DNK analizom koja je potvrdila kako je pronađeno truplo u moru kraj Dubrovnika tijelo prije nekoliko tjedana nestale Australke Britt Lapthorne, završena je zajednička akcija hrvatske i australske policije. U posljednjih dvadesetak dana brojne su optužbe, što opravdano, a što neopravdano pljuštale na račun nedjelotvornosti hrvatske policije. No, nakon što je akcija, iako s nesretnim završetkom ipak uspješno okončana, treba reći i kako je pažnju australske javnosti zaokupio i jedan moment u čitavoj priči gotovo nepoznat hrvatskoj javnosti.

O čemu je zapravo riječ. Pojedini su australski mediji vrlo kritično komentirali način na koji je akcija provedena, djelomično od strane hrvatske policije, ali se to odnosilo i na australske organe. Takve komentare izazvala je činjenica da je Australija kao policajca za vezu između hrvatskih i australskih organa poslala ni manje ni više nego deklariranog srpskog nacionalista, koji je svoja tvrda stajališta demonstrirao na više načina.

Riječ je o Marku Dokmonovichu, čovjeku koji je primjerice zajedno sa svojim ocem protestirao ispred američkoga konzulata u Melborneu tijekom Domovinskoga rata, a izrazito se ponosi tetovažama srpskih zastava i riječima «Srbija zauvijek», a koje se nalaze na njegovim donjim ekstremitetima. Radi se dakle o svojevrsnoj provokaciji koja je pritom izazvala veće čuđenje u Australiji nego u Hrvatskoj. Hrvatski mediji, koliko je nama poznato, ovaj "detalj" jedva da su primijetili, i to iz australskog tiska.

Izostanak informacije i reakcije u Hrvatskoj najbolje zapravo prikazuje okružje koje je stvoreno od strane politike, a u kojem Hrvati danas žive i razmišljaju. Navikli na konstantne napade i objede koje pristižu sa svih strana, a ponajviše čak i od pripadnika vlastite političke elite, građani Hrvatske na udarce su i provokacije puno većega kalibra izgleda već otupjeli, zbog čega situacije poput ovih više i ne doživljavaju. A trebali bi.

Kao što je i hrvatska vlast trebala reagirati i tražiti da se za konkretan zadatak dodjeli druga osoba. Ako se to nije moglo, iz policije je barem onda mogla u medije "procuriti" koja informacija o Dokmonovichu - kada već inače informacije tako lako cure - pa bi preko medija australska strana doživjela pritisak i drugi puta vjerojatno pazila na to koga šalje u Republiku Hrvatsku. Na kraju se dogodilo da je zbog nezadovoljstva obitelji nestale djevojke s radom Marka Dokmonovicha u Hrvatsku tijekom akcije stigao u pripomoć (ne u zamjenu) još jedan australski policajac.

Izostanak reakcije hrvatske strane na žalost samo je još jedna od stvari u nizu koje je trebalo, a nisu i ne će biti učinjene. I tako u nedogled, dok nas ta i takva politika kao vremeplov ne vrati na stanje i uvjete za koje smo samo prije nekoliko godina mislili da se nikada vratiti ne će. Jer, kako je moguće da su građani Australije na forumima koje smo pročitali potez vlastite policije ocijenili nesmotrenom glupošću, sramotnom i nespretnom provokacijom upućenoj Hrvatskoj, dok u Hrvatskoj cijeli slučaj s Dokmonovichem ostao malo poznat hrvatskoj javnosti, za razliku od primjerice brojnih kritika australske strane na račun hrvatske policije.

M.M.B.