Što se pak samoga HHO-a tiče u posljednje su se vrijeme u smislu djelovanja same organizacije ipak mogli vidjeti određeni pokušaji nabacivanja novog ruha. Izgleda kako si je struja predvođena liberalno-globalistički orijentiranim Ivom Bancom ipak dala malo više maha u odnosu na onu ultra-zadrtu liniju. No, i ti su Bančevi pokušaji, poput situacija u kojima je osudio komunističke zločine, negativno prokomentirao zabranu Thompsonova koncerta u privatnoj organizaciji, ili kad mu je čak pozlilo od pretjerano napornog angažmana u aferi s gospođom Pukanić, bili više nalik manevrima kojima se željela popraviti slika same organizacije u javnosti, nego pokušaj bilo kakve stvarne promjene. Na kraju krajeva, baš sve tri spomenuta Bančeva angažmana vrlo neambiciozno su završila, a stanje stvari ostalo je jednako kao i prije. No, čini se kako je nekim ljudima unutar HHO-a i tih nekoliko poteza bilo previše, odnosno pretjerani pomak od politike na koju su inače navikli, pa su u javnost procurile informacije o sukobima oko kadrovskih rješenja. U tim okolnostima saznaje se kako su učinjeni napori kojima bi se veliki «mesija» Ivan Zvonimir Čičak na velika vrata vratio u HHO i obratio sve zabludjele na pravi, pravovjerni put.

A ako se u obzir uzme da je svojim nedavnim tendencioznim i malicioznim pisanjem vezano uz slučaj Laptalo nanio ogromnu štetu ne samo kapetanovoj obrani već i samom listu koji ga za to plaća, nikoga ne bi začudilo da su u tom listu odlučili gospodina Čička zamoliti da se od pisanja za njihove novine ipak malo odmori. I svoju energiju usmjeri tamo gdje je očito uvijek dobro došla, a od HHO-a i sličnih grotesknih boraca za ljudska prava, za Ivana Zvonimira Čička zasigurno i nema puno boljeg mjesta na koje bi mogao otići. Počasni će se predsjednik stoga vrlo vjerojatno ipak vratiti tamo gdje ga najbolje razumiju. Čičak se, dakle, vraća kući.

M.M.B.