Vikendom mnogi stanovnici Zagreba sve češće hodočaste u jednu "novu Kingcross crkvu" na kraju grada, nesvjesni pastoralne idile, jedinstvenog prošteništa, svetišta i centra svijeta u Ludbregu, do kojeg se dolazi autocestom Zagreb - Goričani za manje od sat vremena.

Gradić Ludbreg poznat je prije svega kao važno duhovno odredište vjernika iz cijele Europe. Jedinstveno je to hrvatsko proštenište i svetište, a i jedno od rijetkih u svijetu koje je nastalo i priznato pismenim ukazom (bulom) pape Leona X. iz 1513. godine, vezano uz čudesan događaj koji se zbio 1411. u kapelici ludbreškog vlastelina. Ludbreg je i grad legenda: od one o lijepoj djevojci Ludbergi, pa do one koja kazuje da je Ludbreg središte svijeta - centrum mundi - jer se mnogi svjetski gradovi nalaze na krugovima čije središte je upravo u Ludbregu. Na glavnom trgu postavljena je točka koja predstavlja središte svijeta.

U pretkršćansko doba ovdje su živjela ilirsko-keltska plemena Jassa i Seondica. Ustanak ilirskih plemena protiv Rimljana ugušio je Tiberije, posinak cara Augusta, a sraz rimske legije i pobunjenika dogodio se 6. godine na rijeci Batinus, današnja rijeka Bednja. Nakon osvajanja ovog kraja Rimljani su podigli utvrdu Jovia Botivo (danas Ludbreg), s dvostrukim obrambenim zidom, koja je trebala braniti prijelaz preko vode. I danas se vide ostaci tih građevina: solidni temelji dviju apsida i dio zida starog kupališta koje je, prema mišljenju arheologa, pretvoreno u ranokršćansku crkvu, a već 380. godine ovdje se nalazila starokršćanska biskupija. Langobardi i Istočni Goti su oko 400. godine opustošili naselje Jovija Botivo. Hrvati ovamo dolaze u sedmom stoljeću, a svoje nastambe su podigli uz rječicu Bednju, sjeverno i južno od porušene Jovije. Osim župne crkve, ovdje su svoj samostan i crkvu imali i članovi viteškog reda templara, koje je u Ludbreg doveo vojvoda Koloman, brat kralja Bele IV. Templari su svoje posjede držali do 1312., kada je njihov red ukinut. Zagrebački biskup Augustin Kažotić poklonio je njihove posjede drugom viteškom redu – ivanovcima (hospitalci), koji su svoje sjedište imali u Glogovnici.

Ludbreško vlastelinstvo spominje se prvi put u jednoj povelji kralja Bele IV., 1244. godine. U njoj se Ludbreg spominje kao Transit aquam Bugne, ili Mjesto na prijelazu preko Bednje. Spomen o lokalitetu Ludbreg susrećemo dokumentirano u jednoj listini iz godine 1317. prema kojoj je Nikola od Ludbrega kupio dio posjeda Gostović. Taj Nikola od Ludbrega 1320. dobiva od ivanovečkog priora Filipa de Granana posjede među Lonjom i Zelinom. U 14. stoljeću pojavljuje se kao vlasnik posjeda Ludbreg hrvatski ban Ivan Chuz. Ludbreg u drugoj polovici 17. st. prelazi u vlasništvo obitelji Erdody, zatim na prijelazu u 18. st. postaje posjed obitelji Batthyany, a za njihovo vrijeme dvor i cijeli prostor i sam grad poprima današnji izgled.

Dvorac, nastao na temeljima stare tvrđave, čuva u sebi značajke svih graditeljskih stilova od 14. st. do 19. st. To je četverokrilni trokatni dvorac s elementima srednjovjekovne utvrde, renesansnog burga i barokno-klasicističke arhitekture. Početkom 90-tih godina 20. st. obnovljen je sredstvima bavarske vlade i u njemu je otvoren hrvatski Restauratorski centar za obnovu hrvatskih, ali i europskih sakralnih predmeta iz vremena baroka. U dvorskoj kapeli dogodilo se 1411. godine čudo pretvorbe vina u kaležu u krv Kristovu, i papa Leon X. proglašava Ludbreg mjestom zavjeta Svetoj krvi i oprosta grijeha, prošteništem i svetištem. Relikvija se danas čuva u baroknoj pokaznici u župnoj crkvi Sv. Trojstva. Uz kapelicu Sv. Križa u dvorcu Batthyany je vezana i stalna izložba arhivske građe (knjiga čuda, Bula, Zavjet Hrvatskog sabora i dr.), te stalni postav zbirke sakralne umjetnosti. Na svojoj sjednici u Varaždinu 1739. godine, zavjetovao se hrvatski Sabor "da se imade u Ludbregu sagraditi kapela u čast i za veći porast slave Presvetoj krvi Isusovoj", koje je nazvao "najvećim blagom hrvatskog kraljevstva", kako bi se spriječile daljnje smrti od kuge u Moslavini i Slavoniji.

No, gradnja Zavjetne kapele Hrvatskog sabora ostvarena je tek 250 godina kasnije, u vrijeme "dokazanog diktatora Franje Tuđmana" - kako ga je nedavno prozvao Slobodan Prosperov Novak. Dan na Svetu nedjelju, 4. rujna 1994., Zavjetnu kapelu Hrvatskog sabora i Svetište Predragocijene krvi Kristove svećano je posvetio kardinal Franjo Kuharić, a u ime Hrvatskog državnog sabora slavlju je pribivao njegov predsjednik prof.dr. Nedjeljko Mihanović.

Uz zavjetnu kapelu postavljene su skulpture blaženog Alojzija Stepinca i Isusa Krista.

Svečanu posvetu Križnoga puta izvršio je uzoriti kardinal Franjo Kuharić na veleslavlju u Svetu Nedjelju, 3. rujna 1995. godine, u nazočnosti osamdesetorice svećenika i nekoliko zastupnika Hrvatskoga državnog sabora te ministara Hrvatske vlade.

Zavjetna kapela okružena Križnim putom

Četrnaest postaja Križnog puta čini stalnu izložbu mozaika od murano stakla na otvorenom.

Župna crkva Presvetog Trojstva najstarija je sakralna građevina u gradu. Prvi sigurni podaci o crkvenoj organizaciji u ovim krajevima datiraju s početka 13. stoljeća: u Ludbregu se spominju patroni Crkve, plemići od Paližane, koji ovdje grade i dovršavaju crkvu negdje koncem 12. stoljeća. Prije te crkve, na istom se mjestu negdje u 9. stoljeću nalazio stariji sakralni objekt, o čemu svjedoče iskopine starohrvatskog groba koji se nalazio pokraj crkvenog zida.

Crkvu je sagradila 1410. velikaška obitelj hrvatskog kneza Chuz.

Kip žalosnog Krista u niši cinktora.

Crkva je mnogo puta pregrađivana. Freske iznad oltara oslikao je hrvatski slikar Mirko Rački.

Glavni oltar

Zavjetna kapela i oltar Majke Božje Škapularske sa starohrvatskim natpisom

U crkvi nalazimo i lijepu baroknu propovjedaonicu iz 1655. godine

Postoji legenda da je grad Ludbreg i vlastelinstvo osnovao plemić Lodbring 1100. godine na povratku iz križarskog rata. Trag templara iz tog doba možda je vidljiv u detalju crne košnice na propovjedaonici.

Naime, pčela je od antičkih vremena bila amblem grada Efeza. Taj grad na istočnoj obali Sredozemnog mora, kroz koji su prolazili i križari, nije bio samo centar trgovine medom, već i najveće svetište crne mnogosise božice Artemide.

Nakon obilaska Ludbrega ostaje još dovoljno vremena za šetnju kroz, ni dvadeset kilometara udaljeni, barokni grad Varaždin - od 1756. do 1776. godine glavni grad Hrvatske i sjedište generalata; u velikom požaru 1776. godine grad je izgorio skoro do temelja.

Lj. Š.