"Rimokatolički zločinački projekat veštačke hrvatske nacije"

Posljednje predraspravno ročište dan uoči početka haškog suđenja vođi srpskih radikala i četničkom vojvodi Vojislavu Šešelju za zločine protiv čovječnosti i povrede ratnog prava i običaja u Hrvatskoj, Vojvodini i BiH, proteklo je u utorak u raspravi sudaca sa Šešeljem oko uvjeta za njegovu obranu, uključivši plaćanja troškova obrane i njegovih zahtjeva za prevođenjem dokaznih materijala. Nakon što mu je štrajkom glađu uspjelo izboriti se da se pred ICTY-em brani samostalno, Šešelj, među ostalim, traži da Haaški sud prevede njegovu knjigu "Rimokatolički zločinački projekt umjetne hrvatske nacije". U spomenutoj knjizi na punih 1050 stranica dokazuje kako je Vatikan od Srba katolika stvorio hrvatsku naciju kako bi pokatoličio Srbe pravoslavce, a sve to, da apsurd bude veći, piše potomak katoličkog djeda iz istočnohercegovačkog sela Ravno koji je u turbulentnim vremenima kraja 19. stoljeća prešao na pravoslavlje, da bi kasnije postao Srbin.

Prema Šešelju, “hrvatski narod povijesno je zaista postojao”, bio je slavenski i imao je svoj jezik, čakavski, ali “taj je narod turskim najezdama skoro potpuno uništen”, a ime se zadržalo “isključivo kao obilježje vrlo tankog sloja feudalne vlastele”. Današnji “Hrvati”, kako ih uvijek pod navodnicima piše Šešelj, nemaju ništa genetsko s onim nestalima - prema Šešelju Gradišćanski Hrvati su relikt tih, poput dinosaurusa izumrlih Hrvata i jedini su neka vrsta pravih Hrvata, a mi ostali Hrvati zapravo smo laž od naroda, odnosno virtualna nacija nastala od Srba katolika koje je kroatizirao Vatikan. Na čelu je tog užasnog projekta, prema Šešelju, Rimokatolička crkva kao najveća “svjetska zločinačka organizacija”, što je, naravno, “odavno utvrđeno, višestruko provjereno i potvrđivano u historiografiji i političkoj teoriji”. Hrvati su naime “vjekovima prisvajali srpske narodne pjesme” i na kraju kada su napokon “naučili govoriti i pisati srpski jezik Hrvati su ga prisvojili te počeli ubrzano mijenjati izmišljajući potpuno nove riječi i izraze”. I tako su eto “Crkva i škola doprinijeli da se najzagriženiji Hrvati stvore od onih koji u sebi, u etničkom pogledu, nemaju ništa hrvatsko”, a sve zato da bi Srbe “lakše uvjerili da su Hrvati”.

«Srbi su dobro uočili vjerolomnost Hrvata. Zbog toga su im malo vjerovali, ali su im, usprkos svim gorkim saznanjima i prinuđenim okolnostima života, i dalje dozvoljavali da ih varaju, da ih koriste i da im podvaljuju, gajeći neosnovanu nadu da se podvale neće ponoviti. Iz ove i ovakve stoljetne igre Srbi su na političkom polju uvijek bili gubitnici a Hrvati dobitnici». Šešelj je optužen da je sudjelovao je u formiranju srpskih dobrovoljačkih postrojbi koje je poticao da haraju i čine zločine u Hrvatskoj i BiH. Šešelj je unovačio i predvodio srpsku paravojnu skupinu koja je sudjelovala u pokolju više od 250 bolesnika koji su 1991. bili izvedeni iz vukovarske bolnice, navodi se u optužnici. Tereti ga se i za "govor mržnje" u Vukovaru u studenom 1991. Prema optužnici sudjelovao je u ratnoj propagandi i poticao mržnju pozivajući u govorima i na izgon i prijetnje Hrvatima iz dijelova Vojvodine čime je potaknuo kampanju progona vojvođanskih Hrvata.

Tužiteljstvo tereti Šešelja da je, zajedno s drugim sudionicima zajedničkog zločinačkog pothvata, pokušao ostvariti cilj uspostave nove homogene srpske države na dijelovima Hrvatske, BiH i same Srbije kroz progon pod patronatom države, koji je uključivao ubojstva, deportacije, zlostavljanja, pljačku i uništavanje imovine nesrpskog stanovništva. Ideju 'Velike Srbije' sa zapadnom granicom Virovitica-Karlovac-Karlobag zagovarao je u javnim nastupima sam Šešelj, a svojom je ekstremnom retorikom mobilizirao i poticao na progon nesrpskog stanovništva ne samo sebi podređene stranačke dobrovoljačke oružane jedinice, nego i druge srpske snage, smatra tužiteljstvo. Prema pisanju hrvatskih medija i izjavama hrvatske političke elite, dalo bi se zaključiti da se ovdje radi o nekom tamo liku koji je počinio neke tamo zločine, pa će za to biti i kažnjen, a po svim je drugim pitanjima njegova pojava danas apsolutno marginalna.

No je li tome baš tako, ako se uzme u obzir činjenica da se radi o redovnom profesoru prava na beogradskom sveučilištu i duhovnom vođi stranke koja ima oko 30% podrške birača - što je brojka o kojoj vodeće stranke u Hrvatskoj sanjaju u najljepšim snovima. O kakvom marginalizmu se ovdje uopće može govoriti i tko u cijeloj priči ispada lud, a tko naivan? Već dugo smo svjedoci velikosrpske propagande koja u velikom broju svjetskih medija blati sve što je hrvatsko. Najnoviji primjer je članak koji je povodom Thompsonovog koncerta u New Yorku objavljen ni manje ni više nego u jednoj od najčitanijih i najutjecajnijih svjetskih tiskovina - Washington Postu. U njihovoj vijesti o tamo netom održanom Thompsonovom koncertu list umjesto zaključka navodi njujoršku izjavu Srđana Dvornika, izvršnog direktora HHO-a: "Nakon rata sa Srbima, nikada nije bilo stvarnog suočavanja s prošlošću. Nitko nikada nije priznao da je Hrvatska, kao dio obrambenog rata, počinila etničko čišćenje. Tako da je mit o Hrvatima kao kolektivnim žrtvama još uvijek živ. No sada je ostalo samo ljudima poput Thomspona da taj mit izražavaju javno". Ta je izjava prenijeta kao najnormalnija činjenica, čiju vjerodostojnost eto uopće nije bilo potrebno ni komentirati.

U međuvremenu, Šešelj će i dalje uporno svoje velikosrpske fantazije tiskati u knjigama – za koje mu je usput budi rečeno Savez pisaca Rusije dodijelio i nagradu za zaštitu nacionalnih interesa njegova naroda, za jačanje nacionalnog duha, nezavisnosti i nepokolebljive volje. Predsjednik Saveza pisaca Rusije rekao je da je Šešelj pozivao na ujedinjenje Srba, "što se nije svidjelo neprijateljima srpskog naroda i novim gospodarima svijeta", te podsjetio da su nagradu već dobili bivši predsjednik SRJ i Srbije Slobodan Milošević i publicist Dragoš Kalajić.

M.M.B.