Treći korak na putu do cilja – analiza i prijedlog

analiza Dva teksta (Prvi koraci na putu do cilja i Još malo o predsjedničkim izborima) o pripremi za buduće parlamentarne izbore izazvali su veliki broj komentara. Do danas, kada ovo pišem, u nedjelju, 7. ožujka, 2010., ujutro, bilo je ukupno 298 komentara (235 na prvi tekst i 63 na drugi tekst). Na prvi pogled mogli bismo biti jako zadovoljni i zaključiti da su se ljudi koji prate portal HKV-a i koji su glasovali za profesora Miroslava Tuđmana, aktivno angažirali u pripremi za buduće izbore. Sljedeći izbori bit će najkasnije za 20 mjeseci i sada je zadnji trenutak da se počnemo ozbiljno pripremati. Ti budući izbori su strašno važni, jer će u ogromnoj mjeri odlučivati u kakvom će društvu živjeti naša djeca i naši unuci.

Navedena dva teksta imala su za cilj potaknuti kreativnu raspravu - o uzrocima izbornog fijaska (4% glasova je fijasko) i o tome kako se povezati, usuglasiti stavove i stvarati široku frontu ljudi, državotvorne desnice koja bi mogla osvojiti mnogo više glasova na izborima. Nije mi bila namjera diskutirati o političkim programima, jer se političkim programima ne dobivaju izbori. Izbori se dobivaju dobro organiziranom i vođenom kampanjom i uvjerljivim i pravim porukama kojima se birači bombardiraju preko medija, te stalnim kontaktima s biračima. Kandidati moraju biti simpatični, komunikativni i moraju osvajati birače. Potpuno je nevažno što mi mislimo o takvom načinu vođenja političke kampanje, ali sada je 21. stoljeće i tako se radi. Nakon što se osvoje izbori, tada se mogu i moraju ozbiljno i dugoročno rješavati zadaci i problemi društva i gospodarstva.

Analiza

Diskusije na portalu imaju veliku važnost, jer motiviraju ljude na zajedničku akciju i omogućuju svima da daju svoj kreativni doprinos na putu do zajedničkog cilja. I sada, umjesto da se svi potrudimo (zajedno s našim kandidatom) da radimo na tom zadatku, veliki dio komentara i rasprava je otišao u jednom, nažalost, uobičajeno (krivom) smjeru. Vjerujem da se sve odvijalo spontano i bez zle namjere. Ali je dalo i jedan od odgovora na pitanje zašto kandidati koji imaju poštene, domoljubne, nacionalno orijentirane programe ne dobivaju dovoljan broj glasova na izborima.

Da si to bolje razjasnim analizirao sam komentare na dva moja teksta o izborima, jer je portal HKV-a, bez obzira na broj posjetitelja, ipak reprezentativan za razmišljanje jednog dijela populacije koji glasa za desne kandidate.

Komentare sam podijelio u 4 skupine. Prvo – komentari koji se drže teme. To su komentari koji se slažu ili ne slažu s tekstom, koji su tekstove pohvalili i oni koji su ih „popljuvali“ i koji su dali prijedloge u svezi teme. U drugoj i trećoj skupini su komentari koji su „odlutali od teme“, odnosno predstavljaju rasprave izvan teme. Kod toga su u drugoj skupini komentari koji su se bavili „najdražim i vječnim temama“, ustašama i partizanima, fašistima i antifašistima, komunizmom, a čak su bili uključeni Ciliga i trockisti. U trećoj skupini su rasprave o svim ostalim temama koje s osnovnom temom imaju malo veze. U četvrtoj skupini su provokacije, namjerne ili nenamjerne, komentari koji su diskusiju naglo skrenuli s osnovne teme.

Da se odmah razumijemo. Sve teme od ustaša i partizana pa do Cilige su važne za hrvatsku povijest, ali su potpuno nevažne za buduće izbore. Konačno bi trebali shvatiti da se s tim temama danas ne dobivaju izbori. Hrvatski birači su dva puta izabrali Stjepana Mesića za predsjednika, a Vesna Pusić, koja je simbol političarke s antihrvatskim stavovima, dobila je gotovo dva puta više glasova od našeg kandidata. Kandidati koji su se istakli u borbi protiv korupcije i kriminala (Tomislav Jelić) ili u borbi protiv droge (Ruža Tomašić) na izborima ne dobivaju glasove. I to treba stalno imati na umu, kada se želi osvojiti vlast. Bez obzira kako to tragično zvuči.

Može se uočiti da komentari na navedena dva teksta o izborima kreću tako da se svi u početku, neko vrijeme drže teme, uključuju se i mladi i odvija se konstruktivna rasprava. To traje tako dugo dok netko (uvijek isti komentatori), provokativno ne ubaci temu o ustašama, partizanima, komunizmu, itd.. Za to se onda mnogi zalijepe, počne žučna rasprava i sve otiđe u smjeru koji s osnovnom temom više nema mnogo veze. Svaki pokušaj da se diskusija vrati na početni kolosijek ima sve manje uspjeha kako vrijeme ide i kako se diskusija zahuktava. Na kraju se uglavnom zaboravi o čemu se trebalo diskutirati.

Nažalost, neki ljudi žive u svojim svjetovima, stalno vode svoje davno izgubljene bitke i stalno vrte svoje filmove. Njih uopće ne zanima sadašnjica, problemi gospodarstva, stečajevi, nezaposlenost, problemi današnjeg društva u kojem žive naša djeca i kako se izboriti za drugačije društvo. I zato se gube izbori.

Analiza prvog teksta

Dakle, kada analiziramo prvi tekst možemo uočiti da se samo 25.5% komentara (60 od 235 komentara), znači jedna četvrtina, više ili manje drži teme iz naslova teksta. Zanimljivo je uočiti da se u početku, od prvih 50 komentara njih 62% (31) drži teme. A od zadnjih 50 komentara teme se drže samo njih 6%, (3 komentara). Na kraju gotovo nitko više nije obraćao pozornost na temu s kojom smo počeli - a to je pripreme za parlamentarne izbore. Komentara koji se mogu nazvati provokativnim ukupno ima samo 4, ali to je dovoljno da raspravu skrenu od glavne teme. Od komentara koji s osnovnom temom nemaju veze (72.8% ukupnog broja) gotovo polovica su komentari o „ustašama i partizanima“ (34.5 % ukupnog broja komentara).

Analiza drugog teksta

Za drugi tekst je došlo isto tako mnogo komentara (63), iako mnogo manje nego za prvi tekst. Gotovo polovica komentara (47.6%) drži se teme, a druga polovica je otišla daleko od teme. Zanimljivo je da su bila samo dva komentara koji bi se mogli nazvati provokativnim, a ovaj puta je područje ustaša i partizana bilo jako malo zastupljeno (4.8 % ukupnog broja komentara). Izgleda da su se svi iscrpili na prvom tekstu.

Ovu analizu nisam napravio zlonamjerno da nekoga kritiziram, već samo da još jednom istaknem ozbiljnost ovog povijesnog trenutka. Svu svoju snagu, znanje i iskustvo trebamo usmjeriti na teme koje su važne za izbore. A ostale teme trebali bismo staviti u drugi plan. Još jednom bih podcrtao i istaknuo da se s temom koja se bavi ustašama i partizanima (bez obzira što će to nekoga naljutiti) ne može pobijediti na izborima. S tima temama se treba baviti na drugom mjestu.

Zato bih predložio Uredništvu da otvori na portalu mjesto na kojem bi ljudi mogli iznositi svoja saznanja, razmišljanja i neslaganja o tim povijesnim temama, o zbivanjima tijekom gotovo cijelog dvadesetog stoljeća. Takve diskusije bi mogle predstavljati kreativan doprinos utvrđivanju povijesnih istina. A onda bismo se mogli koncentrirano posvetiti suvremenim temama borbe za egzistenciju i pobjedi na izborima.

Prijedlog

Bez obzira na ove moje primjedbe na diskusiju, htio bih istaknuti vrlo korisne prijedloge koje smo dobili. To su oni koji su ukazali na druge slične portale (www.hrsvijet.com i www.izvorno.com) i predlagali suradnju. To su odlični prijedlozi. Tako se stvara jedna zajednička fronta. Budući da su svi moćni mediji u rukama ljevice i stranaca, portali su važna područja za organiziranje zajedničkih akcija. Predlažem da Uredništvo HKV-a organizira zajednički sastanak s ta dva portala (a može i sa svim ostalima koji zastupaju nacionalne interese) i da svi otvore posebno područje na portalima koje bi pokrivalo pripremu za buduće izbore i na kojem bi se izmjenjivali najbolji tekstovi. Ciljani tekstovi i ciljane diskusije bi počele organizirati biračko tijelo za izbore. Svi ti povezani portali bi se mogli zajednički reklamirati na televiziji (kratke reklamne poruke) čime bi se objedinjavali i financijski resursi za medijsku promidžbu. Naravno, uz to bi desno i nacionalno orijentirani političari (koji nisu u HDZ-u) trebali pronaći zajedničku platformu, zajedničku listu uglednih kandidata i nositelja liste. Povezani portali bi im u svemu tome mogli dati medijsku podršku, motivirati biračko tijelo i boriti se za zajedničku listu na izborima.

To nije jednostavno, jer je desnicu teško ujediniti. A isto tako biti će teško usuglasiti teme na kojima se nećemo svađati. (Na nekim „našim“ portalima glasni su oni koji napadaju Crkvu, a nekima je posebna strast kritizirati predsjednika Tuđmana).

Ali vrijedi pokušati.

Bez suradnje i zajedničkog nastupa opet ćemo proći kao zadnji luzeri.

Pajo Grkčević

Komentari

+16 #1 Zašto ljudi uporno biraju laž, a ne ISTINU! — Jedino Hrvatska 09-03-2010 22:18

Ne treba ići daleko u traženju odgovora da bi se shvatilo zašto ljudi u Hrvatskoj, kao uostalom i u cijelom svijetu više prianjaju uz laž nego istinu i biraju odreda one kandidate koji ljude zavode svojom slatkorječivošć u i pružanjem iluzije o nekom boljem sutra koje samo što nije došlo našim ulaskom u Europsku uniju. Odgovor treba potražiti na samom izvoru, u samom pojmu riječi demokracija. Naime, sama riječ demokracija već u samom korijenu riječi nudi odgovor za one koje politiku promatraju ne samo kroz prizmu racionalnoga, nego prvenstveno kroz prizmu metafizike, točnije gledanja konačnog svrhe neke stvari, jer kao što sama riječ demo(n)kracija kaže to je u svojoj biti vladavina demona, koji je demo(n)kraciju iskoristio kao vrhunac zavođenja ljudi pružajući im privid da o nečemu odlučuju, a u stvarnosti ne odlučuju o ničemu, jer im se ne pružaju stvarne činjenice na osnovu kojih bi mogli pravilno rasuđivati i donositi odluke. Naime, svjedoci smo da svu kontrolu nad medijima imaju upravo oni kojima je demo(n)kracija sredstvo za postizanje njihovog cilja, a to je ustoličenje oca laži, Antikrista! Stoga nas ne treba nimalo čuditi zašto se ljudi u Hrvatskoj, kao i drugdje u svijetu mahom odlučuju za one koji su protagonisti takve sotonske politike, a ljude kao što je Miroslav Tuđman koji iznosi istinu o Hrvatskoj i daje odgovore na procese koji se odvijaju u ovom globaliziranom svijetu ne prepoznaju kao svoje istinske predstavnike.
S druge strane imamo pak kategoriju običnih malih ljudi koji su u svojoj biti domoljubno opredijeljeni, međutim koji po nekoj inerciji daju svoj glas lažnim desnim strankama, kao na primjer današnjem HDZ-u, naivno misleći da je to Tuđmanov HDZ-e, a od kojeg nije ostalo što bi se narodski reklo ni kamen na kamenu!
Ima i dobar dio glasača HDZ-a koji zna da njihova današnja stranka nema nikakvih dodirnih točaka sa Tuđmanovom državotvornom politikom, ali zbog svojih karijerističkih poriva i zadržavanja stečenih pozicija podržavaju takvu politiku HDZ-ove vrhuške, ne mareći za izdaju nacionalnih interesa od strane HDZ-a, a koje samo svakodnevno svjedoci. Takva kategorija ljudi će i rođenu majku prodati da njima bude dobro i slijediti će do kraja Jacu danas, kao i Sanadera jučer bez obzira što oni učinili, dapače zdušno će braniti svaki njihov potez sve dok se ne krene u njihove osobne interese. Na ovim prethodnim predsjedničkim izborima sam se uvjerio da na takve ljude ne treba trošiti svoju energiju uvjeravajući ih da glasaju za Miroslava Tuđmana, koji danas predstavlja ona izvorna načela nekadašnje državotvorne stranke HDZ-a, koji se je danas od stranke opasnih namjera za Jugoslaviju prometnuo u stranku opasnih, dapače rekao bih najopasnijih namjera za Hrvatsku, svjesno pristajući na izdaju svih nacionalnih interesa.

Stoga bi se mi istinski domoljubi u pridobivanju potencijalnih glasača koji bi podržavali državotvornu politiku koju danas zastupa Miroslav Tuđman prvenstveno trebali okrenuti mladim ljudima, koje još u svoje ralje nisu uhvatile briselske stranke (sve odreda koje su u Hrvatskom državnom saboru), a njihova pažnja se može pridobiti samo svakodnevnim radom na terenu, zadržavanjem postojećih portala kao što je portal Miroslava Tuđmana, HKV-e, Hrvati-Amac, održavanjem zanimljivih tribina i pozivanjem na njih primjerice ljudi poput Borisa Pavune i sličnih njemu, koji bi mladima ljudima politiku približili kroz prizmu duhovnosti, točnije kristocentrično sti, a za takvu politiku bi mladi sigurno pokazali zanimanje, jer oni žele da razumiju ono što se oko njih događa i uključiti se u jedan takav projekt građenja Hrvatske na načelima duhovnosti i domoljublja, gdje će se politika shvaćati kao briga za opće dobro!