| Cestom mučeništva - Kusonje, Španovica, Bučje |
 |
 |
 |
| Srijeda, 14. ožujka 2007. |
|
Cestom mučeništva - Kusonje, Španovica, Bučje
Lipik je znamenito mjesto, još iz rimskog razdoblja, poznato po ljekovitim izvorima. Kao lječilište postoji dvjestotinjak godina, s neponovljivim okupljalištem Kursalonom i natkrivenim šetalištem Wandelbahnom, s bazenima, hotelima, vilama, fontanama i nadaleko poznatim parkom u bečkogom stilu. Više od stotinu godina Lipik je bio pojam ljepote, opuštanja, odmora i liječenja. Zahvaljujući pogodnom prometnom položaju, prelijepoj prirodi, atraktivnoj arhitekturi starih objekata, ljekovitoj vodi, ponudi medicinskih usluga, rekreacije, sporta i zabave u prirodnom okružju te mogućnosti šetnje, lova i ribolova, cijeli je kraj kao stvoren za razvoj turizma i opuštanje. To je bio Lipik, prije nego što je žestoko napadnut u jesen 1991. godine. Neprekidno je i bezrazložno gađan zapaljivim projektilima i rušen nebrojenom količinom topničkog streljiva. Žestina razaranja bila je ravna onoj u Vukovaru, a po količini eksploziva palog na kvadratni metar površine možda još i veća. Bolnica je bila prva na udaru i teško je oštećena, zatim su potpuno uništeni bazeni i perivoj, dječji vrtić, osnovna škola i spaljen je dom za nezbrinutu djecu, te je razoreno 90 posto stambenih zgrada. Uništena je i pokradena lipička ergela i tradicija uzgoja konja, pokrenuta početkom 19. stoljeća. Župa u Lipiku osnovana je Dekretom zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca 1945. godine. U kratkoj četničkoj okupaciji župna crkva Franje Asiškoga eksplozivom je raznesena do temelja, a župni stan zapaljen. Gradnja nove crkve započela je u rujnu 1997. godine i još uvijek nije u potpunosti završena, iako je prošlo 15 godina od razaranja. Lipik se još dugo neće oporaviti od četničke katastrofe. Premda je dio javne infrastrukture, gospodarskih objekata i obiteljskih kuća obnovljen, grad još uvijek izgleda stravično i užasno. Popravak bolnice nije ni započeo. Razdoblje katastrofe obilježeno je spomen-sobom Domovinskoga rata, u čast više od 250 poginulih i više od 50 nestalih branitelja tijekom agresije na Pakrac i Lipik. 
Za vrijeme pobune dr. Ivan Šreter, rođeni Pakračanin, bio je omiljeni liječnik i ravnatelj bolnice Lipik, domoljub i promicatelj kršćanskih vrijednosti. Kao predsjednik Regionalnoga kriznog štaba za zapadnu Slavoniju, trudio se miroljubivo pregovarati, uvijek spreman na rješavanje svih problema. Pobunjeni Srbi oteli su ga 18. kolovoza 1991. u selu Kukunjevac pokraj Lipika. Posljednji put viđen je 29. kolovoza i zatim mu se gubi svaki trag. Smatra se da je završio u zloglasnom logoru Bučje, no njegovi posmrtni ostaci ni do danas nisu pronađeni. Godine 2002. osnovana je Zaklada dr. Ivan Šreter, u trajno sjećanje na njegovo dosljedno zauzimanje za kršćanske i nacionalne vrijednosti, a 2006. dodijeljena mu je nagrada grada Lipika za životno djelo. 
Pakrac je također grad značajne prošlosti. Već je davne 1256. imao povlasticu kovanja novca. Smatra se da je ondje bila prva kovnica novca u Hrvata. Hrvatski banovac srebrni je novac na kojem je na prednjoj strani kuna u trku, a na naličju patrijarhalni dvostruki križ s dvije okrunjene glave. Bio je najljepša i najcjenjenija od svih hrvatskih kovanica, te prihvaćen kao stabilno platežno sredstvo i izvan područja za koje je bio namijenjen. Čini se kako je upravo od pakračke kune poteklo ime današnjega hrvatskog novca. U Pakracu je 1. ožujka 1991. započela oružana pobuna Srba, koja je bila početak svih ratnih strahota te godine. Pokrenuli su je četnici iz zaleđa grada i Srbi iz sastava policijske postaje Pakrac. U kraćem oružanom sukobu pobunu su u dva-tri dana zaustavile snage rezervne policije MUP-a iz Zagreba. Policijska postaja vraćena je pod nadzor hrvatske policije, a pobunjeni Srbi odmetnuli su se u šume povrh Pakraca odakle su poslije pucali po gradu. Bio je to početak rata koji se 1991. vrtoglavo širio po mnogim mjestima Hrvatske. Nemiri traju cijelo ljeto, a u jesen su Pakrac i Lipik ponovno žestoko napadnuti, no taj put su nemilosrdno i sustavno razarani. Pakrac je obranjen s velikim naporom, dok je Lipik bio razoren, osvojen poput Vukovara i potpuno uništen od četnika i JNA.
Mučenička povijest ovog kraja nije jednostavna već višeslojna. Dvadesetogodišnji velikosrpski starojugoslavenski represivni režim ostavio je u Hrvata duboke rane. Tonči Erjavec navodi u svojoj kronici i stradanja Srba u vremenu od 1941. - 1942. godine u ovom kraju. Tijekom 1941. u Španovici se dogodilo nekoliko premlaćivanja Srba, kasnije su slijedile racije i krvave osvete po okolnim srpskim selima, motivirane traženjem skrivenog oružja. U takvim ratnim okolnostima stradavaju nedužni i na srpskoj strani. Kolo zla se nastavilo srbopartizanskim napadom na Španovicu. 
 Mjesto Bučje nalazi se desetak kilometara od Španovice, odnosno 20 km istočno od Pakraca na cesti za Požegu. Okruženo je šumama. Ondje je bio vojni centar tzv. SAO krajine zapad. Logor je bio osnovan već prije samog početka oružanih sukoba, a nalazio se u gospodarskim zgradama, kamo su poslije dopremani hrvatski zatočenici iz okolnih mjesta. Od kolovoza do studenoga 1991. zatočenici su danonoćno ispitivani, ruke su im bile vezane lisicama, preko očiju su imali poveze, a straža ih je nemilosrdno premlaćivala. Mnogi su i ubijeni. Bučje je tako postalo poznato po zloglasnom srbočetničkom logoru, kroz koji je prošlo oko 300 hrvatskih branitelja i civila. Nalaze li se negdje u tim šumama ostaci dr. Ivana Šretera? Jedan liječnik koji je također bio zatočenik logora svjedoči da ga je upravo ondje vidio pri ispitivanju 29. kolovoza 1991. godine. Ni 15 godina nakon mučenja nije razriješena sudbina nestalih logoraša. Na žalost ni zločinci nisu odgovarali. Za 114 osoba s pakračko-lipičkog područja još se uvijek traga. A mučilište Bučje ima mnogo dužu povijest. Nakon »oslobođenja« Pakraca 13. rujna 1944. ondje je bio partizanski logor. U Bučju su se od jeseni 1944. provodila prijeka suđenja i smaknuća uglednih Pakračana, strijeljanjem i vješanjem. U selu postoje neobilježeni grobovi Hrvata iz toga komunističkog doba. Godine 1991. tragična hrvatska povijest samo se ponovila i nastavila. 
Prve nedjelje u veljači 2007. putovali smo cestom mučeništva iz Pakraca u Bučje i zaustavili se kraj križa i spomen-ploče u središtu sela. Upalili smo svijeće svim poginulim žrtvama logora. Tog nedjeljnog poslijepodneva na jednome mjestu u šumi gorjela je velika vatra. Iz toga smjera čula se vika muških glasova i buka motornih pila. Iz drugog smjera čula se buka čekića i nekog drugog alata. Pokraj ceste bili su parkirani automobili s tablicama BiH registracija, vjerojatno iz područja tzv. republike srpske. Nedjeljno poslijepodne ovdje nije bilo mirno, već vrlo aktivno. Neke su kuće već obnovljene. Srbi se potiho vraćaju u Bučje, dok Hrvati još uvijek ne znaju gdje potražiti svoje nestale. Cestom mučeništva trebalo bi češće voziti i prisjetiti se istine, zapaliti svijeće i odati počast hrvatskim mučeničkim žrtvama. A bilo bi najbolje, kada bi tom cestom stigle i kamere HRT-a iz Zagreba, te nakon slučaja Lora, prikazale hrvatskoj javnosti slučaj Kusonje, Španovica i Bučje. Damir Borovčak
|
Proći cestom od Lipika preko Pakraca do Požege, danas više ne znači hrabrost, nego potrebu upoznati Kusonje, Španovicu, Bučje. To su mjesta hrvatske povijesne patnje i mučeništva. Hrvati toga kraja bili su izloženi četničkom iživljavanju već prije Drugog svjetskog rata. Da bi se 1991. Pakrac obranio, trebalo je osloboditi njegovo zaleđe, pa su se nizale akcije naših branitelja od jeseni iste godine. Poznat je slučaj 18 bjelovarskih branitelja koji su zvjerski pogubljeni u akciji oslobađanja Kusonja kraj Pakraca, u rujnu 1991. godine. U veljači 1992. ekshumirani su iz masovne grobnice Rakov Potok s još 23 civilne žrtve Kusonja. Indentificirani su i dopremljeni u mrtvačkim sanducima u Bjelovar. Tih se dana na sprovodu okupio i plakao doslovce cijeli grad. Sprovod poginulim braniteljima vodio je kardinal Franjo Kuharić. Zorica Posarić, predsjednica Udruge obitelji poginulih branitelja Domovinskog rata 1991. u Kusonjama, povodom 15. obljetnice ističe kako je riječ o tragičnom događaju kojeg bi se trebale sjećati ne samo obitelji, nego i svi građani cijele Hrvatske. "Zvjerski masakr naših sinova koji su u rujnu 1991. počinili četnici s područja zapadne Slavonije, svakako je jedan od najvećih i najtežih zločina počinjen nad braniteljima u čitavoj kronologiji Domovinskog rata. To se ne smije zaboraviti ni stoga što je riječ o prvoj oslobodilačkoj akciji na tom području. U četničkoj zasjedi 8. rujna 1991. pogubljeno je 20 branitelja od kojih su 18 Bjelovarčani, a njihova okrutno izmasakrirana tijela ekshumirana su 29. siječnja 1992.", izjavila je Zorica Posarić. Snimljen je i film Priča o zlatnom lančiću, koji prikazuje tragičnu obiteljsku priču Zorice Posarić. Prikazana je ekshumacija iz masovne grobnice i indentifikacija žrtava iz Kusonja. Zoričin sin, hrvatski branitelj Mario Posarić, prepoznat je po zlatnom lančiću i križu koji je nosio oko vrata. Prvu obljetnicu pokopa, 5. veljače 1992., roditelji žrtava željeli su obilježiti na mjestu stradavanja svojih sinova u tada već oslobođenim Kusonjama. Došli su puni boli i tuge, s cvijećem i svijećama. No četnici su im u Kusonjama podmetnuli minu, pa su u eksploziji na komemoraciji smrtno stradale još tri osobe, a više ih je ranjeno. Majka Zorica Posarić teško je ranjena u noge i od tada je u invalidskim kolicima. Danas se u Kusonjama nalazi kapela Male Gospe, koja je izgrađena zahvaljujući Zorici Posarić i majkama poginulih branitelja. Izgradnjom crkve odana je počast sinovima tužnih i ranjenih majki na mjestu gdje je počinjen dvostruki podli četnički zločin. Počinitelji obaju zločina ni danas nisu pronađeni. Zašto dopuštamo da nam i danas "istinu" tumače oni koji nikada nisu željeli slobodnu državu Hrvatsku, oni koji namjerno izvrću uzroke i posljedice povijesnih zbivanja?
Desetak kilometara od Kusonja, između Psunja i Ravne Gore, nalazi se Španovica. To je mjesto velike hrvatske tragedije i stradanja, poput onih hrvatskih sela koja su od 1941. do 1942. na isti način stradala od četnika i partizana. Španovica dijeli sudbinu Boričevca, Cetingrada, Udbine, Gvozdanskoga, Zrina..., gdje su Hrvati poubijani i protjerani, mjesta zapaljena a crkve do temelja srušene. Scenarij napada 1991. – 92. bio je isti kao od 1941. – 42. U ta mjesta Hrvati se nikada poslije nisu uspjeli vratiti i obnoviti život. Povrh sela Španovice nalazi se groblje, a na njem je veliki spomenik koji su podignuli protjerani Španovčani u znak sjećanja na 398 žrtava od 1939. do 1949. godine. O tragediji koja se ondje dogodila najbolje govore knjige Tončija Erjavca Španovica, kronika nastajanja i nestanka (Zagreb, 1992.) i monografija Zvonimira Erjavca Španovački rodoslov, rekonstrukcija mjesta kojega više nema (Požega, 2006.). U tim svjedočanstvima može se naći podatak da su prije Drugog svjetskog rata Srbi počinili prvo ubojstvo 18. listopada 1939. godine u Kusonjama. Izveli su mučki atentat na Peru Vrtara, ondašnjeg predsjednika HSS-a iz Španovice. Selo je bilo naseljeno Hrvatima već od 1864., a prije Drugog svjetskog rata imalo je oko dvije i pol tisuće žitelja. U napadu srbopartizana 5. – 6. listopada 1942. zaklana su i ubijena 142 Španovčana, zapaljeno je 227 kuća i selo je do temelja uništeno. Mnogi mještani završili su u masovnoj grobnici, a ostali prisilno raseljeni. Nakon 1945. srbokomunisti su zabranili povratak preživjelim Hrvatima. U selo su se naselili i prisvojili ga Srbi, koji su ga 1942. i palili. Ta nepravda traje sve do danas: preživjeli Španovčani i njihovi potomci ni u hrvatskoj državi nisu dobili pravo na povrat svojega vlasništva. Nažalost učinjena je čak nova nepravda: Srbima koji su se 1991. oružano pobunili, uništavali Pakrac i Lipik, obnavljene su kuće na zemlji koja je nakon 1945. i administrativno oteta od protjeranih Španovčana. Crkva Sv. Duha u Španovici ostala je čitava u napadu 6. listopada 1942. godine. Zapaljena je tek dva tjedna nakon tog napada. Izgorjelo je sve osim zidova koji su ostali sve do 1945. godine. Nakon rata zidovi crkve minirani su sa 75 kg dinamita, a cigla je ugrađivana u staje i svinjce novih srpskih kolonijalista. Cilj je bio uništiti svaki trag i spomen na partizanski zločin i etničko čišćenje koje je ondje provedeno, zabilježeno je u knjizi Španovački rodoslov Zvonimira Erjavca.
Komentari
Moramo ih se svakom prigodom sjetiti i dostojanstveno im odati nase duzno postovanje, sto je najmanje, sto im se moze uciniti!
Postovani Damire, hvala Ti na ovoj tuznoj, ali lijepoj i vrlo vaznoj reportazi.
A sto se tice pravde, prava i zadovoljstine, to se ne dobiva zamolbom, tek-tako, to se trazi, zahtjeva i zestoko bori, dok se ne izbori za to! Nazalost (damir tučkar) to je danas stvarnost u cijelom svijetu!
Prosla sam ovim krajem nekoliko puta. Bila sam u Pozegi, prekrasnom gradu, pa smo onda krenuli prema Spanovici. Mnogi Hrvati uopce ne znaju gdje je Spanovica, a ja, eto, iako sam bila u tom kraju, nisam znala za Bucje. Dok sam stajala kraj spomenika pobijenim ziteljima Spanovice (koji je nemoguce snimiti jednim snimkom, toliko je imena na njemu) razmisljala sam o sudbini ovih ljudi, cak sam probala napisati i clanak za druge, no nisam uspjevala. Ne znam da li bih se usudila vise i pisati o ovom kraju divlje ljepote, progonstva i mucenistva , nakon ovako izvrsnog clanka gosp. Damira Borovcaka! Nevjerojatno mi je bilo tesko citati ovaj clanak, jer u svakom retku je napisana bol, patnja, smrt - sve ono sto je taj kraj Hrvatske - ali ne samo taj kraj, vec i razne Dakse i Macelji i Bucja i druga mjesta s imenom ili bez njega - prosli kroz toliko godina mucenistva. Da li treba posjecivati ili pisati o tom krajevima, o zrtvama jedne veliko srpske politike, cak i nazalost sadasnje hrvatske politike - sutnje? Ne samo sto trebamo pisati, vec moramo i posjecivati - koliko god nam bilo tesko i mucno i zalosno - jer ako to ne cinimo, svi ti ljudi iz Zrina, Gvozdanskog, Spanovice, Bucja ili bilo kojeg mjesta umrli su uzalud.
Gosp. Borovcaku jos jedna velika hvala na jos jednom izvrsnom clanku koji je izvanredno tezak za razmisljanje. Malo je ljudi kao sto je gosp. Borovcak koji sebe daju drugima, posebno onima kojih vise nema, a koje treba stalno spominjati jer su sebe dali za Hrvatsku.
Zvona s Katedrale zagrebačke zvone,
Sa tužnom viješću za sve Hrvate,
Da Kardinal prijeđe u vječnosti one.
Među nama živim nema ga više,
Ostadoše samo njegova djela,
Neka o njem povijest hrvatska piše,
I Kristova Crkva, na zemlji cijela.
On život svoj časni Kristu posveti,
U najtežem vremenu povijesti Hrvata,
Tu silnu snagu, samo čovjek sveti,
Mogao je imati nakon onog rata.....
Trideset ljeta kormilar je bio,
Na brodu koji Hrvatska se zove,
Katoličke Crkve, Hrvatima mio!
Trpeći brojne režimske okove....
Kuharić odlazi k Stepincu svome,
Blaženiku svetom Domovine naše,
Sa Šeperom skupa, rodu hrvatskome,
Oni za života sve od sebe daše.
Najveća vam hvala Kardinali naši,
Ostajte s nama kroz vijeke vjekova,
Hrvati su bili i ostat će vaši,
Do kraja svijeta, kroz stoljeća nova.
Neizmjerna hvala Primasu Hrvata,
Kardinalu našem Franji Kuhariću,
Nek Kristova Ijubav primi našeg brata,
U svetome svome trojedinom Biću.
Slobodna Hrvatska u temelju svome,
Ugrađenog ima svog velikog sina,
Simbola slobode rodu hrvatskome,
Zato će ga vječno slavit Domovina.
U Zagrebu, 11. 3 . 2002., Mate Ćavar
Citajuci gore navedene tekstove odlucio sam ih malo dopunim jer ta cesta Pakrac-Pozega u biti je jos puno bolnija nego sto je opisano u tekstu.
Spominjuci Kusonje obavezno se mora spomenuti uz poginule branitelje i pravoslavna crkva u kojoj je u 2. svjetskom ratu spaljeno oko 700 zitelja uglavnom Srba iz okolnih mjesta (pocinioci su uglavnom bili pripadnici ustaske jedinice iz Spanovice i Pakraca)
Kad se vec pise o Bucju ne treba umanjivati patnje
i muke Hrvata koji su bili u zatocenistvu u vrijeme proslog rata. Isto tako kad se vec spominje 2. svjetski rat ne treba zaboraviti da je na Bucju bila policijska uprava bivse NDH te da su u njihovim zatvorima zivote okoncali mnogi Srbi iz okolnih sela (medju njima i nekoliko clanova moje familije koji su bili obicni seljaci)
Pisuci o ovim krajevima svakako treba spomenuti i Pakracku Poljanu, Marino Selo i da ne zaboravimo Jasenovac. Sve su to mjesta koja se nalaze oko 20 km od Pakraca u kojima su zivote izgubili mnogobrojni Srbi sa Pakrackog kraja. Takodjer bilo bi pozeljno procitati i ovo ( http://hr.wikipedia.org/wiki/%C5%A0panovica )
Ni u kom slucaju ne zelim umanjivati stradanja Hrvatkog naroda u toku zadnja dva rata ali isto tako stradanja Srba se ne smije brisati i zanemarivati.
Pisanjem potpune istine u ovakvim putopisima doprinijet ce tome da se stvori potpunija slika o surovosti jednog dijela stanovnika ovog kraja, kako Srba tako i Hrvata.
Lijep pozdrav
Teško je o tome govoriti, jer i jedna nevina žrtva je veliki zločin. Za to mi "slavonac" uz sve isprike nije uvjerljiv!
-http://hr.wikipedia.org/wiki/%C5%A0panovica
Radi se o slijedecem tekstu,
citat:" Ustaški pokolji u ljeto 1942 [uredi]
U drugoj polovici 1942. ustaše započinju masovno "dizanje" sela u okolici s namjerom potpunog uništavanja svih srpskih sela na području kotara Pakrac. U tome sudjeluju , uz španovačke jedinice, ustaške jedinice iz Lipika. Više stotina muškaraca iz sela Kusonje i Dragovići (možda oko 700 ukupno) bili su 13. kolovoza 1942. satjerani u crkvu u Kusonjama, poliveni benzinom i spaljeni. Oni za koje nije bilo mjesta u crkvi pobijeni su mitraljezima i bačeni u bunar."
Znaci informacija je preuzeta sa sluzbenih stranica nase Republike Htvatske. Ja se nadam da je broj pretjeran ali sumnjam jer po popisima stanovnistva sa tog podrucja iz 1941.godine, a zatim iz 1951. je vidljivo da je broj stanovnistva u tim selima gdje su u velikoj vecini zivjeli Srbi najmanju ruku prepolovljen. Tako npr. broj stanovnika u Kusonjima je 1941. bio oko 800 ili nesto malo vise (podaci postoje tocni) da bi po popisu iz 1951. broj pao na nekih 400.
Slicno je bilo i sa ostalim selima u tom kraju(Dragovic, Branesci, Bucje itd.)
Sto se tice spomenika on je postojao u Kusonjima, a to je bila nikad ne obnovljena pravoslavna crkva koja i danas kao takva stoji kao i spomen ploca pred kusonjskim seoskim domom koja je na zalost razbijena u posljednjem ratu.
Kao sto je gospodin Predak naveo grijeh je manipulisati brojevima zrtava i uvecavati ih ali ja smatram da je jos veci grijeh poricati stvarni broj zrtava ne bitno da li su te zrtve bili Srbi ili Hrvati.
Skrivanjem zlocina pocinjenih od sopstvenog naroda a velicanje zlocina koji je pocinio drugi narod budi samo zelju za osvetom i otvara vrata novim zlocinima.
Neka je spokoj dusama svim nevinim zrtvama moje drage Slavonije i nadam se da ce prave pocinitelje zlocina kako iz onog tako i iz ovog rata, kako Srbe, tako i Hrvate stici zasluzena kazna.
Lijep pozdrav svim demokratski orijentisanim gradjanima Republike Hrvatske
Podaci koji se nalaze na stranicama Wikipedia http://hr.wikipedia.org/wiki/%C5%A0panovica po nekim detaljima koji se tamo navode najvjerojatnije su dio srpsko-partizanske propagande. Poput one koja je srbomatematikom stigla do 2 milijuna žrtava u Jasenovcu. Činjenica jest da Srbi žive na mitovima i započinju zločine nahuškani tim mitovima. Na stranice Wikipedia raznorazni ideolozi mogu postaviti svoje podatke. Tako se upravo za Španovicu navodi:
»Povijest Španovice detaljno je opisao Tonči Erjavec u knjizi Španovica. Kronika nastajanja i nestanka objavljenoj 1992. g. Ovaj članak napisan je GOTOVO U POTPUNOSTI prema njegovoj knjizi.«
E, upravo je sporno to: GOTOVO U POTPUNOSTI, jer su u te podatke ubačene određene tvrdnje i podaci koji ne postoje u citiranoj knjizi. Tako napr. kad je riječ o navodnim podacima o srpskim žrtvama koje su »13. kolovoza 1942. satjerani u crkvu u Kusonjama«:
1. wikipedija piše: »(možda oko 700 ukupno)«
2. 'dobronamjeran' komentator Slavonac preuzima zdravo za gotovo i već tvrdi: »spaljeno oko 700 žitelja«
3. dok autor Tonči Erjavec u svojoj knjizi na str. 116 navodi tuđi izvor (knjigu RNOPP str. 301.) koji je očito vrlo sporan, jer sam Erjavec zbrajajući žrtve stradale u Kusonjama i Dragoviću ne dobiva očekivani broj i na kraju konstatira: »Priznajem Kusonje mi nisu potpuno jasne.« Istu stvar konstatira i za Donje Šumetlice. Dakle, ponovno se pokazuje da je na djelu srpska matematika uvećavanja žrtava.
Na kraju tko je vidio pravoslavnu crkvu u Kusonjama odmah može zaključiti kako je opet na djelu lažna srbomatematika, jer nikako ne može biti »satjerano u crkvu u Kusonjama« famoznih »700 osoba«. Zakon fizike ne dopušta ni 100 osoba u toj crkvi. A o eventualnim tragovima paljenja, koji bi se današnjom modernom tehnologijom mogli utvrditi da i ne govorimo. Jer postoje još uvijek živi svjedoci koji tvrde da to uopće nije točno, naime da nikakvog paljenja nije ni bilo. Uostalom kad bi sve to bilo i točno, mislim da bi već u jugosmrdaviji ovaj slučaj Kusonja bio 'žestoko eksploatisan'.
Na kraju zaključak: Žrtava je bilo na obje strane, to nije sporno. Sporno je kako se ljudske žrtve i događaji lako prekrajaju kako pojedincima ranije, tako i sada, odgovara u dnevno-političke svrhe. To ne vodi ni pomirenju, a još manje k isitini.
w. JE "POUZDANA" KAO I "DOKTORATI" Dusana Dragosavca, Bilandzica, Vesne Pusic, GoldSTAJNa i "filozofa" Puhovskog!
"Znaci informacija je preuzeta sa sluzbenih stranica nase Republike Htvatske."
I Brijunski "transkripti" SU SLUZBENI DOKUMENT "ove vlade"!
Pitanje ovom "Slavoncu" koji je ostao "NEVIN" U OVOM RATU, "gdje i kako je naucio srbski" te "kako to da nije uspio nauciti hrvatski, cemo ostaviti za drugi put.
Sada cemo se zadovoljiti ovom pricom iz DRUGE ruke, koju mi je ispricao "extremni emigrant" iz Toronta:
U ranim danima Nezavisnte Drzave Hrvatske na sjednicu vlade ulazi covjek i uzbudjeno kaze:
"Ustase su poklali srbsko selo xxx!"
Pavelic se okrece Moskovu, a Moskov kaze:"Mi uopce NEMAMO tamo trupa!"
Odmah hrvatska vlast odlazi na lice mjesta i u blizinu uhvati dva "podla Albiona" u Ustaskim uniformama, koje PUSTAJU, jer je Hrvatska bila u pregovorima s njihovom vladom!
Tu "taktiku", nema sumnje, prakticirali su i njihovi "puleni" "partizani", vodjeni agentom treniranim u Campu-X.
"Braco" Srbi progledajte!
Jos je Vas Draza*( Mihajlovic ) rekao, skrivajuci se mudro u sumi, da "bi se Englezi borili do posljednjeg Srbina"!
Sto mu NIKADA nisu oprostili!
*) Ivo Omrcanin:"ENIGMA TITO"!
Samo da Ljubomir opet ne dobije otkaz "zbog pisanja pamfleta po novinama"!
Tko mu je "kriv" sto nije "doktorirao" na "Utjecaju Oktobarske revolucije na (dez)organizaci ju UDRUZENOG (NE)RADA"!
Kada bi se zbrojile sve papirnate srpske žrtve iz Drugog svjetskog rata, sve što su napisali razni povjesničari, historičari i histeričari, memoaristi četopartizani i slična klatež, ne da ne bi bilo dovoljno Srba da stanu pod jednu šljivu, ne bi ih bilo dovoljno niti da stanu pod jedan jedini maslačak! A ne da potegnu krvavi rat iz 1991. u kojem su htjeli dovršiti ono što su započeli 1918. i 1945. godine.
Zanimljivo s koliko drskosti i bezobraštine Boljkovac i Fumić opravdavaju silne zločine što su ih počinili partizani, psihopati i genetske ubojice.
da su brojevi koji su navedeni u Wikipediji istiniti.
S druge strane zar i onih 100 "koji su po zakonu fizike" po gospodinu Spanovcaninu mogli stati unutra nije za njega veliki broj. Moguce je da je broj zrtava nakon 2. svjetskog rata uvelicavan. Prava se istina vjerojatno nikad nece znati. Isto je moguce da u Jasenovcu nije ubijeno 700 000 ljudi, mozda se radi o "SAMO" 40-50 tisuca ljudi sto bi otprilike odgovaralo broju koji se danas moze naci u izlaganju pojedinih hrvatskih povijesnicara. Vjerojatno se ni za Bleiburg (milijun ili ipak "samo" 10-15 tisuca) nikad nece saznati pravi broj, kao ni za Pakracku Poljanu ili Ovcaru kod Vukovara.
Moja namjera nije bila igra brojkama kad se radi o nevinim zrtvama rata pa ne bitno da li su to Hrvati ili Srbi.
U tekstu koji sam napisao priznajem da sam napisao jednu rijec pogresno. Trebalo je napisati umjesto "spaljeno" da je tamo kod crkve u Kusonjima ubijeno oko
700 osoba iz Kusonja i okolnih sela.
Sto se tice mog jezika, da li je on hrvatski ili srpski gospodine Ognjistar, odgovorit ce podatak da sam rodjen u Hrvatskoj u vrijeme kad se u skolama ucio hrvatski ili srpski jezik,
te da sam taj nacin govora do danas sacuvao jer je to sastavni dio moje kulture i moje povijesti, te da se toga ne stidim. I danas susrecem moje susjede Hrvate koji govore istim jezikom kao i ja, a koji su za Hrvatsku mozda mnogo vise dali nego gospoda koja mjere nacin govora.
Vidim da se u jednom dijelu komentara Ognjistara
sumnja kako sam ipak bio ucesnik rata u Hrvatskoj pa sam po njegovom vjerojatno poslije pobjegao u Srbiju i naucio srpski. Moram ga razocarati jer to nije istina.
Nisam ni u Srbiji niti u Bosni boravio kao izbjeglica.
Mogu samo navesti da su pojedini clanovi moje familije proveli rat u uniformama hrvatske vojske, a pojedini su da budem iskren nosili uniforme krajiske vojske. Ja sam ostao izmedju.
Cistih ruku i ciste duse pa danas mogu mirno da spavam.
Ponekad se samo uznemirim kad citam reportaze o rodnom kraju koji je najljepsi na svijetu, pa vidim koliko je tamo zla ucinjeno nevinim ljudima u ne tako davnoj povijesti. Te nevine zrtve nikad nisam gledao ni po nacionalnosti ni po religiji. To su samo bili ljudi koji su stradali od zvijeri u ljudskom obliku. Nisu se razlikovale zrtve, razlikovali su se pocinioci jer jedni su imali na kapama "U" , drugi cetiri "C", treci mozda zvijezde petokrake.
Koliki je "BROJ" zrtava bio i na kojoj "strani", stvarno nisam o tome namjeravao raspravljati-jer i jedna je zrtva bolna i suvisna
Nek im je laka zemlja!!!
»priznajem da sam napisao jednu rijec pogresno. Trebalo je napisati umjesto "spaljeno" da je tamo kod crkve u Kusonjima ubijeno oko 700 osoba iz Kusonja i okolnih sela«
NE! Ne, mladi prijatelju iz Slavonije. Ne moze se tako, jer »tamo kod crkve« tako se nemjerno ili nenamjerno i sam ukljucujes u improvizacije koje kasnije znace povijesnu LAZ! U tekstu wikipedije stoji eksplicitno! Rijec je o preciznostima koje ili znace TOCAN PODATAK ili su PODVALE !!! Dakle jos jednom sto pise u wikipediji:
»(možda oko 700 ukupno) bili su 13. kolovoza 1942. satjerani u crkvu u Kusonjama«
Dakle pise: »SATJERANI U CRKVU« !!! Koliko njih? Pise: »(možda oko 700 ukupno)«
Dakle nema pored crkve, zar ne? Sav moj odgovor ide za tim istinom, koliko ih stane u crkvu, a ne misleci da stotinjak ljudi nevino stradalih nisu takodjer zrtve. O zrtvi nije bila rijec, vec o broju! Moj prvi odgovor Slavoncu isao je za time kako se stvaraju mitovi, napuhavaju brojke, umnozavaju zrtve!
Slavonac pise:
»Sto se tice mog jezika, da li je on hrvatski ili srpski ... taj nacin govora do danas sacuvao jer je to sastavni dio moje kulture i moje povijesti, te da se toga ne stidim. «
Evo mojeg razmisljanja temeljem ranijeg upisa mladog prijatelja Slavonca od 21-04-2007 18:34: »lojalni sam gradjanin Republike Hrvatske koju smatram svojom domovinom«.
Dakle ako je ovo tocno, i ako doista tako mislis mladi prijatelju, onda tu nema vise nikakve dileme. Hrvatski se u ovoj zemlji govori i pise bez obzira na vjeru, nacionalnost ili kulturu. A sto se tice govora u narjecju, zargonu ili pak po nacionalnom podrijetlu, to se prihvaca ali ne za javnu komunikaciju.
Naime, ostaje uvijek intrigantno kako to da Srbi govore engleski kad zive u SAD, Kanadi, V.Britaniji, zatim njemacki u Njemackoj, Austriji, Svicarskoj samo u Hrvatskoj ne mogu govoriti ili pisati hrvatski niti nakon 300 godina svojih korijena na tom tlu?
Covjek je samo toliko covjek koliko ima duse, postenja i karaktera u sebi. Poznajemo i nase sugradjane Srbe koji su se borili u Hrvatskoj vojsci za hrvatsku drzavu. Da sam sef drzave danas bi oni sjedili u Hrvatskom saboru i ministarstvima! I samo oni, a ne prikriveni cetnici koji su ideoloski, a neki cak i stvarno, bili u sluzbi tzv. rsk, a i danas samo smisljaju podvale zemlji u kojoj su se rodili iako primaju dobre place iz hrvatske drzavne riznice. Hrvati su uvijek rado primali strance, tako su se u povijesti u Hrvatskoj skrasili i Slovaci i Cesi i Madjari i Poljaci i Njemci i Makedonci i Albanci i nikada nije s njima bilo problema, niti su ih oni cinili. Dapace mnogi od njih su Hrvatsku vise voljeli nego pradomovinu. Govore i pisu hrvatski. Jedino je problem s Talijanima i Srbima? Zasto? Zato jer jos uvijek njihovi politicki ideolozi nisu odustali od hegemonistickih teznji prema otimanju pojedinih dijelova Hrvatske.
Slavonac pise:
»Te nevine zrtve nikad nisam gledao ni po nacionalnosti ni po religiji. To su samo bili ljudi koji su stradali od zvijeri u ljudskom obliku.«
Odgovaram: Posve tocno, ispravno i pohvalno! Svaka nevina zrtva je samo zrtva i za svakom nevinom zrtvom treba zaliti i suzu proliti. Nije bitno sto je po nacionalnosti, bitno je da se prema tim ljudima nije ljudski postupalo. No rat je rat, nema idealno cistog rata. Moze se samo suditi tko je rat zapoceo i koliko je ratnih zlocina pocinio. U konacnici za povijesne prosudbe ili sudske presude danas, nije isto 10.000 civilnih zrtava ili par stotina (stvarne brojke od 1991.-1995.).
Slavonac pise:
»Nek im je laka zemlja!!!«
Ja kazem:
Pocivali u miru Bozjem!
koji. Ocigledno je da se ipak razumijemo. Slazem se da taj moj jezik mozda i nije najispravniji po nacinu kako se danas sluzbeno komunicira u hrvatskoj. Ali ako cemo po ispravnosti govora i pisanja procjenjivati tko je u hrvatskoj podoban da bude ravnopravan gradjanin hrvatske mislim da bi nasa Republika imala vise nepodobnih nego podobnih stanovnika. S druge strane u zemljama koje su navedene gore:Njemacka, Austrija itd. zivi veliki broj "stranaca" koji njemacki jezik govore daleko losije nego ja hrvatski a ipak im je dopusteno da ucestvuju i sa tako losim govorom u svim javnim pricaonicama i na svim mogucim forumima pa i na televiziji jer se to zove demokracija i sloboda javnog misljenja i govora. Ocigledno ja na to (po vama) na ovom forumu ne bi trebao da imam zbog nekoliko rijeci koje nisu u skladu sa danasnjim hrvatskim jezikom i zbog toga sto imam malo drugacije misljenje nego vi.
Sto se tice crkve u Kusonjima kao sto sam naveo rodjen sam davno poslije 2. svjetskog rata i ne mogu da znam kao ni vi kako i koliko je tu ljudi ubijeno.Naravno je daleko lakse negirati nego danas dokazati stvarni broj i nacin ubijanja tih ljudi. Cinjenica je da je uvelicavanje broja zrtava nesto sto treba osuditi, ali umanjivati stvarni broj zrtava je nesto jos gore. Kao sto sam rekao ja sam taj broj 700 preuzeo sa navedene stranice iz Wikipedije i dao tocnu www. adresu gdje se navedeni tekst moze naci. Znaci nije bila nikakva zelja manipulisanja brojevima i mislim da je i za vas i za mene suvisno daljnje raspravljanje o tom broju.Mozda bi za vas nesto znacilo ako pogledate popise stanovnistva Kusonja i okolnih sela sa zadnjeg potpisa prije 2. svjetskog rata i prvog popisa poslije istog rata. Mozda ce ti podatci za vas biti malo vjerodostojniji . Sta se desilo sa onom razlikom izmedju dva navedena popisa mislim da je suvisno sada ovdje navoditi. Naravno u tu razliku se ubrajaju i stanovnici Spanovice iz tog vremena koji su dozivjeli tragicnu sudbinu.
Sto se tice ljubavi prema Hrvatskoj kao domovini, vjeruj u to ne treba da se sumnja. Koliko Hrvatsku volim i moju Slavoniju to ja samo znam i nemam potrebu to nikome dokazivati. Tu su sahranjeni svi moji preci koliko mogu u nazad da slijedim moje porodicno stablo.
Da je postojao problem srpskog radikalizma to ne poricem. On postoji isto kao i hrvatski, njemacki,albans ki ili neki drugi. Sve Srbe gurati u istu skupinu neumjesno je kao i za sve Hrvate ili Nijemce govoriti da su nacisti ili slicno. To mozete i sami zakljuciti po tome sto ipak odredjeni broj Srba koji je imao tu mogucnost nije ucestvovao u ratu protiv Hrvatske. U to vrijeme je trebalo imati hrabrosti i suprotstaviti se mobilizaciji koju su vrsili pripadnici JNA i lokalne milicije na ratnim podrucjima. Da su svi Srbi u to vrijeme imali pravo na izjasnjavanje da li zele u rat ili nesto drugo, vjerujem da rata ne bi ni bilo (govorim za Srbe sa pakrackog kraja)
Da ne razvlacimo sa temama koje su vec toliko puta spomenute.
Samo jos da napomenem da moja zelja nije bila nikakvo manipulisanje zrtvama ili nesto slicno, vec sam smatrao potrebnim da se u navedenom putopisu kad se vec spominju navedena sela i kad se vec pise o cesti mucenistva spomenu sve nevine zrtve iz protekla dva rata bez razlike dali su to bili Srbi ili Hrvati.
Ovako jednostrano pisanje identicno je kao i pisanje poslijeratnih "srbopartizana" kako ih nazivate, koje vi sami toliko kritikujete zbog njihovog jednostranog gledista. To nije bas u skladu sa objektivnoscu za koje se mnogi u Hrvatskoj danas bore. Jedno kritikovati a sam raditi isto nije bas kako treba.
Nemojte zapostavljati nicije zrtve, pisite o zlocinima koje su pocinjeni prema hrvatskom narodu, neka se pronadju PRAVI pocinioci i neka se kazne.
Ali nemojte dopustiti da zlocini koje su pocinili pripadnici hrvatskog naroda ostanu cak i ne spomenuti
to otvara vrata jos vecoj mrznji i kao sto rekoh budi zelju za novim prolivanjem krvi. To ne donosi nikome dobro.
Slavonac kaze:
Neka je laka zemlja svim neduznim zrtvama i neka pocivaju u miru bozijem.
1876. godine sprijećena je urota doseljenih Srba koji su namjeravali Pakrac etnički očistiti od Hrvata;
1907. Srbi su spalili selo Španovica pokraj Pakraca;
1945. Srbi su do temelja spalili selo Španovica i nazvali ga Novo Selo, a taj se naziv zadržao sve do oslobođenja sela u akciji Bljesak (1995.)
1991. pobunjeni Srbi napali Pakrac – "ožeži po bolnici da Ustaše vide…"(iz video zapisa)
Tko ne vjeruje neka u SNB u Zagrebu (ili Beču) prolista novine iz gore spomentih godina.
ja stvarno ne mogu da vjerujem da je moj hrvatski toliko los da me ne razumijete sto sam htio reci.
Ja ni u jednom trenutku nisam osporavao i negirao patnje i nevolje koje su prosli pripadnici hrvatskog naroda u navedenim sukobima na tim podrucjima. Na zalost kao sto sam vec napisao pojedini "poznavaoci povijesti" uporno se trude da broj stradalih Srba u proslim sukobima bude sveden tako reci na nulu. Smatram da to nije u redu.
Treba spomenuti svakog pojedinog Hrvata koji je zivot izgubio u tragicnim dogadjajima, ali jednostavno negirati i presutiti zlocine koje su pocinili pripadnici vlastitog naroda isto je kao i samo saucesnistvo prilikom vrsenja tih zlodjela. Ja nikad nisam ni u jednom djelu mojih komentara negirao da su se desili tragicni dogadjaji u Kusonjima kod Kapele ili u Spanovici u onom ratu, kao sto nisam negirao ni postojanje zatvora na Bucju jer to su cinjenica za koju postoje dokazi i svjedoci. Isto tako postoje cinjenice i dokazi za pocinjene zlocine od POJEDINIH hrvatskih
zlocinaca (prije nekih 14 dana smo imali priliku gledati "Latinicu" sa temom "Zlocin ne zastarjeva" gdje je hvala bogu realno pokazano bas ovo sto ja pokusavam da kazem.
Zlocinaca i zlocina je u ovom ratu bilo na obadvije strane. Za one koji su bili zrtve tih zlocina je nebitno ko ih je pocinio jer njih vise nema. Ali jednostavno negirati da su se ti zlocini desili je isto kao ciniti jos jednom takav zlocin.
Ja ne optuzujem hrvatski narod za zlocin jer bi to bilo neumjesno i glupo ali optuzujem pojedince kojih je bilo medju postenim braniteljima Hrvatske kako u ovom ratu tako i u vrijeme drogog svjetskog rata. Isto tako ih je bilo i medju Srbima ali to ne znaci da smo svi mi Srbi bili zlocinci i ubojice.
Lijep pozdrav
»Cinjenica je da je uvelicavanje broja zrtava nesto sto treba osuditi, ali umanjivati stvarni broj zrtava je nesto jos gore.« (...) »Mozda bi za vas nesto znacilo ako pogledate popise stanovnistva Kusonja i okolnih sela sa zadnjeg potpisa prije 2. svjetskog rata i prvog popisa poslije istog rata. Mozda ce ti podatci za vas biti malo vjerodostojniji «
Odgovaram:
Obadvoje je isto, i jedno i drugo je za osudu. Za utvrditi cinjenice, nisu ni popisi stanovnistva, jer to je sve relativno s obzirom na razne ratne i poratne migracije, seljenja iz sela u gradove i sl. Primjerice, nevjerojatno ali je tako: Gubitak stanovnistva u Hrvatskoj kao posljedica posljednjeg rata je 7,2 posto! Naprosto sokantna brojka! No od toga su neki ipak zivi, jer su iselili i više se nisu nikad vratili u svoj razoreni zavičaj. Ali ne samo Srbi, ima u tih 7,2 posto vecina Hrvata, s okupiranih i razorenih podrucja. Tek toliko da brojke o popisu stanovnistva u nekom kraju niti poslije Drugog svjetskog rata, niti poslije 1995., nisu pravi odraz stradalih zrtava – mrtvih kojih više nema.
Slavonac piše:
»Ali nemojte dopustiti da zlocini koje su pocinili pripadnici hrvatskog naroda ostanu cak i ne spomenuti
to otvara vrata jos vecoj mrznji i kao sto rekoh budi zelju za novim prolivanjem krvi. To ne donosi nikome dobro.«
Odgovaram:
Potpuno se slazem! Treba potpunu istinu staviti na stol. No za to je potrebna kronologija i evidencija pocevsi od one Garešaninove: »Do istrage nase ili vase«. Naime to su bile jasne smjernice tiskane u srpskim novinama krajem 19. st. usred Zagreba, bez da je prije toga bilo zlocina s bilo cije strane. A zatim je pocelo sa Prosinackim zrtvama 1918. koje su pale na Trgu bana Jelacica u Zagrebu pod strojnicama orjunasa i srpskih zandara, zbog hrvatske zelje za samostalnom drzavom i ne prihvacanja nametnute zajednicke drzave Jugoslavije. Od tada, više od 20 godina u Hrvatskoj padaju samo hrvatske zrtve zbog hegemonisticke velikosrpske diktature iz Beograda i krvave represije srpskih zandara. A zatim dolazi Drugi svjetski rat u kojem dolazi do obracuna, potaknutih mrznjom i osvetom. Tom prigodom padaju NEVINE ZRTVE NA OBJE STRANE! Ako zelimo stati na kraj takvim obracunima, potrebna je istina, potrebno se odreci mitova i svaka strana priznati svoje grijehe. Ako gledamo lokalno tada treba priznati onako kako je to napr. ucinio Tonci Erjavec u svojoj knjizi »Spanovica«, ali bez onih dodataka koje nadopunjava 'wikipedija' s naznakom »GOTOVO U POTPUNOSTI«
Moj zakljucak:
Ne mislim da Slavonac ima losu namjeru, repliciravsi na pisanje o Kusonjama, Spanovici i Bucju koje spominje samo hrvatske zrtve, a nije malo dublje pojasnio i srpska stradanja pocetkom 1941. – 42. Dapace vjerujem da je takvih Slavonaca s takvim stavovima 1991. bilo vise, da do takvog groznog krvavog rata ne bi ni doslo. Rat je donio stetu i Hrvatima i Srbima. Prikrivanje istine ne donosi nikome dobro, slazem se s tom cinjenicom kojom Slavonac zakljucuje svoj komentar.
I ono sto bi moglo otvoriti potpuni dijalog i doprinjeti lijecenju povijesnih rana jest vise dobre volje na obje strane. Za pocetak kad bi se bar anonimno dojavilo gdje su nestali iz Domovinskog rata. Prije svega, na ovom podrucju to vrijedi za dr. Ivana Sretera, koji je s jednakim znanjem i zalaganjem lijecio i Srbe i Hrvate. On je inace lijecnik koji je 1988.g. zavrsio na sudu zbog toga sto je jednom oficiru JNA u uputnicu upisao rijeci: casnik i umirovljenik. Doticni je bio »penzionisani oficir« JNA, pa se pobrinuo da dr. Ivan Šreter dobije presudu na 6 mjeseci zatvora zbog »ustaskih rijeci« ! Kasnije je mozda upravo zbog »ustaskih rijeci« platio glavom.
Iste takve mracne spodobe su bile i na srpkoj strani. Na zalost ocigledno je da umjerenije snage ni na jednoj strani nisu smatrale da nam se moze desiti ono sto se desilo, vec smo prepustili njima da nam kroje sudbine i da nas dovedu tu gdje jesmo. Da smo mogli i slutiti da ce iz onih predrtanih carki moci nastati ovoliko zlo vjerojatno bi i vi a i mi umjereniji Srbi drugacije postupili prema takvima. Sad je kasno o tome pametovati.
Poznato mi je iz medija da je gospodin Sreter nestao, na zalost neku informaciju gdje bi mogao biti nemam.
Uvjeravam vas ukoliko dodjem do neke informacije bit cete obavijesteni.
Lijep pozdrav i zahvaljujem
U reportaži Hrvatski ratnici na Mirogoju ima i citat, napisan gotovo dvije godine prije izbora 1990., u kojem se Hrvatima poručuje ""Trudićemo se da im zatremo pleme i koleno, da ih historija ne bude pominjala". Gazimestan i Petrovu Goru (30. ožujka 1990.), to vrijeme kada "radikalni hrvatski političari" svakodnevno nastupaju na tadašnjoj televiziji, također zaboravlja.
Gospodine Slavonče, ja nikada ne ću prihvatit tvrdnju Jovana Raškovića da su Srbi lud narod. A odnos Hrvata prema normalnim (po Raškovičevoj terminologiji) Srbima vidljiv je u obožavanju Tetka ("Večernja škola"), Pere Kvrgića, Arsena Dedića, Dade Preše itd.itd.
U reportažu autorski dodajem i ovaj dio (prije fotografija spomenika u Španovici):
Mučenička povijest ovog kraja nije jednostavna već višeslojna. Dvadesetogodišn ji velikosrpski starojugoslaven ski represivni režim ostavio je u Hrvata duboke rane. Tonči Erjavec navodi u svojoj kronici i stradanja Srba u vremenu od 1941. – 1942. godine u ovom kraju. Tijekom 1941. u Španovici se dogodilo nekoliko premlaćivanja Srba, kasnije su slijedile racije i krvave osvete po okolnim srpskim selima, motivirane traženjem skrivenog oružja. U takvim ratnim okolnostima stradavaju nedužni i na srpskoj strani. Kolo zla se nastavilo srbopartizanski m napadom na Španovicu.
Autor Damir Borovčak
Došla je 90. koju su Srbi shvatili kao nastavak građanskog rata 41./45. godina i mislili su pobijediti za dva-tri dana, ali to nije išlo tako. Mislili su da im rat nikada ne će doći, da će ih zaštiti Europa. Ali rat im je došao. Je li ijedan Srbin 1991. bio protiv rata protiv Hrvata? Nijedan! Nijedan!
I ponovno su izmislili žrtve, prema uzorku Građanskog ratat 41./45. , stostruko su povećali žrtve i izmislili su nove ustaše i nove progone. U ratu 91./95. nevjerujem da je poginulo više od 500 Srba, i civila i vojnika. Uostalom, ni 41. ni 91. ni jedan hrvatski vojnik nije bio na tlu Srbije.
Sanader kaže da je privatno vlasništvo svetinja, a zašto onda Španovčanima ne vrati njihovo? Još je i dvostrukim ubojicama napravio kuće. Da ne govorimo o poklanima u Boričevcu, u Zrinu ili u okolici Donjeg Lapca. Ništa.
Srbi se ne će pomiriti sa ovim stanjem, nije daleko dan kada će početi opet ubijati na teroristički način. I ništa im se ne će dogoditi. Tko misli na tu nesretnu sirotinj, u koja je sada rasuta po tim ličkim vukojebinama, Sanader ima tjelesnu zaštitu, Europa uvjetuje da se Srbima dade nadstatus. I nikomu ništa. Sanader će za ambasadora ili za poslanika u Bruxelles, a hrvatskoj sirotinji srpski nož zavrat.
Godine 1941. sa Bucja 1941 u Selo Kricke nije se vratilo 8 seljana koji su na Bucje isli jer je bio trzni dana.
Medju tih osam se nalazio i tadasnji vjerenik moje bake koja je ziva i koja i danas to moze posvjedociti. Niko od njih nije imao veze ni sa partizanima ni sa cetnicima.
Bili su najobicniji seljaci. Tako da je neumjesno ono sto ste napisali da su stradali samo ubojice i lopovi i cetnici ("ako su stradali") Vase negiranje pocinjenih zlocina nad Srbima u proslim ratovima stavlja vas direktno medju pocinitelje tih zlocina. Isto se odnosi i na Srbe koji negiraju pocinjene zlocine nad Hrvatima.
Zlocina i zlocinaca je bilo na obadvije strane a nasa je duznost da te zlocine priznamo i da se potrudimo da budu pronadjeni.
Poricanje takvih zlocina je zalosno i pokazuje samo koliko ljudi mogu biti bez karaktera i ostalih ljudskih vrijednosti.
Gospodine Astrocit
ni u jednoh mojoj recenici u ovim komentarima ne mozete naci da sam ja hrvatski narod kao narod optuzio
kao zlocinacki narod, molim vas ne okrecite moje rijeci jer to nije u redu. Kad citate tekst iz kojeg ste citat izvadili siguran sam da se dolazi do drugacijeg zakljucka nego sto ste ga vi izvukli. Niti sam napisao niti htio reci da su Hrvati zlocinci a Srbi zrtve. Ja znam da ima veliki broj Hrvata koji se prema Srbima odnosi na posten i ljudski nacin, a isto mi je jasno da je medju Srbima veliki broj onih koji Hrvate ne vole i ne zele im dobro. Hvala bogu nismo svi takvi. Ima i medju nama Srbima ljudi koji sa svojim susjedima zivimo u normalnim odnosima i koji ne mrzimo Hrvate zato sto su Hrvati.
Gospodine Borovcak
vama ipak zahvaljujem sto ste bar u par rijeci bar dali naslutiti i drugo stranu tih dogadjaja na tom podrucju.
Smatram da svoje dostojanstvo i karakter moze sacuvati samo onaj putopisac koji u svojim izlaganjima o jednom kraju napise potpuno istinito i vjerododstojno dogadjaje iz nase ne bas lake povijesti. Vi ste to ucinili dostojanstveno opisujuci stradanja Hrvata u tim krajevima, ali moja je zelja bila da kad vec pisete o tim krajevima i ljudskim zrtvama mora biti mjesta u tim putopisima i za neduzne civilne zrtve u prosla dva rata medju Srbima.
Lijep pozdrav od Slavonca
Međutim, u razdoblju od 1945. (u stranim krugovima, uglavnom u Velikoj Britaniji, još i za vrijeme rata) pa do 1990. godine, zatim i danas, govori se SAMO o srpskim žrtvama, neprestano i preuveličano o SRPSKIM ŽRTVAMA. Iako nisam kršćanin, moram reći da mi je žao svih žrtava, ali ako se jedne žrtve uvijek ističe, spominje, zbraja, množi i nadodaje, a druge se nikada ne spominje niti se smiju spomenuti, onda tu – priznat ćete - nešto nije u redu. A ti DRUGI, HRVATI, kao da su stranci na svojemu tlu, na svojoj zemlji, za njih je ODREĐENO da budu samo zločinci, ubojice, USTAŠE, VJEČNI USTAŠE. A dokle tako.
Kada se iza te 1990. moglo stidljivo govoriti i o HRVATSKIM ŽRTVAMA, mnoge je zasmetalo. Pitam se zašto? U tomu je očita namjera da se Hrvati zastraše, da ih se potjera, da nestanu. Kako reče onaj Stojanović iz 1903. : «..do istrage vaše ili naše». Kada se spomene Španovica, .. «..znate te Bučje, te ovo, te ono»; pa stanite malo, nitko ne poriče da nije bilo u ta vremana svašta, međutim trebaju se pobrojati sve žrtve. A to Vama, bojim se, ne odgovara. (Kao da kažete, eto da nije bilo NDH ne bi bilo ni mrtvih u Španovici. S tom izlikom Srbi su počeli i 1991. ) Tada bi se vidjelo da je Srba poginulo daleko manje, a Hrvata daleko daleko više. I to ne želite čuti. Na neki način opravdavate sve što se na propagandnom polju činilo od 45. na ovamo.
Vaš predsjednik Mesić, svakom prilikom ističe, preuveličava, podvlači kao neku «tamnu stranu hrvatske povijesti», očito s on i njegovi ne smatraju dijelom hrvatske povijesti jer prešutjeti da su u oni u nekoliko mjeseci iza Drugog svjetskog rata pobili na stotine tisuća ljudi (ni ta se brojka ne zna), većinom civila, od Dravogarada do Vršca, to nije ničija «tamna mrlja na povijesti». To je valjda junačko djelo. Kada se na četničkoj televiziji Novatv spomene Zinajić i zločini OZN-e u slunjskom kraju, odmah srbski oficir i ubojica Fumić skače i spominje nakakvu Glinu, nekakve skaske o crkvi u Glini. I svi se u studiju «usraše» (ne «ustaše» nego usraše), ha Glina i gotovo. Pitam se Slavonče dokle tako.
Ne ćete mi reći, na primjer, da niste znali da je u žandamerijskoj postaji u Srbu u srpnju 45. bilo četiri oružnika i kuharica (još k tomu Srpkinja), i u nedjelju 27. jula kada je hiljadu četnika na čelu s Mesićevim antifašistom Jovanićem i Tripalovim zetom Polovinom krenulo u napad, oružnici videći toliku naoružanu rulju naprosto su pobjegli. Tada su ti antifašisti (gerilci, četnici, partizani, vlaške ubojice, svejedno) krenuli klati sve od Boričevca pa do Kulen Vakufa. Iz Kulen Vakufa je krenulo preko tisuću izbjeglica prema Bihaću i budući narodni heroji su ih putom desetkovali. Ni danas se o tome «ne zna», niti su žrtve popisane, zahvaljujući I velikom povjesničaru i opsjenaru Tuđmanu. Kada je Rašković 1990. «otvara» jame-bezdanke oko Lapca, sa srpskim žrtvama, nije se usudio nikada reći da Talijani nisu dopustili hrvatskoj vojsci da ikada uđe u «rejon» Lapac-Srb i da su te jame napučeni Hrvatima. Već vas vidim da se mrštite. I takvih zlodjela protiv hrvatskih civila bilo je bezbroj; računa se da da je preko 100.000 hrvatskih civila poginulo od 1941./45. i nikomu ništa. Kada se to spomene, samo spomene, tada se diže graja i halabuka, torcida. Nitko normalan ne spori da je bilo mnogo srpskih žrtava, ali srpsko-partizanski odgovor je bio strašniji. Dans svi govore kako su «partizani» krećući u jriš vikali: «napred», «huura» i slično; ne, vikali su «hvataj žive», zanimljivo čemu su im trebali živi – jamačno ne za razmjenu i sudovanje.
Nitko ne će reći da su Srbi započeli sve ratove na Balkanu u XX. stoljeću, a kada im je u tim ratovima krenulo loše, kada se protivnik i žrtva oporavio, došao k sebi i uzvratio; tada su Srbi žrtva, a žrtva postaje zločinac i pripadnik genocidnog naroda. Mesić i njegova svita (da ne nabrajam) stalno napominje kako je tzv. fašistički zločim bio planiran i smišljen, a sa strane «antifašizma» - «k'o bajagi» priznaje - da je bilo «marifetluka» i pojedinačnih slučajeva osvete, ali to je bilo sporadično i to su malobrojni ispadi, i ništa više. Nije nego!
Nitko ne želi objaviti, a dokumenti postoje, koliko je ljudi (pretežno Hrvata, ubijeno je nešto i četnika) ubijeno, kako navodi sam Ranković iz 45., koliko je ljudi prošlo kroz logore i zatvore – preko tri miljuna na kraće ili dulje razdoblje? A kada se nešto kaže: Jasenovac, Jasenovac... i tako do kraja svijeta.
Za kraj ću Vam što je za mene Jasenovac (ne ću spomenuti da su mi djeda i baku, starce, zaklali Srbi, strica u Gospiću isto tako, da su dva strica i ujak preživjeli tzv. Križni put, da su mi sinovi tih istih ubojica 91. ubili brojne rođake, da mi je majka od 83 godine nestala u M., ne ću reći), kada nam je u razredu osnovne škole u M., nama djeci od dvanajstak godina, četnik-nastavnik Brnjevarac Radivoje urlao: »Majku vam j... ustašku sve ću vas pobiti, kada već to nisu nisu učinili četnici». Eto, to je što ja pamtim. Nitko nije reagirao na to, naši roditelji su se bojali i sjene svoje (naravno, vi ćete reći da su bili ustaše!). I nikomu ništa.
I sve ide dalje, «do istarge naše ili vaše». A mesići, latini, feralovci, novolistaši, komesari zagrebačkih televizija, samo prave novi okvir za mržnju, daju materijala i povoda za novu srpsku odmazdu. I mnogi bacaju drvlje i kamenje na nekakvog Draškovića Vuka, a on, sirotan, samo ponavlja ono što stalno govori Mesić. Pobogu, pa tko stalno vraća toga Pavelića; Mesić čini sve da se Pavelić ne zaboravi. Ima li to smisla?
Radite svi kako hoćete, meni je svejedno.
Uz pozdrav iz Like, jedan navod španjolskog pisca Pedra Calderona de la Barce (Život je san): “Što je život? Zanos! Što je život? Opsjena, sjena, izmišljotina; i najveće dobro je maleno; jer čitav život je san;a i snovi su san.”
Molio bih, ipak, da ovim "polemika" prestane!
Mislim da sa polemikom zaista ne treba prestati. Toliko dugo dok respektujemo jedni druge i nevrijedjamo iako imamo donekle razlicite stavove, mozemo i polemisati o tome. Da su generacije prioje nas vise poelmisale i manje reagovale i radili sta su radili mi ne bi imali o cemu polemisati.
U vezi sa vasim zadnjim komentarom imam poneku primjedbu:
Ja sam vec u moja dva tri zadnja obracanja napisao da moja zelja ni u jednom trenu nije bila prebrojavanje
"nasih i vasih" zrtava.Ja za razliku od vas te zrtve i zlocince ne dijelim na "nase i vase" vec na ZLOCINCE I ZRTVE. Potpuno mi je svejedno ko je nedjela cinio, cinjenica je da ih je cinio zlocinac. Ja bi bio posljednji otpadak ljudske rase kad bi stitio onog Srbina za kojeg znam da je ubio neduzno dijete ili zenu ili covjeka. Sa gledista nekog ljudskog dostojanstva to smatram normalnim i za ostale normalne ljude.
Moja je zelja bila samo da se u navedenom putopisu gospodina Borovcaka nadje bar jedan red u kom bi se uz nastradale Hrvate (spokoj im dusi) napomene da je na tom podrucju bilo i neduznih zrtava u proslim ratovima na strani Srba. Gospodin Borovcak i gospodin Spanovcanin su na moju radost i shvatili sta mi je zelja bila i to su uvazili.
Vi medjutim gledate te stvari drugacije i cinite bas ono sto kritikujete iz ranijeg rezima. Pisete o zrtvama koje ja ni u kom slucaju ne osporvam a na drugoj strani osporavate zrtve koje su postojale. Ne mogu da svatim da netko moze na taj nacin da pise o Jasenovcu. Svi kriticari Jasenovca su slozni sa tim da je tamo desio se zlocin jedino se o broju raspravlja. Uz to u Jasenovcu znate da nisu samo Srbi nastradali vec i mnogi Muslimani i Hrvati koji se nisu uklapali u ideologiju tadasnje vladavine nacisticke Njemacke i NDH
Da su partizani svi bili neki andjeli kao sto nam je u skoli ranije pricano svi znamo da nije istina. Iza njih je ostao takodjer trag krvi i to ne treba osporavati. Ali isto nije u redu za partizanstvo kriviti samo Srbe. Koliko se sjecam vodja partizana je bio Tito, a gospodin Tudjman jedan od generala. Nemojte zaboraviti da su danasnje granice hrvatske zasnivaju upravo na rezultatima tih partizana(avnoj ske granice i osamostaljenje pod predsjednistvom gospodina Tudjmana)
Vi pljujete u vasim komentarima upravo po tim ljudima koji su direktno ili indirektno stvorili Hrvatsku.
Nisu je stvorili ni Pavelic ni NDH. Ovi posljednji su samo nanijeli stetu Hrvatima kao narodu pa upravo zbog njih i nisu tako javno smjeli da pricaju o svojim zrtvama poslije 2. rata.
Vi kazete da su Srbi sve ratove zapoceli na Balkanu.
Ja ne znam iz cega proizlazi tolika vasa mrznja prema Srbima ali se vec u osnovnoj skoli ucilo da je drugi rat pocela Njemacka napadom na Poljsku, pa se tako sirio i dalje. Koliko znam ni u jednoj od tih zemalja nije bilo bas nesto Srba.Nije mi jasno zasto su se u dolini Neretve sukobili Hrvati i Muslimani ako su Srbi sve poceli. Cak slusajuci price nekih mojih poznanika iz okoline Capljine; Hrvati sa tog podrucja su imali vise nastradalih u okrsajima protiv muslimana nego protiv Srba. Kao sto vidite ima sukoba i bez Srba.
Kao sto sam rekao ja Srbe zlocince ne zelim da branim. Ali bas za sve sukobe cijelokupni srpski narod optuzivati stvarno je malo pretjerano.
Naveli ste da vam je jedan dio familije nastradao u tim sukobima, sto u meni izaziva veliko zaljenje.
U mojoj je familiji takodjer bilo zrtava u posljednja dva rata. I nije mi potrebna "srbocetnicka" propaganda da bi znao da je to istina jer hvala bogu ima i clanova familije koji su to sve prezivjeli. Sestra moga djeda je ZAKLANA u ovom ratu u rodnom selu samo zato sto je mislila da joj nece niko nista jer je vec bila postara i nikome nista nije ucinila, pa nije htjela da bjezi sa ostalim iz sela.(iako po nekim nije ni morala) Ja za taj zlocin ne optuzujem svejedno cijeli hrvatski narod jer je to ucinila grupa mozda pijanih vojnika. Ali zlocin se desio. I volio bi da jednog dana te kukavice koje su spremne bile zaklati jednu staru babu vidim pred sudom i da budu kaznjeni kao i Srbi koji su cinili takve stvari.
Za zlocince nema oprosta.
Lijep pozdrav
Sulejman pise:
28-04-2007 22:08 : »Je li ijedan Srbin 1991. bio protiv rata protiv Hrvata? Nijedan! Nijedan!«
Odgovaram:
E, pa nije bas tako! Razumijem gnjev, zbog svih nepravdi koje su trpili Hrvati i oni koji su bili uz njih (napr. muslimani ako su se smatrali Hrvatima), ali ga ne odobravam na taj nacin. Zaboraviti primjerice casnu dr. Olgu Carevic, srpkinju iz Novog Sada, udanu u Zagrebu, koja je pocela svoj javni prosvjed od prvih barikada kod Knina i nije stala sve vrijeme rata, bila bi takodjer nasa hrvatska sramota. Pa konacno i njezin je sin (cini mi se) stradao u Domovinskom ratu kao hrvatski vojnik.
Primjerice evo i danasnje vijesti:
Udruga 'Vukovar 91' predlzžila je da se jedna vukovarska ulica imenuje po vukovarskom branitelju Predragu Gagiću, satniku HV-a srpske nacionalnosti koji je sudjelovao u obrani Vukovara 1991. pod zapovjednistvom generala Blage Zadre.
Slavonac pise:
»Toliko dugo dok respektujemo jedni druge i nevrijedjamo iako imamo donekle razlicite stavove, mozemo i polemisati o tome. Da su generacije prioje nas vise poelmisale i manje reagovale i radili sta su radili mi ne bi imali o cemu polemisati.«
Odgovaram:
Doista sam dobio dojam da je Slavonac pristojan i tolerantan u svojem tumacenju cijele istine. Ne zagovara zlocin, ne zeli raspirivanje strasti, ne negira mnoge okolnosti koje su izazvale rat, ali razumljivo je da je kao covjek povrijedjen, ako mu je stradao netko kao sto opisuje svoju staru babu. Doista, htio bi cuti nekoga tko to moze opravdati, kao i primjerice ubijanje djece, nemocnih, ranjenika i sl. Hrvatski vojnik takvu zapovijed nije imao, barem ne u Domovinskom ratu!
Zakljucak:
Smatram da bi bilo pozeljno da je cim vise takvih Slavonaca bilo prije, no neka ih bude cim vise u buducnosti. Slavonac je vrlo strpljivo, bez vrijedjanja i uvreda pokusao obraniti svoju istinu, stavove i gledista. Mislim da je to uspjesno i pristojno uspio. Ne moze on ni opravdati ni objasniti cijelu povijest i tijek dogadjaja, kao sto ne moze ni Sulejman, kao ni ja. No, ono sto mozemo, mozemo priznati istinu i postivati one Srbe koji misle drugacije od onih koji su ubijali, masakrirali, mucili, granatirali bolnice, vrtice, skole, crkve... U toliko mi je bilo drago razmjeniti misljenje sa Slavoncem kojeg srdacno pozdravljam i mogao bih mu pruziti ruku.
I za kraj:
Slavonce, ako ikada saznas bilo sto o dr. Ivanu Sreteru, dojavi anonimno. Biti ce bolno ako se otkriju njegovi posmrtni ostaci, jer ce se ponovno javiti mnogi kriticari i komentari, ali kasnije ce biti lakse obostrano zacijeliti rane i uspostaviti normalniju komunikaciju.
milo mi je da postoje ljudi ovakvih pogleda na dogadjaje koji su se desavali na nasim prostorima, kao sto ste vi;
Utjesno je vidjeti da postoje ljudi koji su svjesni cinjenioca da se ne moze cijeli srpski narod optuziti za zlocin i nedjela koji su na zalost pocinili odredjeni pripadnici mog naroda. Ja od te cinjenice ne bjezim i zao mi je sto nisam bio u mogucnosti da sprijecim pocinioce tih zlocina u njihovim nedjelima. Isto tako mi je veoma bolno kad pojedini ljudi osporavaju da je i na drugim stranama u ovim sukobima bilo istih takvih zlocinaca. Na kojoj je strani ih bilo vise, i na kojoj je strani bilo vise zrtava tih psihopata to nikada necemo moci saznati. Mislim da ce to ostati vjecita tajna za sve nas a i za buduca pokoljenja koja dolaze.
Bas u ime tih novih generacija koje dolaze mislim da je nas zadatak da kazemo CIJELU ISTINU i da bar njima otvorimo oci kad su nama vec bile tolikih godina zamazane, da ne bi dozvolili da se dese ovakve stvari kao sto su se desavale nama u ovom ratu i generacijama prije nas u proslim ratovima. Mislim da im treba reci da su zlodjela cinjena sa jedne i sa druge strane i da je neduznih zrtava bilo i tamo i ovamo. Mislim da bi priznavanjem tih cinjenica bila umanjena zelja za nekim novim osvetama Srba nad Hrvatima ili Hrvata nad Srbima.Automatski bi time bila umanjena mogucnost za izbijanje nekih novih sukoba na ovim prostorima, a time bi gospodine Spanovcanin i vi a i ja ucinili najvecu uslogu nasim narodima koji zive na nasim prostorima.
Mislim da smo toliko duzni generacijama koje dolaze.
Pozdrav
>>>>>>>>>>>>>>>
Mogu li Hrvati uopće vjerovati ovakvim Srbima?
VOĐA SRPSKE ZAJEDNICE Veljko Džakula, predsjednik SDF-a, nezadovoljan je učinkom političkih predstavnika Srba u RH
Džakula: Pupovac i Sanader razočarali su Srbe
VL: Hrvati se ljute zbog suđenja Gotovini, Čermaku i Markaču u Haagu. Kako Srbi gledaju na to suđenje?
DŽAKULA: Otvoreno, kako nitko u RH nije bio odgovarao za zločine u Oluji, Srbi su izrazili zadovoljstvo što je netko prozvan. Ne zanimaju nas imena i ne vjerujemo da su baš ta trojica generala odgovorni, iskreno, bili bismo zadovoljniji da je u Haagu završio Tuđman. Nisu generali odgovorni, nego politika koja je željela Hrvatsku bez Srba. Oluja je za nas nešto najgore, stoga trebamo riješiti probleme kako ne bi postala mit. Mi smo na ovim prostorima mitomani, pa ponavljamo povijest.
Jedni mogu da prihvate suzivot, oni umjereniji.
Drugi sa tim nisu bas odusevljeni, oni koji jos imaju veliko nepovjerenje a takvih je najvise;
Oni treci mole boga da ime se ukaze ponovo sansa da potegnu svoje bajonete i pocnu ponovo svoje igre psihopatske.
Na nasu zalost i vasu takvih psihopata ima i bilo je medju nama i medju vama.
Upravo je to razlog sto od pocetka inzistiram u mojim komentarima na CIJELOJ ISTINI (ne celoj) da ne bi dali tim psihopatama ni Srbima, a ni Hrvatima mogucnost da se stvaraju mitovi i da se bude ponovne zelje za osvetama i klanjima.
Upravo da se ne bi stvarali ti mitovi kod Srba, a Hrvati mislili kako su rat zavrsili bez ijednog zlocina nad Srbima potrebno je pokazati pravu situaciju koja se desavala na terenu. Onog dana kad Hrvatska kazni pocinioce zlocina kojih je bilo medju braniteljima Hrvatske i kad ih izvede pred sud, pokazat ce svoje prave vrijednosti i dignut ce ugled postenih branitelja koji su se srcem i dusom borili za danasnju Hrvatsku bez da su pocinili ijedan zlocin. Nemojte lagati sami sebe i zivjeti sa mitom kako tih zlocina nije bilo.
Suocite se sa time i kaznite te pojedince ili grupe.
Ista stvar je i medju Srbima. Nemojte mislit da smo svi mi ubojice. Na nasu zalost bilo ih je. Upravo zbog njih se mi Srbi nalazimo u situaciji u kojoj jesmo.
Da smo na vrijeme uspjeli stati njima na put, a vi da ste zaustavili svoje mozda bi uspjeli sprijeciti sve ovo sto se dogadja.
Na zalost sada je kasno o tome raspravljati.
Sto se tice nepovjerenja, normalno je da ce trajati godinama dok se polagano ne uspostave normalniji odnosi medju narodima. To ce trajati ali ce doci. Ukoliko u zapadnim zemljama mogu da zive svi zajedno svi moguci narodi, ne vidim razloga da na nasim prostorima ne mogu zivjeti narodi koji imaju slicnu kulturu, govor i obicaje.
odgovor:
Onog dana kada Srbi kazne pocinioce zlocina kojih je bilo u svakoj kuci i kad ih izvedu barem pred moralni sud sami medju sobom, pokazati ce svoje vrijednosti i podici ce ugled postenih Srba (koji su bili u manjini) od onih koji su se svim zlom borili za veliku srbiju pod izlikom jugoslavije.
«Nemojte lagati sami sebe i zivjeti sa mitom kako tih zlocina nije bilo.»
odgovor:
Nemojte lagati sami sebi i zivjeti s mitom tko je od 1918. uvijek prvi zapocinjao klanja i ubijanja u Hrvatskoj!!!
«Suocite se sa time i kaznite te pojedince ili grupe.»
odgovor:
Pocnite odmah i prvi kako bi dokazali da suzivot sa srbima ima smisla.
«Sto se tice nepovjerenja, normalno je da ce trajati godinama dok se polagano ne uspostave normalniji odnosi medju narodima.»
odgovor:
Normalniji odnosi medju narodima onda kad pokazete barem trunku griznje savjesti i popravite barem jednu skolu, jedan djecji vrtic, jednu bolnicu, jednu zgradu u Hrvatskoj! Katolicke crkve da i ne govorimo, ali to vam i onako ne bi dali dirati.
«Ukoliko u zapadnim zemljama mogu da zive svi zajedno svi moguci narodi, ne vidim razloga da na nasim prostorima ne mogu zivjeti narodi koji imaju slicnu kulturu, govor i obicaje.»
odgovor:
Jako smo razliciti, dok ne shvatite da nacionalnost nije upitna, vec stoljetno ponasanje koje manifestirate, a koje se u svim zapadnim zemljama zove terorizam! Prije svega pocnite s dzakulom i demistificirajt e tipa koji proziva zlocincem predsjednika Tudjmana demokratski izabranog hrvatskog predsjednika. Pri tom ne zaboravite da je predsjednik Tudjman jos na Cvjetnicu 24. ozujka s Trga bana Jelacica u Zagrebu pozvao sve Srbe na mir, da bi srpski teroristi uzvratili na Plitvicama 31.ozujka i s ledja ubili prvog hrvatskog redarstvenika Josipa Jovica. U ime ponovnog pokusaja mira, uhicene teroriste Hadzica i Arkana predsjednik Tudjman pusta na slobodu, da bi 2. svibnja u Borovu Selu ti isti organizirali ubojstvo i masakar 12 hrvatskih redarstvenika.
Ovo je samo dio onog po cemu nismo ni slicni, a pogotovo ne isti po zlocinima !!!
Da moze biti da su zlocini Srba malo drugaciji, mozda na neki stari barbarski nacin, a zlocini Hrvata mozda na neki evropski civilizovani nacina, mozda stvarno postoji malo razlike u izvrsenju. No to ne mijenja stvar jer ZLOCIN JE ZLOCIN,
Tko i kada je prvi poceo, dal je pocetak bio 1918, ili nekad davno prije toga to ne mozete znati ni vi ni ja
jer ne vjerujem da ste toliko stari. A koliko se mozemo pouzdati u zapise iz tog vremena vidljivo je i po tome koliko mozemo vjerovati medijima i iz proslog rata ili cak medijima "demokratske" Amerike u slucaju Iraka.
Tko je poceo prvi, tko je koga vise, je nebitno-bitno je vec jednom da zavrsi.
Ja sam vec odavno u komentarima naveo da sam svjestan pogresaka radikalnog srpskog vodstva i da sam svjestan nedjela koji su pocinjeni nad hrvatskim civilnim stanovnistvom i to ne moram sto puta ponavljati.
Isto tako smatram da ce svaki posteni Hrvat priznati da je tih prokletih nedjela bilo i sa strane Hrvata.Ja time ne zelim optuzivati cijeli hrvatski narod kao sto vi cinite gospodine Istinoljubac sa Srbima govoreci da je u svakoj srpskoj kuci bilo zlocinaca. Nemojte zaboraviti da su mnogi branitelji potekli upravo iz srpskih kuca. Smatrate li i njih zlocincima. Ili su ipak zlocinci bili oni koji su upali u kucu Srbina iz Novske ubili muza i zenu, dok im je sin bio u redovima hrvatskih branitelja i branio hrvatsku iako je bio Srbin. Cak se znaju imena i prezimena tih zlocinaca (jedan je iz Pregrade) a nijedan nije osudjen. Ovaj slucaj je prikazan na HRT
pa mi milom vas nemojte reci da je srpska propaganda.
Nemojte se hvatati stalno Dzakule, nisu svi Srbi Dzakula, ima i drugih Srba koji nisu uspjeli 90-tih godina zaustaviti bujanje radikalizma pa su na neki nacin bili najprije zrtve tog srpskog radikalnog pokreta, da bi potom bili i zrtve hrvatskog radikalizma. Shvatite vec jednom da nas ima i takvih.
Sve ove komentare sam pisao u ime takvih Srba kojih ima veliki broj u hrvatskoj, a ne sa namjerom da branim i opravdavam zlocine koji su pocinjeni.
citat
"Jako smo razliciti, dok ne shvatite da nacionalnost nije upitna, vec stoljetno ponasanje koje manifestirate, a koje se u svim zapadnim zemljama zove terorizam!"
Poslije drugog svjetskog rata pripadnici "srbopartizana" su se ipak nasli na strani boraca protiv fasizma dok su se pripadnici ustaskog pokreta nasli na strani fasista. To nije moj sud vec sud nekih vecih ljudi u svijetu iz tog vremena.
Zato nemojte molim vas pricati o nekom "stoljetnom
terorizmu" nas Srba, a Hrvate vidite kao zrtve.
Neprekidno govorite o srpskim MITOVIMA. Nije li to isto vrsta mita samo sa vase strane.
Vratimo se ponovo pocetku. Prestanimo prebrojavati zlocine od prije neznam koliko godina, ko je vise koga i ko je prije poceo. Napravimo korak naprijed. Priznajmo da ih je bilo sa vase i nase strane.
Ja sam to vec u nekoliko navrata ucionio u mojim komentarima. Priznao sam da je bilo pocinjenih zlocina od strane Srba. Na zalost nigdje nisam uspio da procitam da je neko ovdje napisao da je zlocina bilo i od strane hrvatskih pocinitelja nad Srbima. To je bolno. Jer na neki nacin se time ti zlocini opravdavaju od vas. Sutnja je znak odobravanja.
Pozdrav
»dal je pocetak bio 1918, ili nekad davno prije toga to ne mozete znati ni vi ni ja«
odgovor:
Tko hoce znati istinu moze se uvjeriti citajuci garesaninov plan »do istrage nase ili vase«. Lepo bre po srpski, na pismeno, tko ce koga prvi i kako!
» Tko je poceo prvi, tko je koga vise, je nebitno-bitno je vec jednom da zavrsi.«
odgovor:
Bitno je itekako. Kako istina po dzakulama ne bi i opet krv proljevala.
» Isto tako smatram da ce svaki posteni Hrvat priznati da je tih prokletih nedjela bilo i sa strane Hrvata«
odgovor:
Svakako! Sa srpske strane oko 700 civilnih zrtava, a sa hrvatske 10.000 civilnih zrtava.
12 godina poslije okoncanja rata jos se 1200 Hrvata smatra nestalim!?
»Poslije drugog svjetskog rata pripadnici "srbopartizana" su se ipak nasli na strani boraca protiv fasizma dok su se pripadnici ustaskog pokreta nasli na strani fasista.«
odgovor:
Svakako!
Cetnici su od 1944. menjali kokarde za zvezde (beganija u partizane) pa su za takve srbopartizane ustase bili i ostali fasisti.
»Zato nemojte molim vas pricati o nekom "stoljetnom terorizmu" nas Srba, a Hrvate vidite kao zrtve.«
odgovor:
Upravo tako, od 1918. sve do danas!
»Neprekidno govorite o srpskim MITOVIMA. Nije li to isto vrsta mita samo sa vase strane.«
odgovor:
Istina nisu mitovi! Samo istinu treba zanti i htijeti prihvatiti.
»Napravimo korak naprijed. Priznajmo da ih je bilo sa vase i nase strane.«
odgovor:
Priznajem istinu ali ne po dzakulama. Bilo je zlocina na obje strane: oko 700 civilnih zrtava Srba prema 10.000 civilnih zrtava Hrvata.
»Jer na neki nacin se time ti zlocini opravdavaju od vas. Sutnja je znak odobravanja.«
odgovor:
Zato i ne sutim jer istina po dzakulama nije pogled unaprijed!
niti je on mjerilo razmisljanja svih nas Srba. Nigdje nisam napisao da je njegovo izlaganje pogled unaprijed.
Generalizacija jednog naroda i predrasude "svi su isti" je i vas i nas dovela tu gdje jesmo. Svi Srbi cetnici, a svi Hrvati ustase koljaci je stvorila ovo sto imamo iza sebe. Vi ocigledno prihvatate takav nacin razmisljanja svi Srbi su cetnici ili Dzakule. To nije u redu ali to je vas nacin razmisljanja i to je vase pravo.
Sto se tice broja zrtava na jednoj ili drugoj strani,
nemojte uvijek negirati te brojeve jer je stvaran broj i za vas i za mene tesko znati. Vi navodite broj od 700
civilnih zrtava, samo ne znam na koju regiju mislite ili ste mozda mislili cjelokupan broj stradalih i nestalih Srba u proslom ratu.
Postoje prilicno pouzdane informacije i o broju poginulih i nestalih sa kojima se slaze i vodstvo R. Hrvatske jer postoje imena i prezimena tih osoba, npr.:
Od ukupnog broja poginulih i nestalih (6.791), trenutno se ( 2005. godine) na spisku nestalih u evidenciji vodi 2.666 lica. Među njima je:
2.005 (75%) muškaraca, 661 (25%) žena,
1.683 (63%) civila,
956 (36%) vojnika,
27 (1%) policajaca
Najviše ih je nestalo u toku 1995. godine (1.677) i u toku 1991. godine (779). Gledajući po regijama najviše ih je nestalo u zapadnoj Slavoniji (641), zatim slijede Banija (627), Lika (519) i sjeverna Dalmacija (434).
Dakle postoje prilicno pouzdane informacije.
Ne radi se o vasih 700 civila vec o dosta vise.
Ja ponovo napominjem moje razmisljanje da je svaka neduzna zrtva sa srpske ili hrvatske strane suvisna.
Nadam se da ce jednog dana to stvarno postati proslost koja se ne treba zaboraviti ali koja se vise nece ni ponavljati.
Vidio sam da ste po redu komentarisali moje izlaganje ali jedno ste preskocili. Radi se o Srbinu pripadniku HV kojem su ubijeni roditelji u rodnoj kuci od pripadnika vojske za koju se on borio. Dok je on bio na ratistu pijani ljigavci su mu majku silovali i oca ubili podalje od borbenih linija. Taj ste komentar preskocili, vi recite slucajno ili namjerno...
Pozdrav uz napomenu da je Hrvatska i moja domovina iako sam Srbin pravoslavac i da imam pravo da zivim u njoj A ja nisam bio jedini koji je tako razmisljao i prije rata.
»Ja stvarno ne razumijem zasto ste se uhvatili tog Dzakule.«
odgovor:
Zato jer je olicenje svesrpskog ponasanja. Jucer terorist, danas mirotvorac, sutra opet zeljan vlasti. A gdje je istina o početku ???
»Postoje prilicno pouzdane informacije i o broju poginulih i nestalih«
odgovor:
Sasvim tocne i naveo sam ih za razdoblje od 1991.-95. Cak je to HHO podatak, dakle (pro)srpski.
»Nadam se da ce jednog dana to stvarno postati proslost koja se ne treba zaboraviti ali koja se vise nece ni ponavljati«
odgovor:
Tocno, ali kad velesrbi priznaju zlocine od 1918. do danas, a Srbi prihvate istinu.
»Vidio sam da ste po redu komentarisali moje izlaganje ali jedno ste preskocili.(...) Taj ste komentar preskocili, vi recite slucajno ili namjerno...«
odgovor:
namjerno! Kao sto sam i danasnju vijest namjerno preskocio:
«Hina, četvrtak, 10.5.2007. : između srpnja i studenog 1991. mučeno je ubijeno 18 civila i jedan pripadnik pričuvnog sastava MUP-a. Na temelju izvida provedenih od ožujka do svibnja ove godine u suradnji sa Županijskim državnim odvjetništvom u Osijeku utvrđena je osnovana sumnja da su za ta mučenja i ubojstva odgovorni prvoosumnjičeni Jovan Rebrača (52) po zapovjednoj odgovornosti kao tadašnji komandir Teritorijalne obrane Tenje, te drugoosumnjičen i i trećeosumnjičen i pripadnici Teritorijalne obrane Božo Vidaković (59) i Milan Macakanja (60) kao počinitelji.
Među ostalim je utvrđeno da je trećeosumnjičen i s još jednim pripadnikom TO-a Tenje 7. srpnja 1991. tijela ubijenog Kiša i još jednog civila dovezao do obiteljske kuće Đurine majke Marije Kiš i ostavio ih u dvorištu.
Također je utvrđeno da su u srpnju 1991. drugoosumnjičen i i trećeosumnjičen i prisilno odveli 11 zatočenih civila iz improviziranog zatvora u mjesto Silaš kamionom, te su ih cijeli dan držali zatvorene u tovarnom kamionu bez hrane i vode, u neljudskim uvjetima na visokim ljetnim temperaturama. Kasno popodne zarobljene civile odvezli su kamionom prema tzv. Bobotskom mrcilištu, nakon čega im se gubi svaki trag. Njihovi posmrtni ostatci nisu pronađeni i tih 11 civila se vode kao nestali.
To su: Ivan Valentić, Mara Carenko, Ana Horvat, Katica Kiš, Pero Mamić, Josip Medved, Stipe Penić, Evica Penić, Vladimir Valentić (svi iz Tenje), te Josip Prodanović i Franjo Burča iz Osijeka.
Na novinarski upit kako to da je nakon 16 godina pokrenuta istraga o 19 ubijenih hrvatskih građana, načelnik Faber je odgovorio da je problem u prikupljanju materijalnih dokaza.»
»Pozdrav uz napomenu da je Hrvatska i moja domovina iako sam Srbin pravoslavac i da imam pravo da zivim u njoj.«
odgovor:
Nitko ti ne brani, ni ostalim Srbima. Samo ne trazite od Hrvatske ono, što sami niste u stanju Hrvatskoj dati«
Od Hrvatske imam pravo da trazim isto sto i vi jer protiv Hrvatske nista nisam ni ucinio. Svejedno se trpam u isti kos sa onim koji su joj nanijeli veliko zlo. Medju te ubrajam i Srbe i Hrvate koji su cinili zlocine. Jer svaki su na svoj nacin nanijeli stetu drzavi. To se ocituje po tome sto jos uvijek nismo usli u EU iako po ekonomskim standardima daleko stojimo ispred Rumunije i Bugarske. Zna se sta je kocnica. Pa ako smo SVI mi Srbi lazljivci i mitotvorci ne moze i cijela Evropa biti takva a samo hrvatska politika da je besprijekorna i bezgresna. Rezultati se vide po odnosu EU prema toj politici koja stiti kao i srpska zlocince u svojim redovima. Naravno kao i do sad ispricavam se onim strujama koje realno sagledavaju cijelokupnu situaciju i trude se da ti zlocinci budu pronadjeni i kaznjeni. Vi se ocigledno tu ne ubrajate.
Sto se tice nabrajanja imena i prezimena zrtava ja opet napominjem da ih nikad nisam ni osporavao za razliku od vas. Te liste su na zalost duge i sa jedne i sa druge strane.
Pozdrav
Zloglasni poručnik JNA (završio vojnu školu JNA-e u Beogradu, potom zloglasnu milicijsku školu u komunističkoj palanci, Zagrebu, aktivni milicajac na visokim položajima u Račanovoj terorističkoj miliciji do 1990. itd.) Vladimir Faber, u posljednje dvije godine na mjestu svemoćnog istražitelja, progonitelja, tužioca i sudca u Osijeku i okolici (strah i trepet, noćna mora branitelja i Hrvata), gospodar života i smrti, koji je uz čopor svojih milicijskih pasa-rotvajlera dovedenih tko zna odakle, možda čak i iz Srbije, provodio komunističke naloge («noć i magla») iz Metropole, dakle taj je Faber neki dan na konferenciji za novuinare iznio «zastrašujući» podatak o ubojstvu 18 civila u Tenji 1991. godine, a da nije spomenuo nacionalnu pripadnost. Gledajući njegovo prestrašeno frankenštajnovs ko bezizražajno autistično i šizofreno lice, lice orošeno kapljicama mrtvačkog znoja, vodnjikave plave bezizražajne oči hladnokrvnog ubojice... (e moj Lombroso), odmah sam pomislio - eto Glavaš je stigao ubijati Srbe i u srpskoj Tenji!? Davao im piti kiselinu ili slično! Kad, – ne lezi vraže – ubice su nedostupne, u Srbiji su, Faberovom Beogradu iz mladosti. Dakle, neimenovani ubijeni su Hrvati! Pa zar su ginuli i Hrvati tih godina.
Eto, hoće reći drug Faber, vidite stoko ustaška da mi i Srbe gonimo i optužujemo, a ne samo Glavaša i sličnu bandu! Sve to reče mirno Faber, prije odlaska na viši milicijski položaj u Metropolu (kako to gordo zvuči: Metropla, kaj ne - brus).
Naravno, ni reči ne reče taj Faber tko je ubio i ubijao 1258 civila (o razaranjima i ranjenima da ne govorimo) kroz deset mjeseci divljačkog i terorističkog bombardiranja Osijeka, od srpnja /jula/ 1991. do svibnja /maja/ 1992. godine, tko je za taj zločin optužen, istražen, «individualizir an»? Brus, nitko!
Tko je ubio i masakrirao u Belom Manastiru preko stotinu civila (hrvatskih, uglavnom), protjerao preko polovice stanovništva Baranje, ni reči. I sve tako dalje.
Osamnaest civila, nedostupni ubojice... i sve tako, kao «Alisa u Zemlji čuda»; ruga se Faber i njegovi nalogodavci (iz Zagreba, Beograda, Haaga ili tko zna sve odakle), od nesretnog i sluđenog naroda pravi sprdnja, kriju se pravi problemi.
«Da se vlasi (ili Vlasi) ne sete», kaže Andrić.
A hoće li se (ikada) vlasi «setiti» i reći 'dosta bando'!
Ne znam.
A za kraj, evo pjesme neprolaznog Ante Čavke:
Kuje
Čudne zvjerke. Kao da su od vukova miraz naslijedile.
Nikada ne znaš grizu li jer su bijesne
ili što ih netko ne zaveže.
Bez dozvole
nadviruju se mačkama nad korito.
Neukusno prkose svakom prigovoru.
Pare se s vlastitim sinovima.
Čudne su i kad ih za uzicu drže
najugledniji Europljani.
Bogata papica. Skupa uzica. Laju i grizu
čim gazda trepne pogledom.
Kuje ideale mijenjaju za korito.
Čudne hrvatske kuje. Kujetine. Kujice.
Fifice. Pudlice. Lajavice.
Kao da i nisu hrvatske. Kao da su četničke.
Kao da su europske.
Kuje, čudne zvijerke.
Samo zato što im tuđi psi zapišavaju granice.
Svejedno gdje su. Važno je da ima pasa. Važno je da ima korita.
Kuje, čudne zvijerke. Svejedno, europske, hrvatske.
Kujice. Kuje. Kujetine.
Vidimo se na novom (Faberovom) Bleiburgu!
»To se ocituje po tome sto jos uvijek nismo usli u EU iako po ekonomskim standardima daleko stojimo ispred Rumunije i Bugarske. Zna se sta je kocnica.«
odgovor:
Naravno da se zna: 20. srpnja 1917. pod pritiskom, svjetskih sila i ponajviše Velike Britanije, Hrvati, Srbi i Crnogorci potpisali su krfski sporazum, sto je bio prvi korak za sirenje srpske dinastije na balkanskim prostorima protiv svih nesrpskih naroda. Na poticaj britanske vlade odrzana je u Zenevi od 6. do 9. studenoga 1918. »Jugoslavenska konferencija«, a 4. prosinca 1918. proglasena je Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca protiv volje hrvatskog naroda, bez referenduma. Ta ideja upravo se danas u Zagrebu po treci puta pokusava reinstalirati. Samo se nisu nadali da ce neki cetnikm Tomislav Nikolic, malkice im pomrsiti racuna svojim cetnikovanjem iz beograda. Barresa je cak odbio dati intervju HRT-u jer nije znao sto bi pametno rekao.
»Rezultati se vide po odnosu EU prema toj politici koja stiti kao i srpska zlocince u svojim redovima. Naravno kao i do sad ispricavam se onim strujama koje realno sagledavaju cijelokupnu situaciju i trude se da ti zlocinci budu pronadjeni i kaznjeni.«
odgovor:
Da upravo su se rastrgali da pronadju zlocinca karadzica, mladica, hadzica, kad eto ti vraga iskoci seseljev zamjenik nikolic :-))) I sto sad! Ha, opet ce morati Hrvatskoj da nadju jos negdje ponesto sto nije ispunila, sto je jos potrebno poboljsati, o cemu jos treba razgovarati, sto jos treba utvrditi, ili u cemu nije jos dovoljno transparentna, ili jos nije dovoljno demokratska, ili treba jos malo doraditi, ili dodati jos nesto od srpskih prava, ili jos malo mora napredovati u sudstvu, u pravosudju, u antikorupciji... kako bi zajedno u regiji, zajedno u regionu, zajedno na jugoistoku, zajedno na balkanu, zajedno s ostalima, zajedno s drugima bila podobna za strukturalne promjene, za dobre odnose, za pomoc u regiji, za medjusobnu suradnju, za primjer ostalima, za napredak u tranziciji, za uzor demokratizacije , za primjer ulaska, za primjer medjusobne suradnje, za ...
»Te liste su na zalost duge i sa jedne i sa druge strane.«
odgovor:
DA. Liste su duge, a hrvatske su liste uvijek najduze! Kako hrvatskih zrtava, tako i za ispunjavanje raznih uvjeta ....za... ...za.... ....za... pa naravno za trecu jugosvinjariju koju nam opet kroje veliki e, da se, e «...da se vlasi ne sete...» E, moj narode !
Jednom je bilo onako, sada je ovako, jedni tvrde ovo drugi ono.
Presudno je uvijek bilo, tko je pisao povijest.
Cinjenica je da smo imali mir koi je trajao 50 godina.
U tom miru sam se osjecao kao Jugoslaven jer me puno nije interesovala ni Srbija ni Hrvatska ni Bosna kao drzave.
Tako je mislim bilo vecini nas malih, obicnih ljudi.
Nikakve prednosti nisam uzivao u toj drzavi iako sam po vasem trebao jer sam bio Srbin. Medjutim stari mi je bio obicni sljaker sa ne bas velikom placom kao i moja stara. Nikad nisu me ucili da mrzim Hrvate niti bilo koga drugog, cak da budem iskren do pocetka ovih dogadjaja kod nas pred rat nisam u biti tocno ni znao sto sam.Bio sam Jugosloven. Kasnije sam se morao odluciti. Jugosloven vise nisam mogao biti jer je ubijena od strane "ugrozenih Hrvata i Srba koji su mahom zivjeli po inostranstvu a koji su ruke uprljali vec u onom ratu. Hrvat nisam mogao biti jer po porijeklu to nisam mogao biti, a volim moju Slavoniju jer sam tamo rodjen. Sada kad je rat prosao nije dobro biti Srbin u malim provincijama jer "SVI su oni klali."
Najbolje je neka se isele i odu u Srbiju jer tamo im je mjesto. Ja sa Srbijom nikad nisam nista imao. Osim jednog skolskog izleta jos u osnovnoj skoli nikad nisam tamo ni bio. Cak ni u ovom ratu nisam sudjelovao, pa opet me se svrstava na stranu nekih zlocinaca jer mi je nacionalnost Srbin. Cak mi je i majka bila u pritvoru kao osumnjicena za ratne zlocine iako u ratu nije ni bila. Tri tjedna je provela u istraznom zatvoru u Pozegi. Medjutim kad je sudija zaduzen za njen slucaj i
njezin odvjetnik po "sluzbenoj duznosti", kad su na ruke primili osobno od mene, 2000 DM (da bi se postupak
ubrzao), naravno bez racuna, majka je odmah drugi dan pustena kao da nikad nista nije ni bilo. Zaboravili se navodni zlocini(jer nisu ni postojali) i sve je super.
Majka slobodna i sretna sto je tako fino prosla u novo nastaloj Hrvatskoj drzavi bez mita i korupcije sa svim demokratskim karakteristikam a, spremna da svakog trena udje u EU. HA HA
Al opet Srbi koce, opet Srbi krivi iako ih vise nema ni trecina od onog sto je bilo prije drugog sv rata. Sad koce Srbi iz Srbije mozda bi neki od vas najradije da i oni nekud "dobrovoljno " odu pa da ne budu na Balkanu. Mozda bi tada Hrvatska lakse usla u EU.
Nemojte uvijek za sve neuspijehe kriviti Srbe. Nista vi niste bolji od nas niti mi od vas. I medju vama i nama ima ljudi demokratski usmjerenih, ima i onih drugih koji su mrznjom zaslijepljeni do bola. Upravo su oni kocnica napretka i vama i nama.
Hrvatska takodjer ima svoje Nikolice i Dzakule, oniu su joj veca kocnica nego srpski Nikolici.
Milosevic je zavrsio u Hagu i to je dobro.
Nadam se da ce njegovim putem poci i jos neki Srbi,
a dat ce bog da ce im drustvo praviti i poneki Hrvati.
Jer ono sto vi necete da vidite ipak svijet vidi.
Jedan Slavonac je citiran , kao komentator na ono sto ste Vi pokupili o tim
mjestima. On kaze da je Srbin ali postiva RH.
Dalje kaze da je za NDH na stotine Srba bilo ubijeno iz tih krajeva. Zao mi
je reci da je u to strasno tesko povjerovati. U Bucju su bili Njemci i niti
jedan Srbin iz sela u kojem sam ja bila uciteljica (Popovci) nije bio za
vrijeme NDH ubijen niti od Njemaca niti od Hrvata.
Dva su covjeka otac i sin (otac je bio seoski "knez") su bili pozvani u Bucje nakn sto su dva Njemca bila ubijena ali ne od seljaka tog sela nego od cetnika. Njemci su ih ispitali i pustila, na ulazu u selo su ih cetnici ubili, je kako su ih mogli Njemci pustiti. Kasnije su cetnici jos napadali pa su neke kuce u selu bile spaljene. Spanovacki Hrvati nisu mogli ubijati Srbe jer su vec u ranim godinama NDH bili otjerani, naime oni koje nisu Srbi pobili. Bila sam u susjednom selu od Popovca u Koturicima i tamo je bio
lijepi namjestaj, a gazda kuce kaze, :"ti drugarice gledas nas lijepi
namjestaj, to smo sve donjeli iz Spanovice. Tamo je potok bio crven od krvi
Spanovcana.
Izjava "Slavonca" i njegaova izjava da je Srbin koji postiva RH , je najvjerojatnije neistina kao i izjava da su toliki Srbi bili pobijeni i kuce
spaljenne. Kasnije su cetnici bili presli u partizane, jer se kao cetnici
nisu mogli odrzati. O tome trebaju pisati i davati izjave oni koji jos zive i koji znadu kako su Srbi ubijali Hrvate a tamo se Hrvati nisu mogli niti braniti, jer je to podrucje bilo cisto Srpsko, jedino Njemci sa svojim pancerima su mogli drzati te Srbe u selima itd. Vecina od njih nisu niti otisli u partizane nego u dzadu, to je bilo ovako: ostali su u selu kad bi straza seoska javila da dolaze Njemci onda su pobjegli duboko u sumu i vratili se u kuce kad su Njemci otisli. Samo je jedna djevojka bila partizanka a jedan mladji covjek se vratio iz Njemacke, kamo su ga Njemci poslali kad je bio zaustavljen u tom prevratu kao yugo vojnik. Takove su slali u tvrornice u Njemacku na rad i nije zivio u nekom logoru, po onim opisima logora. Vratio se je ziv i zdrav.
U selu Branescima, koje je prvo selo do Spanovice, sam ja bila 3 mjeseca
uciteljica o tome sam vec pisla,(napustil a sam skolu, kad je postalo hladno i
snijeg padao a u zgradi ni jedan prozor sa staklom) ali mi je vazno reci
ponovo, da su miseljaci rekli: "drugarice nemoj piti vodu iz tog bunara
(odmah iza skole) tu smo bacali ustase. A kad sam dosla nako 30 god kasnije tamo sad je skola bila gostionica , rekla sam gostionicaru, da se sjecam da je iza skole jedan bunar, odmah je rekao: "da tamo smo bacali ustase". To je bio mlad covjek pa po usmenoj predaji junackih cina svojih starih je to znao i to s ponosom rekao. To selo isto nije bilo poruseno ili spaljeno. Neko srpsko selo blizu Prekopakre (mogu dobiti ime tog sela) kad su se Srbi vratili ne samo sto su kuce bile zive, nego i sve sto je bilo unutri, nitko nista nije niti odnio.
Mogla bih i dalje o tome ali tko bi to sve citao.
Prijatejski pozdrav, Vera
dajuci komentare sami sebi proturijecite,
jednom bilo partizana pa vas zvali drugarice, drugi put kazete nije bilo partizana nego samo cetnici, jednom kazete tamo nisu stizale ustase, vec samo nijemci sa pancerima, pa kazete da su tamo ustase ubijane,
Sto se niste malo koncentrisali dok ste pisali ove vase izmisljotine. Niste vi jedini svjedok iz tog vremena. Kako je vas uopce neko mogao zvati drugarice u takvom cetnickom kraju, kad su cetnici svoje suborce zvali gospodine ili gospodjo. kako ste vi mogli biti uciteljica ako niste takodjer bili u to vrijeme "politicki podobni" neke su stvari koje su mi nejasne.
O tome koliko se meni moze vjerovati je na svakom da nasamo odluci. Ja razumijem mnoge Hrvate koji su izgubili povijerenje u Srbe to je rezultat vremena i dogadjaja iz tog vremena kroz koje smo prosli.
Ja da sam imao neke neumjesne i primitvne namjere
mogao sam na ovom forumu napisati jedan komentar u kojem bi psovao sve hrvatsko i ustasko, u kojem bi psovao sve i svasta kao sto se moze naci u mnogim drugim forumima nevezano bili hrvatski ili srpski.
Ja to nisam ucinio. Vec sam pisao komentare ne vrijedjajuci nikoga i postivajuci svacije misljenje. Nikoga nisam zavo ni lazljivcem ni zlocincem ni ubojicom. Smatrao sam da se ovdje moze komunicirati na jedan malo "visi" nacin jer takvo komuniciranje zasluzuje ovaj portal bar po imenu.
Gospodjo Vera ako ste citali i ostale moje komentare
onda ste vjerojatno procitali i komentar gdje sam pomenuo i moju baku koja je i danas ziva i zivi na podrucju opcine Pakrac. Ona vam moze ispricati nekoliko prica vezanih za njenu uzu familiju, a sto se tice vase izjave kako ustase tamo nisu ubijale.
čine samo zla, koja lažima umanjuju po logici svojih memorandumskih nalogodavaca. "Laži i odlaži, te ubijaj i svoje, a optužuj Hrvate!" Monstruozno, ali istinito. Bezbroj je primjera. Kad se sve to katarzom i povijesnom istinom nadraste u edukaciji vlastitog naroda, možda, krene sve na bolje pute. - Pravi je besmisao raspravljati o žrtvama kad je i jedna prevelika. Ali nije besmisao razjašnjavati da su neki naoružavani i nagovarani na zlo protiv onih u čiju su državu primljeni kad ih tuđa sila natjerala. Da u ratovima postoje i u obrani od napadača zločini je jasno, ali na njega se nije poticalo! Da, da to je istina, ali u većini srpskih glava je još uvijek ona, maltene, da je i bog srbin, pa kako s tim narodom na zelenu granu. Prema svojima Slavonče kreni u rasprave i ispravljanje "krivih Drina", ali s povijesnom istinom, a ne garašaninovskim do memorandumskim lažima uz zveket kostiju cara Lazara!? A tako je uvijek sve krenulo!!Ne volim ovako pisati, no moram, u komentarima jedne epopeje koju je gospodin Borovčak prikazao svim dobronamjernima na prosudbu!
"Laži i odlaži, te ubijaj i svoje, a optužuj Hrvate!" Monstruozno, ali istinito. Bezbroj je primjera. Kad se sve to katarzom i povijesnom istinom nadraste u edukaciji vlastitog naroda, možda, krene sve na bolje pute.
Boze dokle ide sve to da se sad za srpske zrtve optuzuje da su to sami sebi ucinili. Ali dobro to je vase rezmisljanje i vase uvjerenje.Na lazima se sreca ne gradi.
Ja nigdje ni u jednom komentaru nisam zveckao ni sa kostima cara Lazara ni sa ovom ni sa onim. Od pocetka sam tvrdio da sam premlad da bih mogao o tome komentarisati i povijest se lako okrece, kako vasa tako i nasa(mislim kao naroda)
Ja gospodina Borovcaka ni u jednom trnutku nisam osudjivao da je napisao lazi ili nesto slicno, zelja mi je bila da se uz "cestu mucenistva" spomenu i neduzne civilne zrtve srpskog pucanstva bez namjere o velicanju ili umanjivanju jednih ili drugih. Zelja mi je bila da iz ovog putopisa povucemo pouku za buducnost i vi i mi
koliko smo jedni prema drugima u povijesti bili surovi.
Da se napokon naucimo pameti i prestanemo sa nedjelima kojih je bilo htjeli vi ili ne htjeli priznati na obadvije strane.
Pameti se mozemo nauciti samo ako pisemo iskreno i cjelovito ne zaobilazeci ni jedne ni druge neduzne zrtve. Prosli rezim je servirao pricu o neduznosti partizana i velikom zlocinu ustasa. Iz tih prica je potekla zelja Srba za osvetom sto je rezultiralo proslim ratom i ponovnim nedjelima i zlocinima.
Da se vec tada ljudima davalo do znanja da je i u drugom ratu bilo zlocina od svih strana da je bilo neduznih zrtava i tamo i vamo mozda bi se 90-tih neke stvari drugacije odigrale.
Poslije rata pocetkom veljace 1946 bila sam poslana kao uciteljica u selo Popovce a moja prijateljica u Bjelajce. Meni su dolazila i djeca iz sela Koturici. Selo je imalo oko 15 kuca, neke su bile spaljene, pa su si popravili stale i tamo zivjeli. To je bila velika sirotinja i prije rata. Drzala sam obuku u jednoj kuci , u sobi u kojoj sam i spavala i kuhala i djecu imala za obuku. Prvi posao nakon sto su djeca otisla iza obuke trazila sam bijele usi i stjenice u krevetu (jer su na krevet cesto djeca sjela). Djeca su imala svrab i druge bolesti. Nije bilo lijekova za pomoci im. Zahoda u selu nije bilo nigdje. Bilo je dva vola i jedna krava u cijelom selu u to doba, ali je bilo ovaca. Zena koja je imala kravu mi je dala jednom tjedno salicu mlijeka a nije niti ona znala niti ja da je krava imala tuberkulozu i tako sam i ja kasnije imala pocetak tuberkuloze.
Narod mi je bio dobar meni , zvali su me sokica , a ja bi im rekla saljite djecu u skole pa cete imati rackinju.
Morali smo mi ucitelji napisati povijest narodno oslobodilacke borbe u tom selu. Zamolila sam dva naj mudrija seljaka iz sela da mi o tome govore.
Rekli su mi da ako mi kazu kako je bilo da to ne ce zadovoljiti one koji nas traze da to pisemo, ali da oni neznaju drugacije to reci. Jedan je od te dvojice bio Tarbuk a drugi Prodanovic. Rekose mi neka preokrenem ono sto ce reci onako kako mislim da je nabolje da oni u kotaru budu zadovoljni. Medjutim ja sam napisala kako su rekli, ali to nisam nikada poslala, jer me nisu na koncu svega to niti trazili vise.
Rekli su da nisu zeljeli nikakove nerede, jer im je upravo kralj poceo davati pomoc da poprave kuce i nabave kojeg vola za vucu drveca iz suma. (Spanovcani su bili napredni i imali konje).
Oni su u stavri mogli zivjeti od rada u sumi i od stocarstva, koje je za vrijeme rata bilo minimalno. Imali su ovce i kokoske ali nisu imali vrtove, pokucnicu s povrcem. Rakiju su pokusali praviti od divljeg voca pradajza. Tamo je u sumama bilo mnogo divljih jagoda, pa sam to skupljla s djecom poslije skole i nacinila marmeladu to su bili vitamini, koji su mi spasili zivot, imala sam cak i kroz nekoliko mjeseci skorbut to je gnojna upala zubnog mesa radi manjka vitamina. Djeca iz Koturica bi koji puta donjela koju jabuku . Uglavnom zam zivjela od krumpira . Mama mi je koji puta poslala kupus ,koji je bio na pol trul dok bi postom stiga do Pakraca. Koji puta bi mi netko dao koje jaje a kruh to je bilo posebno pitanje, naime dobili smo kao ne teski radnici 5 kg zrnja (kukuruz, zob, psenicu ) to je bilo za kruh za cijeli mjesec . Ja sam to dala domacinima pa neka mi dadu kruh ako hoce, jer je to trebalo ici na vodenicu samljeti. Kad je kruh bio specen onda su ga stavili na tlo kuhinje (zemlja bez poda) na koji (pod) su pljuvali kad god im je za to dosao "gust"
U prici o povijesti NOB-a bilo je ovih podataka. Da kad je NDH proglasen nitko nije dolazio u selo od bilo koje vojske, tek kad su se poceli vracati vojnici od raspale jugoslavije dosli su Njemci koji su se ukotvili u Bucju , oni trazili puske koje su ti vojnici mogli donjeti sa sobom. U sumama je bilo vukova a tamo su im ovce pasle, pa bi im puske dobro dosle pasu ihsakrili . Uzeli bi i sinjele, to su oni vojnicki kaputi i cipele isto tako. Tko se bojao je dao a neki su sakrili i nikom nista. Kad su tako Njemci jednom dosli, pojavili su se nakon njihovog odlaska cetnici, koji po pricanju ove dvojice, nisu bili ljudi iz tog kraja.
Cetnici su im rekli neka ubiju Njemce kad dodju sljedeci puta. Ali narod se bojao sto bi Njemci na to ucinili i nisu nikoga ubili. Pa su to ucinili sljedeci puta ti cetnici. Onda su Njemci odveli seoskog kneza i njegovog sina na ispitivanje i pustili ih nazad u selo, ali su ih cetnici ubili, jer su vjervali da su sigurno izdajice. To su jedina dva covjeka koja su u tom selu poginula. Ali sada su se bojali i od cetnika i od Njemaca, pa kad su vidjeli da Njemci dolaze (selo je bilo na brdu a Bucje je u kotlini) onda bi pobjegli duboko u sumu, to su zvali dzada. Kad su Njemci otisli vratili bi se. Nikada nisu bili u ratu s Njemcima a Ustasa ili Domobrana , tamo ih nije bilo, a nisu se niti prikljucili partizanima.
Evo to je povijest koju su mi rekli. Cetnici su s vremenom nestali, jer nisu imali podrsku naroda a titovi su partizani ojacali. Tako su rekli.. Ja sam nasla u jednom ormaru, za koji su rekli da skolski parole "dok se kralj zeni, Tito se bori" to je bila protucetnicka propaganda i sl. Kad je rat zavrsio iz Popovaca nije nitko bio ubijen od nikoga, osim ona dvojica, koje su cetnici ubili.. Popovci su na Ravnoj gori, Kad bi isli kroz sumu i spustili s druge strane dolje dosli bi u mjesto Vocin to je bilo mjesto prostenja za katolike, cijelo je to selo i crkva bilo do temelja sruseno i mnogi Hrvati pobijeni. To je mjesto bilo zaokruzeno srpskim selima. Bila sam u nekoloko drugih sela jer smo imali uciteljske sastanke, Nisu bila spaljena tek po koja kuca. Bio je one godine Uskrs na isti datum i pravoslavni i katolicki. Jedno srpsko selo (zaboravila sam ime) blizu Lipika je imalo crkvu i dosao je pravoslavni svecenik, ali bas nitko iz sela nije bio na sluzbi Bozjoj, bas ni jedna stara baba ali smo nas 3 uciteljice prijateljice koje smo se sastale kod uciteljice koja je uciteljevala u tom selu i isle smo na tu sluzbu Bozju u pravoslavnu crkvu, Nisu nas tuzili u kotar. Ali bas nitko drugi nije dosao osim nekoliko djece koja su se izrugivala pjevanju svecenika ispred crkve , ali nisu ulazili u crkvu. Ta crkva jos i danas stoji neporusena, ali ju nije nitko popravljao sve do prije 4 god., pa sigurno propada.
Kad su se pokazali prvi znakovi tbc-a dobila sam ljecnicki dopust i otisla roditeljima i to me je spasilo , jer onda jos nije bilo antibiotika kod nas.
Kad se je mrlja na plucima zakrecila od dobre hrane i odmora, otisla sam nazad u Pakrac i zamjenila bolesnog ucitelj u Pakrackoj Poljani. Ali to je bila skola za bracni par, a osim tog Cesko i Hrvatsko i prelijepo da bi bilo za mene koja sam bila poznata kao vjernica kat. crkve isvirala na orguljicama kad je svecenik dosao sluziti Misu., pa sam u jesen slijedece skolske godine opet premjestena i to u Branesce. Susjedno selo Spanovice.
Skola je bila za vrijeme rata spaljen ali zidovi su ostal, krov su u to doba vec popravili ali nije bilo stakla za prozore. Tamo rano pada snijeg, pa oko Svih Sveti je vec bilo toliko hladno da se niti u kaputu nije moglo drzati skolu. Nisam dobila dozvolu da mogu napustiti skolu i posao, niti premjestaj, pa sam napustila bez dozvole i taj kraj. Ta je skola sada trgovina i gostionica i sva sela salju djecu u skolu, novo sagradjenu iza rata na Bucju. Ona malickasta kucica na Bucju je bilo mjesto kad smo dosli iz sela kroz snijeg u obicnim cipelama (tko je imao cizme) i nam to je bla nasa cekaonica vlaka koji je vozio drvo u Pakrac na preradu. Morale smo ici u Pakrac na sjednice ucitelja koji pocinju u jutro, ali vlak je za Pakrac (uskotracni) isao samo poslije podne prema Pakracu, Trebalo je prespavati, nekada smo prespavali u nekoj cekaonic za taj vlak, jer su u Pakracu bila 3 hotela i svi popaljeni. Ta se industijska aktivnost rezanja sume i gradjevnog drva onda zvala SIND (slavonsk industija drva). Kad sam jos bila u Popovcima vec su se gradile kuce u Spanovoci, koje je sada dobilo ime Novo selo.. Srela sam u jednom gradu u Slavoniji jednu "frizerku", koja se nije usudila reci odakle. Bila iz Spanovice i naravno svi su bili istjerani koje nisu partizani ubili. Spanovica je bila srusena i unistena i jos danas nemaju pravo vratiti se na svoje.
Ovi su Srbi dosli u Hrvatsku bjezeci pred Turcima. Hrvatski narod ih je primio i da nije bilo utjecaja beogradske carsije i njihove politike, oni su mogli ostati zivjeti u miru s Hrvatima, ali kad su jednom zapoceli borbu pod utjecajem velik srpske ideje, koja im je dolazila iz Beograda i to protiv naroda u cijoj su se zemlji sklonili, to je onda postala drugacija prica.
Bilo bi zanimljivo znati iz kojega sela dolazi Slavonac.
VVB
Zanimljivo da se ne može "ući" niti na stranice HKV-a a da kakav Mesićev ugroženi nanćor ne kenjka; te ustaše sim te ustaše tam. Vjerojatno je Slavonac kakav milicajac iz Zagreba ili slično, Džakulin potrčko.
A što se tiča Srba u tzv. Hrvatskoj, meni uopće nije sporno da se oni osjećaju i da budu Srbi, da plešu Žikino kolo (...u dupe golo), da loču rakiju, ali sporno je samo to da kolju, da traže nadprava nad drugima, da komanduju, da traže Srbiju (doduše Srbiju više vole "hrvatski novinari i političari", vidi se to ovih dana koliko ih se razmiljelo po Srbiji; da bar hoće ostati tamo).
A glede dolaska Srba, to su bili većinom balkanski vlasi (ili Vlasi) koji su došli S TURCIMA i naselili se na puste prostore koji Turcima nisu bili zanimljivi, djelomično pravoslavne vjere, koji su se početkom XIX. stoljeća posrbili. Nije sporan ni broj tih vlaha-Srba, ali sporno je ono što čine. Svaki rat započnu ("Bolje grob, nego rob" - 1941. ; "Tko to kaže, tko to laže... itd" 91.; o 1914. da ne govorimo) a kada krene naopako "kuku Todore", te žrtve, te ubijaju nejač, te ono, te ovo... Na to su trebali misliti kada su započeli rat, "Tko vraga traži taj će ga i naći".
Od 1878. godine, kada je na Berlinskom kongresu prošireni Beogradski pašaluk postao "Kraljevina Srbija", Srbijansci su u vječnom ratu i širenju. Najširu i najveću Srbiju (gotovo Velikau Srbiju) ostvario im je ratni zločinac, boljševički zlikovac Broz F. Josif.
Zanimljiv je jedan rat, koji su započeli protiv Bugara 1885. godine i kojega su, kao i sve ostale, katastrofalno izgubili. Bugarska je te 1885. anketirala (prisvojila) Istočnu Rumeliju, na koju je imala aspiracije i Srbija. I dok je bugarska vojska bila u Rumeliji, Srbijanci krenu kroz Nišavsku dolinu na (potpuno nespremnu) Bugarsku. I učine svoju uobičajnu grješku: počinju klati, paliti i pljačkati. Te neljudske metode dadnu snage Bugarima i Bugari krenu u protuofanzivu. A Srbi ko Srbi, oni vole i znaju ratovati samo protiv civila (baba) dadu se u bežaniju. Dok si reko keks, evo Bugara na Moravi, pade pola junačke Srbije. U zadnji trenutak spasi ih mrski neprijatelji Franc Josef II i Bismark prijeteći Bugarima ratom, nakon čega su se Bugari povukli.
Iza toga događaja više nisu kretali na Bugare (samo o njima pričaju u ružnim vicevima) nego su se okrenuli na Zapad, na Muslimane i Hrvate. Udaraju u mekano.
Za kraj, jedna njihova karakteristika, da se vidi s kime se ima posla: najvećeg modernog srpskog junaka, Đorđa Petrovića zvanog Crni Đorđe (turski Karađorđe), organizatora Prvog srpskog ustanka, svinjski trgovac Obren (utemeljitelj kraljevske loze Obrenovića) dao je ubiti!!! Naravno, Crni Đoka je bio lukav, bistar i vičan oružju čovjek, i plaćeni ubojica ga je sjekorom mrknuo dok je Đoka spavao. Poslije je Obren dobro nasolio Đokinu glavu i poslao ju u Stambol, padišahu pod noge. Eto, a kako ne će druge ubijati, kada to čine najvećim svojim sinovima.
Za kraj, Slavonče, krivo me cijenite, uopće ne mrzim Srbe; za nas Turke Osmanlije i vi i Hrvati ste rajin i najbolje bi vam bilo, i jednima i drugima, da se poturčite. Ovakva Hrvatska, kakva je sada, ne treba nikomu i uskoro će nestati (i bolje da ovakva nestane), ali ono što znam je da ovdje više nikada ne će biti Srbija.
Pamet uglavu i ne krećite bezglavo u ratove.
izrazavanja ne zasluzujete. Od sad to gospodine kad se vama obracam necu koristiti. Nije mi samo jasno o kojim Bugarima i kojim Turcima pisete dok mi raspravljamo o odnosima Srba i Hrvata na podrucju Pakraca. Da li cemo se poturciti ili necemo to cemo mi sami odluciti svako za sebe bez da nam vi to namecete. Ja ovdje pisem u svoje ime a ne u ime nekih srpskih politicara iz sadasnjeg vremena ili iz proslosti i mene velika Srbija ne interesuje. A ti Sulejmane sto pljujes po povijesti jednog naroda, uhvati se za svoj nos pa se zapitaj najprije tko si i odakle dolazis, tko su ti preci.
Da li mozda pljujes sam po svojim korijenima.
Jer povijest svih nas na ovim prostorima je tesko razjasnjiva. Ko zna kakva je i tvoja. Da ne trosim vise vrijeme na tebe, na tvoje primitivne komentare vise necu odgovarati.
Moji su roditelji poslije vjencanja preselili prema Pakracu gdje su se zaposlili a poslije sam i ja rodjen.
Sela o kojima pisete, neka poznajem dobro, a neka znam samo gdje se nalaze.
Pricu koju ste napisali za Popovce moze se primjeniti i za Rogulje. Djed je uvijek pricao da u onom ratu cetnici nisu imali uporiste u tim selima i da su oni bili koncentrisani na svoj zivot. Mozda nikad nitko ne bi ni u partizane otisao da nisu pocele ustase dolaziti u selo i pojedinacno odvoditi ljude. Tako je i on odlucio vec negdje u proljece 42. da pobjegne u partizane jer su muski iz sela cesto sprovodjeni na Bucje gdje su zatvarani, ispitivani i bili tuceni od predstavnika tadasnje NDH. Ta sela nisu podrzavali cetnicki pokret u onom ratu jer su dosta bili maltretirani od kraljevih zandara pre 2.rata.
Medjutim posto je stradanje civila od strane Ustasa hvatalo sve vise maha, sve vise se muskaraca odlucivalo na odlazak u Partizane, tako je i jacao partizanski pokret.
Mrznja prema Hrvatima kao narodu nije postojala (mozda prije neko nepovjerenje) ali Ustase su bile bolna tocka. To je vidljivo i iz vaseg pisanja, citat:"Narod mi je bio dobar meni , zvali su me sokica , a ja bi im rekla saljite djecu u skole pa cete imati rackinju"
Sokica je bio izraz ne pogrdan za sve Hrvatice a za Hrvate "Sokac", Time se nije imalo namjeru vrijedjati jednostavno je bilo u zargonu.
Djed se od 1942. do kraja rata vise nije vracao u selo, a kad se vratio 1945. nasao je naravno sve unisteno i popaljeno. Tako da je morao sve ponovo graditi i stvarati.
Cesto mi je pricao price iz tog vremena jer sam u djetinjstvu dosta vremena provodio kod njega. Nikad nije pogrdno govorio o Hrvatima i ja sam mu za to zahvalan, jer me nije ucio mrznji.
Htio sam samo jos jednom da kazem da u svakom narodu ima ovakvih i onakvih. Jos jednom da izrazim zaljenje za nastradalim neduznim hrvatskim gradjanima u ovom ratu. Zelim samo da svatite da ni mi Srbi nismo svi isti. Mozda su oni koji razmisljaju slicno kao ja u manjini ali nas ima, a i to je nesto za pocetak.
S postovanjem gospodjo Vera
A što se tiče onoga "gospodin", nemojte se Slavonče ustručavati, gospodin nisam tražio da me zovete, niti sam to ikada bio. Gospoda ne rastu na Balkanu. Možete me zvati kako hoćete, jer - vjerujem - da internet nije opsanost, ali kada bi bila šuma, nož, magla; e onda bi bilo nešto drugo, frstrirani Slavonac bi reagovao drugačije. Neka. I to je demokracija.
Uostalom, da sam gospodin, ne bi se na portalu HKV-a bakćao s nekim milicajcem iz Zagreba.
Danas je "gospode" sve puno, pa je tako gospodin postao i Arlović, i Pupovac, i Jurjević Baja, i Račan, i Šeks i, bogami i Mesić, a naočiti Ivo i mnogi mnogi, sve samama gospoda od "ko'ca i konopca", koji u Jugi nisu imali ni leba da jedu.
Vidim da Vas smeta kada Vam se samo spomene kako ste se onomad kurtalisali Crnog Đorđa! Nije li to "tamna mrlja na istoriji srpskog naroda"?
A da ne govorim kako je Apis (Crnorukac, Dimitrijević) likvidirao 1903. u Belom dvoru kralja Aleksandra Obrenovića i kraljicu Dragu Mašin. Masakr! Svatko od tih dvoje bezazlenih i bezveznih ljudi je dobio po "dvesta kuršuma", je li to "srpsko junaštvo". A kamo li ne će klat "šokce" u Španovici!
Ej, bre, more bre!
Ipak sam se dao uvući u g..na"!
i Cigani su ljudi Sulejmane i oni imaju dusu i to je narod;
A koje je tvoj narod Sulejmane. Ja se bar ne stidim reci da sam Srbin. Ti stalno vrijedjas i na taj nacin mislis skupljas poene. Uhvati se za nos Sulejmane pa se upitaj ko si i sta si i ne vrijedjaj stalno jer nije ovo nikakva mahala.
Mog se noza ne moras bojati a ni mraka jer nisam ja od tih.Nikakav milicajac iz Zagreba, ja sam podaleko od Zagreba a ni milicajac nisam.
A i da jesam sve to da sam kako rece ciganin, milicajac ili sta mi sve rece opet nije red da me vrijedjas jer ni ja tebe nisam vrijedjao.
Spusti ton, komuniciraj dostojanstveno i ljudski ili nemoj nikako. neumjesno je nekoga vrijedjati koga i ne poznajes pa makar taj neko bio i Srbin (mesicev namcor ili dzakulin potrcko kako si me zvao)
Ohladi malo Sulejmane, mozda tamo odakle ti dolazis stvarno nema gospode, ali ima je na Balkanu samo ne mogu od takvih poput tebe doci do izrazaja. Zato pusti gospodu da komuniciraju a ti idi u mahalu u neku birtiju i raspravljaj sa sebi ravnopravnim jer kao sto rekoh tvoj nacin izrazavanja nije za jedan portal kao sto je Portal HKV
kao i Hrvata! Naravno da su vecina bili Srbi, ne zato sto su oni voljeli taj pokret itd itd nego zbog golog opstanka. Ko nije otisao u partizane bio je zaklan! To svjedoce mnoge rake u svim Slavonskim selima , da nespominjem logore kao sto su Stara Gradiska ili Jasenovac! Spominjete Kusonje ! Pa sta su ti Bjelovarcani trazili u Kusonjama?
Koliko su ubili civila?
To niko nespominje? itd itd.
"Bolje rat, nego pakt,
bolje grob, nego rob"
Ili 91. :
"Ko to kaže, ko to laže, Srbija je mala,
nije mala, nije, mala, triput ratovala,
i četvrt će ako bude sreće"
Eto "sreća" se ispunila i krenuli su u rat. A kada se poklani protivnik (Hrvati, Šiptari, Bošnjaci) snađu i uzvrate i rat Srbima dođe pred vrata; onad kuku lele... Te onda žrtve, te onda mržnja, te srpska nejač, te ovo te ono... I tako vajik!
I u Balkanskim ratovima, koje su započeli i užasne pokolje napravili nad Šiptarima (pogledati knjigu Lj. Štefan, "Srbi i Albanci" gdje je samo svjedočenje "njihovog" Dimitrija Tucovića; ne ćete valjda reći da je Tucović mrzeo Srbe) i optužiše Bugare.
Ubiše Ferninanda u Sarajevu, započeše rat i izgubiše. Bežanija preko Albanije. Opet su žrtve, u Parizu kao žrtve dobivaju sve zapadno od Drine i severno od Save.
U Drugom svjetskom ratu Srbi su odmah počeli klati i kada im se uzvratilo, opet žrtve.
A što više govoriti, kada ne mogu, i ne će, slušati ni čuti.
A ja prognoziram da će opet Srbi započeti rat, samo malo drugačiji, čistim terorističkim sredstvima. Naime, Kosovo će izgubiti (Šiptari nisu mekoguzi "Hrvati"; uostalom, pola Hrvata je iz mješovitih brakova) i kompenzaciju će tražiti u neodlučnoj i izgubljenoj Hrvatskoj. Za sada samo ljeti pale šume a u trenutku kada im zatreba, počet će s atentatima i podmetanjima bombi.
Eto, prekinite jednom s ratom i ništa vam se neće "desiti". Što više ratujete, to vam je Srbija manja. Na kraju ćete svi stati pod jednu šljivu.
(I opet sam se dao izazvati, mora da sam Srbin poreklom)
Kako objasnjavas Sulejmane to da su Srbi toliki zlotvori,
a ratovi su svuda vodjeni, samo ne u Srbiji direkt.
Poznato je da u Srbiji, pogotovo Vojvodini ima veliki broj drugih naroda Hrvata, Madjara itd. Zar nije tim "srpskim krvolocima" bilo lakse poklati te "ustase i Balije " tamo u Srbiji ako su vec bili tako zeljni klanja. Cudno je Sulejmane da su ratovi vodjeni u Hrvatskoj uglavnom u selima i krajevima gdje su Srbi vecina bili. Nisu cetnici iz Kusonja otisli i napali Bjelovar vec je bilo kontra. Istina je da su ljudi tamo bili naoruzani, ali zar nije bilo lakse voditi razgovore i pregovore pa i cetiri godine duze nego isto toliko godina ratovati.Umjesto toga poslano je dvadesetak nesretnih mladica u selo od 1000 stanovnika od kojih je jedan dio bio i dobro naoruzan, a znalo se da su u pozadini samo srpska sela. Ja se pitam tko je te mladice poslao u cistu smrt. Tko ih je zrtvovao i za koje ciljeve. Za sto su oni morali da poginu? Da li zato da bi se i u tom dijelu Slavonije isprovocirali sukobi. Zna se da do tog dogadjaja nije bilo vecih oruzanih sukoba u tom dijelu Hrvatske. Tek tom akcijom u kojoj su ti mladici zrtvovani pocinju pravi sukobi.
Zasto im nitko od strane hrvatskih snaga nije dosao u pomoc.Zar stvarno se nije moglo pomoci ili nije htjelo.
Izrazavam duboku sucut porodicama svih stradalih.
Medjutim postoji jedan tekst pod ovom adresom koji da naslutiti gdje je istina (http://www.stit-bjelovar.hr/vijesti/gl/php/description.php?II=399&UID=2505200722484584.58.254.224
Mislim da bi u ime istine bilo pozeljno detaljnije se raspitati o pojedinostima ovog zalosnog dogadjaja prije samog oruzanog sukoba. Da su oni ubijeni od strane Srba to nitko ne osporava ali da sam na mjestu roditelja isto bih volio znati tko mi je sina poslao u jednu takvu avanturu gdje su sanse za prezivljavanje bile ravne nuli. Nek pocivaju u miru.
Kad smo vec kod te teme volio bi malo prokomentarisat i taj dogadjaj u Kusonjima ali bez vrijedjanja i sa duznim postovanjem prema svim onima koji su tom prilikom zivote izgubili, bilo na strani Hrvata ili na strani Srba.
Svi mi znamo u medjuvremenu koliko je ljudi na jednoj i na drugohj strani poginulo, ja bi medjutim volio da prokomentarisem o kako je doslo do tog dogadjaja jer ima nekoliko verzija. Ako neko stvarno zna kako je bilo neka opise dogadjaj ali bih zamolio bez vrijedjanja zrtava i porodica poginulih.
S dubokim postovanjem
citat:
Žudnja za ratom!
A što ćemo s demonstracijama u Beogradu 27. marta 1941. i pjevanje :
"Bolje rat, nego pakt,
bolje grob, nego rob"
A ja tebe pitam Sulejmane veliki hrvatino sta cemo sa mahanjem sa zastavicama u sred Zagreba dok pripadnici nacisticke Njemacke ulaze u Zagreb. Hrvati su ih obasuli cvijecem a za nas Srbe otvorili koncentracione logore a beograd zasuli bombama dok ga do pepela nisu srusili. Ist ti nijemci su godinu dana ranije napali Poljsku(katolic ku zemlju i ucinili ono sto i sa dosta drugih naroda Evrope). Godinu kasnije isti ti fasisti ulaze u Hrvatsku i dobivaju cvijece.Bas ti koji su pobili toliko Zidova, Francuza, Engleza, Rusa, Srba, Poljaka, itd.Samo ih je jedan dobar dio hrvatskog naroda pozdravio (srecom ne svi)I nemoj uvijek da mi pricas kako su Srbi prvi pocinjali. Sta je Ferdinand trazio u Sarajevu. Da li si cuo za aneksiju Bosne. Pa sta i ako smo bjezali bar nismo se pred svakim klanjali i svakom cizmu ljubili. Opet smo se vracali na svoje i vracat cemo se uvijek.
Tebi se po imenu vidi da si Bosanac, i neka si al nemoj da mi glumis velikog hrvatinu. Mozda si doselio u Zagreb ili negdje drugdje u Hrvatsku i sad ucis kajkavstinu i zelis da pokazes kako si ti Hrvat musliman ili sta ja znam. Nemas potrebe za tim. Budi covjek i budi ono sto jesi, tako ce te i drugi vise respektirati.
Smeta mi samo kod tebe sto generaliziras cijeli jedan narod i sve optuzujes za zlocine. Sa druge strane negiras da su pripadnici tvog naroda cinili iste takve stvari. Vec sam nekoliko puta rekao pocinitelje treba naci i kazniti ali ne treba sve jednako za to optuzivati. Ja stvarno zalim za onim ljudima iz Srebrenice koji su ubijeni na zvjerski nacin i bit ce mi drago kad odgovorni za ta nedjela odu pred sud.
Ali nemoj mi Sulejmane reci da nije bilo i mjesta gdje su i neduzni Srbi glavom platili samo zato sto su Srbi.
Kod Vas i mnogih drugih postoji ukorijenjeno zlo, za sada prikriveno, a to da DRUGI (ovaj put Hrvati) ne smiju govoriti o SVOJIM ŽRTVAMA, koje su bile daleko veće nego srpske.
Iza 90. barem se malo moglo govoriti o i našim žrtvama, i to vas smeta, nije li tako? Na Balkanu se priznaju samo žrtve, a Srbi žele biti isključive žrtve i iz toga izvući šićar. U tomu je riječ. U Tuđmanovoj paradržavi ni jedan sustavni dokument nije izašao (nešto je na teške jade Jurčević sastavio) o sudbini Hrvata u obje Jugoslavije. Sve se prepustilo privatnim izdanjima i sjećanjima svjedoka, koji često znaju biti nepouzdani.
Ja ću ponoviti: uopće me ne smeta koliko će biti Srba u ovoj smiješnoj paradržavi, niti imam ikakve averzije prema tom narodu, niti sam imao problema sa Srbima u prošlosti, upravo za to što sam bio iskren. Ali samo neka ne ratuju i ništa više. I na kraju ispadnu oni žrtve raznih Miloševića, Raškovića, Pupovaca i kako se sve ne zovu.
Pokušat ću da ovdje završim ovu raspravu jer ničemu ne vodi. Inače, Bosanac nisam niti sam ikada vidio tu zemlju, nego sam lički Turčin, eto ima i takvih.
Kakva bi drzava trebala da bude da bi tebi odgovarala.
Nije ti pasala stara Jugoslavija, ne paseti ova danasnja Hrvatska kako je nazivas paradrzava, ajde molim te izjasni se kako bi trebala da izgleda ta tvoja idealna drzava. O zrtvama nema vise smisla razgovarati jer ja i ti necemo nikada imati isto misljenje kako mi se cini ali nije to zgorega. Svatko treba imati slobodu svog misljenja i to je dobro.
Molim te odgovori mi kakva bi tebi drzava odgovarala na ovim prostorima i sto ti to smeta u danasnjoj Hrvatskoj da je tako nazivas?
Ne odričući pravo na svoje vizije nikomu ,pa niti "Slavoncu",ova država nije kriva,već ljudi koji je vode.Pitanje je samo u kom pravcu.Ako je suditi po ljudima kojima je zrno razuma ostalo u glavi,a ne zasljepljenost lažnim veličinama i lažnim europejcima,ond a dosta toga ne štima ,niti s političkog,prav nog,socijalnog i moralnog aspekta.Ali i opet,ljudi birani od naroda,su nositelji dobrih/?/zakona,koje oni sami ne provode i onda se čude što je tako loša percepcija o vodstvu i političarima u Lijepoj našoj.Odmah poslije Izbora,politeli te,više ne drže fige u đepu i počinje masovno pranje mozgova o onome što je rečeno ili nije.A da je u Slavoniji i Baranji bar donekle tako kako su obećavali prije zadnjih izora,ne bi bilo suđenja braniteljima,os udili bi se srpski zločinci zbog zločina prema Hrvatima ,slavonski seljaci bi bili prihvačeni kao dio našeg društva itd.itd.
Regionalizacija je jedino moguće rješenje,jer centralizirana država samo napuhuje državni aparat i birokratizira društvo,bez velikog smisla i poterbe.
Guverner ove paradržave je neki Francuz (ne znam mu ni ime, i koji ni ne zna jezik zemlje kojom upravlja; poput Engleza u Indiji) a Mesić/Sanader su portiri.
A kakvu bih ja državu? Kakvu bih ja državu, nije bitno jer ni ja nisam bitan. Ali, svakako ne bih onu Državu u kojoj je Mesić predsjednik, u kojoj su ovakove stranke kakve jesu, u kojoj strana vojska pobije preko 20.000 ljudi i ni jedan zločinac ne bude osuđen za to djelo, ne bih Državu u kojoj je "brend" Josip Broz, ne želim Državu Milanovića, Sanadera., Šeksa ,Pupovaca i d ane nabrajam dalje itd.
pocelo je rasturanje bivse Jugoslavije. Svi su pljuvali po nama Srbima kako smo mi svuda na vlasti i kako mi krademo i sve kasiramo. Onda dolazi stvaranje novih drzava u kojima Srba gotovo i nema u odnosu koliko ih je bilo ranije, no cini mi se da i taj mali procenat nas koji smo ostali i dalje nekome smeta. Vise ne igramo politicki tako reci nikakvu ulogu u politickom zivotu Hrvatske a ekonomski da i ne govorimo. Onih par predstavnika Srba koji sjede kao zastupnici i onako su samo farsa radi ispunjavanja nekih evropskih uvijeta koji nemaju bas nikakav politicki utjecaj u Hrvatskoj.
Na upravljackim pozicijama su Hrvati, kako u politici tako i u ekonomiji, medjutim ja se pitam koliko se situacija promijenila za malog, obicnog hrvatskog covjeka bez obzira na naciju. Ovo je drzava u kojoj po kapitalistickim principima vlada novac. Ako imas novac imas i vlast i ugled. To je drzava kakvu je zelio hrvatski narod po ugledu na zapadne kapitalisticke zemlje. Ovo je drazava u kojoj nas Srba gotovo i nema da bi vam predstavljali bilo kakvu smetnju da napredujete u razvoju. Ovo je drzava kakvu ste htjeli.
Sad je tu sa svim pozitivnim i negativnim stvarima koje donosi kapitalizam. Za stanje kakvo je mislim da stvarno nije umijesno opet optuzivati Srbe i onih par politickih zastupnika nas Srba na koje i tako i tako nitko ne obraca paznju.
Pa Slavonče, nisu li Srbi rasturili i onu Jugoslaviju iz 1941. sa svojim suludim ulaskom u rat protiv Nemačke (Bolje grob, nego rob; Bolje rat, nego pakt!). I ovu, Titovinu, upravo su ju Srbi razorili i rasturili, misleći na ruševinama stvoriti Veliku Srbiju (bez Slovenije). Nije li b...i Franjo bio za "očuvanje konfederalne Jugoslavije", i Srbi (Milošević) nisu prihvatili; nije li b...i Franjo prihvatio "Plan Z4", koji je bio smrt za Hrvatsku i koji je bio de facto Velika Srbija, i Srbi (Karadžić-Martić) nisu ga prihvatili. I, što sada?
A glede ravnopravnosti, Ne će reći Slavonac da ne zna kako su u "Hrvatskoj" svi bez para su jednako neravnopravni i svi s parama su jednako "ravnopravni".
I za kraj Slavonče, imam jednu molbicu, prvo navod: "...Na upravljackim pozicijama su Hrvati, kako u politici tako i u ekonomiji...".
Hoće li Slavonac biti tako dobar da mi imenuje "te Hrvate na upravljačkim pozicijama"? Neka mi samo ne spominje koje kakve Čaćiće, Bandiće, Sanadere, Mesiće, Onoga s švabskim prezimenom itd itd. Makar šta, rekli bi Srbijanci. Uz "takve" Hrvate, komu trebaju Srbi, zar ne! Uvijek su gore poturice od Turaka.
Sjećam se u Titinoj Jugoslaviji, ono malo Hrvata-milicajaca bilo je daleko gore i okrutnije od svih Srba u miliciji. Oni su se, siročići, morali dokazivati svakodnevno da su pravovjerni.
Isto tako, imam primjer svoje majke, koja je sa 79. godina pala u srpsko zarobljeništvo 1991. u gradiću X. Iako su Srbi znali tko joj je bio muž u Drugom svjetskom ratu, jedina je ostala u ulici. Svi Hrvati, partizanske i jugoslavenske orijentacije, morali su ići, nisu im vjerovali. Čitav život su se dodvoravali Srbima i morali su ići. Samo nju su ostavili, i nisu ju dirali. Samo što je 1994. umrla.
U rat protiv njemacke su usle sve evropske drzave pa cak i amerika i to nije bio povod za rasturanje Jugoslavije, vec naprotiv, je ta ideologija (utopija) o bratstvu i jedinstvu bila temelj poslijeratnoj drzavi. Na zalost
sve moguce emigracije poput cetnika, ustasa, balija, siptara itd svih tih poslijeratnih godina su cinili sve da rasture tu drzavu sto im je na kraju uspjelo. To nisu ucinili ni sami Srbi ni sami Hrvati vec je svako imao svoj odredjeni doprinos tom rasturanju.
Sto se tice tih ljudi na upravljackim pozicijam u Hrvatskoj, u jednoj demokratskoj drzavi svoje predstavnike bira narod, znaci netko ih je izabrao, ako je to htjela vecina hrvatskog naroda onda to treba postivati inace se komunizam nije trebao ni rusiti.
U ostalom i taj komunizam znamo tko je doveo.
Josip Broz Tito- Hrvat zajedno sa svim svojim borcima
a poslije se za sve negativne posljedice tog sistema opet krivilo nas. Nije li i gospodin Tudjman bio sa njima i Dolanc, Dzemal Bijedic i kako se jos sve zvase. A za sve lose opet bili samo Srbi krivi.Nisu li Srbi u bivsoj drzavi po broju stanovnika bili i vecinski narod
po cemu je onda bilo i logicno da budu vise zastupljeni
u vladajucim institucijama. Danas je u Hrvatskoj novonastalij drzavi to slucaj sa Hrvatima. Hrvati su vecinski narod i normalno je da imaju vladajuce pozicije u glavnom u svojim rukama. To sto je netko
porijeklom Nijemac, Talijan, Srbin, ili sta ja znam sta po nacionalnosti ne mora znaciti da manje voli hrvatsku nego netko tko je "cisti " Hrvat. Uostalom nisi li i sam za sebe naveo da si licki Turcin, a sad mi reci zasto bi jedan licki Turcin bio bolji gradjanin Hrvatske nego slavonski Srbin. Ja sam vec nekoliko puta u mojim komentarima naveo da se ne stidim mog srpskog porijkla ali Hrvatska je moja domovina. Za Srbiju me ne veze nista. Ona jeste maticna drzava srpskog naroda i u tolikoj je mjeri postujem ali sam po svemu ostalom vezan za Hrvatsku.
To sto nekima smeta sto je i ovo malo Srba ostalo u Hrvatskoj to je njihov problem. Mislim da ce se sa tim problemima morati i u ubuduce suociti jer ce se ljudi sve vise vracati na ono sto im pripada. A tako i treba da bude. Tko nije osobno uprljao ruke, u krvi neduznih gradjana treba da dodje na svoje i zivi u miru.
A oni koji su cinili nedjela treba da budu kaznjeni bez obzira tko su i sta su, pa makar oni sjedili i u samom vrhu Republike Hrvatske ili Srbije.
Inače nije volio Srbe, posebno se bojao Srbijanaca (mnogi "hrvati" imaju kompleks što nisu i ne mogu biti Srbi, ja im to nisam kriv), a i aktivno se borio protiv Srbije u Prvom svjetskom ratu; i bio je odlikovan za hrabrost. Vladao je pomoću Srba-Prečana, u njih je ima djelomično povjerenje, inače je bio vrlo spretan u manipulacijama i gotovo cjelokupna krivnja je na njemu za ovaj strašan rat što se zbio devedesetih.
Upravo taj Kajkavac i Zagorec, koji nije niti znao govoriti "srpsko-hrvatski", je svjesno probleme izbjegavao i stavljao "pod tepih", odgađao ih. I oni su izišli stostruko uvećani i na najgori način. Dijaloga između Srba i Hrvata mora biti, da se sva otvorena pitanja riješe na pošten i pravedan način, bez podmetanja i lažnih optužbi.
A ovi "vaši hrvati koje je narod birao" čine istu grješku koju je činio Broz, prelaze preko mnogih otvorenih pitanja prijepora. To nije dobro, ni za koga i opet će se vratiti na opasan način.
Nije li Vam Slavonče već dosadilo to trčanje "hrvatskih" novinara u Srbiju, neprekidno smo bombardirani s problemima Srbije.
Molim Vas lijep, Sanader će "demokratizirati Srbiju" - nije li to ludo! Ma tko njemu daje za pravo da se petlja u unutarnje srbijanske stvari, u unutarnje stvari jedne suverene zemlje? Ili ta zlokobna i zločinačka komunistička televizija zagreb (tzv. HRT), tko im daje za pravo da prave emisije o Srbijanskim izborima? Zašto s epetljaju tamo gdje im nije mjesto?
Ako hoće Srbijanci birati Nikolić (Šešelja, koji je usotalom više Hrvat nego je to bio Broz) neka ih biraju.
Ne znam, mislim da situacija ovdje (u "hrvatskoj") nije dobra, mute ju parapolitičari (fukara, ološ, lezilebovići koji žive na grbači naroda, a meni i Vama su ostavili "kost" da ju glođemo; što s emene tiče nemaju nikakvu podršku) kojih je previše, kako bi rekli, "mnogo krokodila a mala bara". Taj balkanski kompleks, da se bude netko i nešto, da se pokaže svijetu, a nije se nitko i ništa, je strašan, poguban i opasan. A svijet za njih, Balkance, niti ne zna.
Idući put ću Vam ispričati Kafkinu talmudsku prispodobi o dvije vrane. Važi za sve Balkance, a posebno za "vaše" Hrvate.
Da je politicka situacija u Hrvatskoj losa to je cinjenica. U politickom vrhu su uglavnom jos osobe proizasle iz tog ratnog vremena i starog komunistickog sistema te se ni oni sami ne snalaze u novonastalim situacijama. Potrebna je "svjeza krv" tj mladi politicari koji su obrazovani i koji nemaju predrasude
ni komunisticke ni nacisticke ni rasisticke. Jednostavno mladi ljudi koji ce HRVATSKOJ i njenim gradjanima zeljeti dobro. Vjerojatno ce do tog potrajati jos dosta vremena ali postoji nada da ce se i to desiti. Nadam se samo da ne bude prekasno a Hrvatska vec potpuno rasprodana i u rukama stranih investitora.
MOLIM SAMO KONKRETNO, bez filozofije. Koji izraz smeta, koja konstatacija smeta ???
fukara - (ar. faquir, mn. fuqara, arapska množina "fuqara" koristi se u hrvatskom i bošnjačkom jeziku kao jednina) siromah, sirotinja.
Koristio se termin "raja i fukara" i često se brkao.
Raja /str. 530/ (ar. raya - stoka, stado; podanici) - nemuslimanski pripadnici Osmanskog carstva. U početku se izraz rabio za sve podanika koji plaćaju bilokoju vrstu poreza (haradž, džizija, mušaluk, filur itd.). Kasnije, kada su muslimani oslobođeni nekih poreza, izraz raja se rabi samo za Nemuslimane.
Dakle, Josip F. Broz, agent Kominterne, jedan od najvećih krvnika i zločinaca sveukupne povijesti čovječanstva, prvensteno ubojica i krvnik hrvatskog naroda, ne može ni VREMENSKI ni PO DRUŠTVENOM POLOŽAJU BITI "FUKARA" niti RAJA, dapače "sirotinja" nije bio nego jedan od najbogatijih svjetskih dendija i plejboja.
Dakle, ne fukara, ne raja, ali zločinac, krvnik, hohštapler, opsjenjač i sl.
Tito je bio internacionalna fukara, doslovno. Fukara znači i propalica, bijednik, ološ a ne samo ono što znači u Boosni, vezano na raju.
Medjutim u tekstu jekoji je bezrazlozno izbrisan sve je poajsnjeno.
S obzirom da administrator nije naveo niti jedan opravdani razlog zasto je tekst izbrisao, neka ga vrati pa ce biti sve jasno.
Administrator nije mogao u mojem tekstu naci niti proste izraze ni uvredljivo iznosenje neistina, pa ipak je iz straha izbrisao tekst.
MOLIM ADMINISTRATORAS NEKA VRATI TEKST kako bi Sulejman Zalović,shvatio o kojoj vrsti FUKARE je riječ.
Fukare mogu, eventualno, biti ona šaka bijeda i gladuša iz Sabora, koji se nisu čestito najeli dok im Tuđman nije omogućio. Doduše, oni iz Sabora su onakvi kakav je narod, nisu oni pali s Marsa.
pripisati samo njemu. Ja ne zelim da ga stitiim ali misslim da su za to sve krivi i svi ostali njegovi suradnici koji su podrzavali njegove odluke, koji su mu donosili izvjestaje sa terena. Pre svega mislim na tadasnju drzavnu sigurnost koja je u biti upravljala tadasnjom drzavom. Zatim predsjednistvo SFRJ itd.
Sto se tice Sabora takav je kakav je.
To je ogledalo nasih prostora i novonastalih drzava.
To je ogledalo naseg mentaliteta gdje se svako pravi bolji i pametniji od drugog a u demokraciji vidi mogucnost da smije raditi sto zeli te smo uslijed toga dobili na neki nacin anarhiju koja je pogotovo ocigledna u Srbiji. Mi smo narodi koji pljujemo po svojoj povijesti kao po necemu sto nikad nije bilo dio nas. Pljujemo po partizanima, pljujemo po ustasama, po Titu, po Pavelicu i po svemu sto je pripadalo nasoj povijesti. Pogledajte Nijemce, znamo tko je bio Hitler, a rijetko gdje cete naci da ga vrijedjaju u svojim pisanjima. Oni napisu da je bio vodja nacisticke Njemacke odgovoran za mnoge zrtve u 2. svjetskom ratu i to je to. Nema fukare, nema nikakvih
uvreda za njega osobno jer on je bio dio njih.
Tako je i sa Titom, ni on ne bi mogao da opstane bez podrske u sirokim narodnim masama kako medju Srbima tako i medju Hrvatima i ostalim narodima sa nasih prostorima sto bi znacilo svi su oni bili fukare.
Kao i razni Pavelici, Mihajlovici itd.
Mislim da mi "Balkanci" moramo najprije nauciti da postujemo nasu povijest pa makar kakva ona bila da bi mogli da stvorimo bolju buducnost. Mislim da smo upravo na ovaj nacin i poceli sa svom ovom rasparavom na ovom forumu. Treba da sagledamo sve stvari iz ranijih dogadjanja na ovim prostorima da izdvojimo crne ovce, osudimo njihovo ponasanje i kaznimo ih, da bi poslije toga mogli da zivimo u nekom zdravijem drustvu bez sijenki proslosti i sto je najvaznije bez griznje savijesti.
SAMO ŠTIT VAS SPAŠAVA I NIŠTA DRUGO !
Tko hoće da uđe u obećanu zemlju neka dođe i uključi se u Hrvatski pokret Štit – Bjelovar. I neka se druži sa Brankom Stojkovićem.
Europska unija nije sigurno ta obećana zemlja. Niti planeta Mars. Obećana zemlja je vaše tijelo, koje još duh vaš nije nastanio.
Evo, sve više dolaze dani, kada je zavladalo bezakonje, a ljudskih principa i naprijed–ka nema. Cijeli život treba da bude ŠTIT, a život (takav) uopće to nije.
Prijestolje laži nije obećani život. Te konačni je sud – propast. Tko ne želi da vjeruje – i ne treba, no njegov je život lažan, kratak i pr-o-p-a-d-l-j-ivi…
Vladari i političari i pohlepi svećenici doveli su vas u krajnju propast, to željeli vi priznati ili ne… Krajnje je vrijeme da im se stane nakraj… Pojedinačnim ili zajedničkim, sagrađenim ŠTIT-om se možemo obraniti, tj. Spasiti, od tog nasilja i terorizma… Smrtne propasti…!
Kukavice, gatari, vračari i psi ostaju vani,… Ostaju na vječnom smetlištu propasti…
http://istinazanarod.blog.hr
http://mesomeso.blog.hr
ŠTIT
Pitanje je koji su vas to 'Hrvati' osvijestili????
Pozdrav od ponosnog Hrvata porijeklom iz Španovice!
RSS za odgovore na ovaj komentar.