetih i tijekom devedesetih godina, ostale su nijeme na preporuku Europskoga parlamenta pa onda s razlogom valja sumnjati u njihov demokratski značaj.(M.Kovačević)

Ne znam što se događalo u vrijeme mojih pradjedova, ali znam što se dogodilo u moje vrijeme. Znam koliko sam straha pretrpjela, u kako teškim uvjetima sve živjela, kako je živjeti o kruhu i vodi, kako izgleda kad se ljudi potuku za hranu.... Znam kako zavijaju sirene za zračnu i opću opasnost, kako zvuči kad opali puška, rafal, zolja, kad eksplodira bomba, kad granata fijuče iznad glave, kakav zvuk proizvodi kuća kad se urušava... Znam kako je kad te avionom napadaju, a nemaš se gdje sakriti. Kad moraš danima sjediti u malom, hladnom i vlažnom podrumu a tlo podrhtava od granata, kad djeca plaču od straha....(www.uhd91.com)

EU još nije završila čišćenje Balkana. Grčka kriza je još daleko od završetka a Albanija kao i posljednji ostatci Jugoslavije moraju se na dulji rok ukotviti u velikoj europskoj obitelji. Jer se ne mogu otputiti nikamo drugamo. A i Balkan pripada Europi: Crnogorci, Srbi, Albanci ili Makedonci isto su toliko Europljani kao Nizozemci ili Šveđani. No „ukotvljenje" danas znači već nešto više od zemljopisa, kulture i povijesti. Upravo to i označava EU: to je ime za usku suradnju, sa zajedničkim ustanovama, pravilima i raznim uvjetima koje svaki član najprije treba ispuniti. Može se usporediti s engleskim gospodskim klubom: Prije nego što se smije okititi istom kravatom kao ostali, čovjek se treba pokazati dostojnim a osim toga i prihvatiti važeća kućna pravila.(RS,Dagens Nyheter)

Globus od 20. kolovoza 2010., slično drugim izdanjima EPH (Jutarnji list, Slobodna Dalmacija) i nekim jugonostalgičarskim niskotiražnim balkanskim tiskovinama (Novosti, Slobodna Bosna, Danas) poklanja čak četiri stranice Snježani Kordić kako bi ona reklamirala vlastitu knjigu Jezik i nacionalizam (Zagreb 2010). Autoricu Globus predstavlja i kao znanstvenicu "briljantne karijere" s uspjesima prije svega u Njemačkoj. Činjenice su ipak malčice drugačije. Kordićeva već godinama ne radi u struci, pa ni kao obična lektorica bilo kojega jezika, barem ne u Njemačkoj. Ovdje je naime njezina "znanost" prepoznata kao prozelitsko ideologiziranje, onkraj bilo koje suvisle jezikoslovne teorije. Nije prošla ni njezina priča da je u Hrvatskoj "progonjena na jezičnoj osnovi", e da bi joj stoga Nijemci, mislila je, dali azil, pa posljedično i kakvu profesuru za "srpskohrvatski jezik".(Z.Pandžić)

Nasilja nad istinom i kršenja temeljnih čovjekovih prava i sloboda, koja u masmedijima vrše glasni pobornici, ne orjunaškoga nego njemu začudno suglasna, julaškoga iliti jugolevičarskoga i globalističkoga koncepta desuverenizacije hrvatskoga naroda i glavosijeka nacionalne slobode, postaju prijetnjom ostvarenju demokracije i vladavine prava u nas, ali i državi samoj na njezinu putu slobode. U svojoj je doktrini nenasilja Gandhi (1869.-1948.) ustvrdio da „prvi korak nenasilja jest da se u svakodnevnom životu njeguje istinoljublje, poniznost, trpeljivost i dobrota puna ljubavi". Oslonjena o moderniziranu kriptoistragašku doktrinu nasilja iz „Srbobrana" i baštineći neka iskustva staljinističkih obračuna s protivničkom stranom, julaška se parapolitička i paradržavna formacija, procijenivši da je dobila Vođu po mjeri vlastitih interesa, osmjelila na obnovu metoda brutalnoga žigosanja hrvatskoga naroda, ne više na način kamaškoga urezivanja slova „U" na čelo zarobljenim Hrvatima kao u vrijeme drakulić-generalâ, nego klevetničkom uporabom, bezobzirnom i neprekidnom, laži i poluistine, reanimiranjem jugorasizma i sveobuhvatnom „derealizacijom realnosti".(M.Pešorda,HS)

U Hrvatskoj se sve češće govori i piše o političkoj ljevici i desnici. Valjda stoga što se bliže izbori. Lavovski dio toga intelektualnog posla obavljaju vitezovi WAZ-ova i Styrijina novinstva. U njemu se oni, bilo da govore izravno ili neizravno, jedni s drugima vragometno nadmeću. Svatko na svom bunjištu. U Magazinu, tjednom prilogu Jutarnjega lista, tobožnji ljevičari; u Obzoru, tjedniku Večernjega lista, tobožnji desničari. Borilišta i honorare osiguravaju europski gospodari. Eurohrvati u tomu vide samo plemenitu svrhu: političku prosvjetu svojih etnički začahurenih sunarodnjaka.(B.Tolić)

Donosimo homiliju mons. dr. Vlade Košića, biskupa sisačkog s mise zadušnice za žrtve totalitarnih režima: nacizma, fašizma i komunizma služene na Europski dan spomena na žrtve totalitarnih režima u ponedjeljak, 23. kolovoza 2010. u Katedrali Uzvišenja Sv. Križa u Sisku. "Kako to da mi danas podnosimo tolike laži, tolike dvoličnosti i farizejštine u našem, slobodnom hrvatskom društvu? Nisu li i naši narodni predstavnici „slijepi vođe", nisu li i naša pravosudna tijela selektivno usmjerena na progon samo zločina fašizma i nacizma, dok zločini komunizma ostaju nedodirnuti? Kako je moguće da se i navodni zločini u pravednom obrambenom Domovinskom ratu progone i unaprijed osuđuju za njih optuženi, a da se počinitelje zločina komunizma niti ne spominje, a kamoli progoni i kazneno procesuira? Nije li u tome više negoli očita namjera da se ti zločini prikriju i počinitelji aboliraju svake odgovornosti? No, tko zločin skriva i sam u njemu sudjeluje, zar ne? Zato mi u Crkvi dižemo glas i nećemo se umoriti u prozivanju tih do neba vapijućih nepravdi i ponovnih zločina koji se vrše nad žrtvama budući da se njima ne daje nikakva satisfakcija, kao ni njihovoj rodbini koja čeka barem neku pravdu ili bar mogućnost da saznaju gdje su grobovi njihovih najmilijih."(www.biskupija-sisak.hr)

HSP neće podržati predloženi rebalans državnog proračuna jer je stagnacijski rekao je na današnjoj konferenciji za novinare predsjednik te stranke Danijel Srb. Vlada se, po Srbovoj ocjeni, ne uspjeva oduprijeti niti zahtjevima SDSS-a, među kojima je i onaj za osiguravanjem preko 4000 stanova vrijednih više od tri milijarde kuna, osobama koje su napustile Hrvatsku 1991., te su temeljem tada važećih zakona izgubile stanarska prava. Osvrćući se na najavljeno osnivanje zajednica vijeća općina s većinskim srpskim stanovništvom, rekao je da će takva odluka voditi federalizaciji i formiranju Hrvatske kao dvonacionalne države, što HSP apsolutno odbacuje.(Hina)