Tanajske ploče i Veliki Tabor 

Poslušajte dobar savjet iz Hrvatskog lista -"Hrvati, isključite televizor i uključite mozak" - i povedite unuke na nedjeljni izlet u hrvatsku prošlost, pa im u jednom danu pokažite i objasnite Tanajske ploće, zatim najimpresivniji hrvatski srednjovjekovni dvorac Veliki Tabor, spomenik Hrvatskoj himni i dvore hrvatskog bana Jelačića. Hrvatske samosvijesti i nacionalno osvještenih Hrvata ionako je sve manje.

Karta puta (ukupno 110 kilometara): Zagreba – Zabok – Tuheljske Toplice – Velika Horvatska – Desinić – Veliki Tabor – Miljana – Klanjec – Zaprešić – Zagreb.

Na zapadnom ulazu u Zabok, neposredno uz cestu, nalazi se dvorac Gredice (Gjalski) u kojem je rođen hrvatski književnik Ksaver Šandor Gjalski (1854.-1935.), a u istom je dvorcu i umro. Dvorac je 1997. godine obnovljen i preuređen u hotel.

Ulomci dviju mramornih ploča s grčkim natpisima, datiranih s kraja drugog ili početka trećeg stoljeća p.Kr., iskopani su 1853. godine u starom grčko-iranskom gradu Tanaisu (danas Azov kod Rostova), na utoku rijeke Don u Azovsko more. Godine 1890. u Sankt Peterburgu ruski znanstvenik Vasilij V. Latvšev (1855.-1921.) obznanjuje otkriče Tanajskih ploča, zbog kojih su u Hrvatskoj nakon 1918., a pogotovo nakon 1945. godine, svi koji su o njima govorili ili pisali (Šegvić, Šufflay, Pilar, Sakač, Lovrić, Marčinko…) bili šikanirani, onemogućavani, ali i ubijani. U Titovoj Jugoslaviji Tanajske ploče su na udaru Krivičnog (kaznenog) zakona o neprijateljskoj djelatnosti.

Tanajske ploče su dragocjene za hrvatsku etnogenezu jer nose najstariji (irano)hrvatski etnonim zapisan na europskom tlu - u obliku Horoúatos (Horúat) i Horóatos (Horóat) - i zato su "hrvatski rodni list star gotovo dvije tisuće godina". 

Možda najstariji dosad poznati praoblik hrvatskoga imena nalazimo u Aziji, u zapisima mitansko - huritskoga kralja Tušrate (1420.-1400. pr.Kr.), koji svoju državu naziva Huravat Ehillaku – "Hrvatsko" Kraljevstvo.  

Izvorne Tanajske ploče izložene su u ruskom Državnom muzeju Ermitaž u Sankt Peterburgu, a zahvaljujući susretljivosti vlade Ruske Federacije, i na poticaj Znanstvenog društva za proučavanje podrijetla Hrvata, odljevi Tanajskih ploča stigli su u Hrvatsku 2001. godine, uz medijsko prešućivanje isključivo zbog kroatofobskih razloga. Tom prigodom upriličeno je u Zagrebu predstavljanje knjige fra. Silvija Grubišića "Od pradomovine do domovine", u dvorani Samostana franjevaca hercegovačke provincije u Aveniji Gojka Šuška.  

Odljeve Tanajskih ploča na dvorcu Gredice, nažalost bez naziva, popratnog natpisa ili pojašnjenja (!), postavila je udruga Muži zagorskog srca, 2005. godine. Uz Maticu hrvatsku u Zagrebu to je jedino mjesto u Hrvatskoj gdje ih možemo vidjeti.  

Odakle ime Hrvat (Horóat) u gradu Tanaisu kada od Slavena još nema ni "S"?!

Nakon uspostave Kraljevine SHS, tj. prve Jugoslavije (1918.), iz Arhiva JAZU u Zagrebu nestaje dizertacija "O podrijetlu antičkih Hrvata od Medijaca iz  zapadnog Irana", koju je Josip Mikoczy (1734.- 1800.) obranio na Sveučilištu u  Zagrebu 1797. godine. Uklapa li se ta "krađa" u kolonijalnu okupaciju Hrvatske i rashrvaćivanje? Razbijaju li Tanajske ploče sveslavensku (pansrpsku) dogmu srpskog imperijalizma? 

 "Mnogi, posebno oni koji su bili premladi za vrijeme Domovinskog rata, počinju vjerovati u krivotvorenu povijest, te iz dana u dan sve su podložniji manipulaciji. Konačni cilj je stvoriti takvo stanje duhova u Hrvatskoj u kojoj će Hrvati zaboraviti što su danas i što su bili. Knjige o Domovinskom ratu, o našem identitetu, i o svemu onom što nas čini Hrvatima prešućuju se, a svi oni koji o tome pišu marginaliziraju se i guraju na stotine načina s društvene scene. Domoljublje postaje nešto nepoželjno, štetno, konzervativno."(Zdravko Tomac, 2006.).

Na putu od dvorca Gredice do Velikog Tabora prolazimo preko potoka Horvatska u mjestu Velika Horvatska, koje se prvi put spominje 1571.g. u darovnici cara Maksimilijana Petru Ratkayu kao "curia felseo Horwaczka". Pripadala je velikotaborskom vlastelinstvu i Ratkayima do 1793. godine kada taj plemićki rod izumire.

U blizini afganistanskoga grada Kandahara (na granici današnjeg Irana i Afganistana), na mjestu nekadašnjega glavnog grada staroperzijske pokrajine (države) Harahvati, danas se nalazi selo Haravacija (staroperzijski - Harauvatiš i Harauvatija; armenski – Hruhatti). Harahvati su svoj glavni grad, i rijeku koja kroz njega teče,  zvali Horohvat. Protjerali su ih Skiti 653. pr.Kr. Samo slučajnost u sličnosti toponima Horvatska – Horohvat ?  

Veliki Tabor (podnaziv dvorca – Dvorac Ratkay), predstavnik fortifikacijske arhitekture kasnoga srednjeg vijeka, jedinstven u svojoj arhitekturi i očuvanosti u izvornom obliku, prvorazredni je spomenik nulte kategorije.

Veliki Tabor (tabor - vojni logor, obziđe ili tvrđava) bio je najzapadnija točka obrambenog sustava koji se rasprostirao do istočnih obronaka Ivanščice (Mali Tabor, Kostelgrad, Gorica, Cesargrad, Lobor-grad, Oštrc, Pusta Bela, Milengrad, Greben-grad i Konjščina). Kada je opasnost od Turaka prošla, pretvoren je u dvorac, zatvorena tlocrta s četiri krila i unutrašnjim dvorištem.

Konzervatorsko-restauratorska istraživanja na Velikom Taboru izvođena su 1995. i 1998. godine. Opsežni građevinski i konzervatorsko-restauratorski radovi započeli su 2006. godine, djelomice su dovršeni ove jeseni, a slijedi obnova južne kule. Obnovu peterokutne kule, unutarnjeg dvorišta i ulaznog trakta s pratećom infrastrukturom u cijelosti je financiralo Ministarstvo kulture Republike Hrvatske.  Veliki Tabor je u vlasništvu Republike Hrvatske te djeluje kao muzej i izletište.  

Dvanaest međusobno različitih krovnih pokrova daje cijelom zdanju posebnu reljefnost. Najstariji dio kompleksa je središnja utvrda ili tzv. peterokutna kula (popularno zvani palas – na fotografiji s bijelo obojenim zidovima), građena u 12. stoljeću, koja je imala stambenu i obrambenu funkciju.

Kasnije, u 16. stoljeću, dograđuje se vanjski obrambeni prsten s četiri polukružne kule. Smatra se da je za tadašnju ratnu tehniku bio neosvojiv. 

 

  Na bridu ove kule, u visini drugoga kata, nalazio se sunčani sat. Ostaje nam nejasno zašto su ga konzervatori-restauratori maknuli.

 Ljubomir Škrinjar