| Europa u malom zagorskom selu Belec |
 |
 |
 |
| Utorak, 08. svibnja 2007. | ||
|
Europa u malom zagorskom selu Belec
Ivančica (Ivanščica) je najviša planina Hrvatskog zagorja: duga je oko 30 km i pruža se u smjeru istok-zapad, s najvišim vrhom na 1061 metara. Ime je dobila po ivanovcima (hospitalcima – malteškim vitezovima), viteškom redu utemeljenom na početku Križarskih ratova (1099.), koji su nakon ukinuća templara (1312.) naslijedili njihove posjede na Ivančici.
 U daljini, u podnožju Ivančice, lijepo se vidi plemički grad/utvrda Belec (Belecgrad), izgrađen u drugoj polovini 13. st., a napušten u prvoj polovici 18. st. Građen je kao dio lanca obranbenih utvrda (Lobor – Oštrc – Belec – Milengrad – Grebengrad, tzv. sjeverozapadna transvezala hrvatskih burgova) na južnim obroncima Ivančice. Smješten je na izdvojenom stjenovitom vrhu visokom 580 metara (posebno su strme sjeverna i istočna padina), približno tri kilometra sjevernije od malog zagorskog sela Belec u kojem se nalazi remek-djelo hrvatskog baroka, crkva Sv. Marije Snježne. Obnova danas župne crkve Sv. Marije Snježne trajala je jedanaest godina (1994. - 2005.). Glavni pokrovitelj obnove bila je tvrtka INA.
Elizabeta pl. Keglević-Erdody je 1674. godine dala izgraditi zavjetnu crkvicu Sv. Marije Snježne, a potom je hrvatsko plemstvo nastavilo, gotovo cijelo stoljeće, s njezinom dogradnjom.
   Crkva je godine 1741. dobila današnji oblik sa slikovitom cinkturom, visokom ogradom rastvorenom lukovima prema unutarnjoj strani te s ugaonim tornjićima, kapelicom i posebno istaknutim ulazima. Uz zapadno pročelje podignut je visoki zvonik, a unutrašnjost crkve je barokizirana.
Prvi (i jedini?) dokumentarni film o baroknoj crkvi u Belcu -"Barok u Hrvatskoj"- snimio je Oktavijan Miletić 1942. godine. Film je iste godine nagrađen na Bienalu u Mletcima.
Ulaz u samu crkvu ima vratnicu od kovanog željeza.
Nasuprot mirnom vanjskom izgledu, unutrašnjost je u tipičnoj baroknoj živosti - oslikana freskama (iluzionistički produbljuju prostor) i raskošnim oltarima bogato ukrašenim drvenim skulpturama pozlačenih svetaca i malih anđela, propovjedaonicom, korskom ogradom, pjevalištem i orguljama. Slikarstvo i prvorazredna ostvarenja kiparske i drvorezbarske umjetnosti, uz integracijsko djelovanje svjetlosti se sukladno nadopunjuju.
   Pet oltara: glavni (Sv. Marije Snježne) i četiri sporedna (Sv. Barbare, Sv. Josipa, Sv. Stjepana prvomučenika, Sv. Krunice ) izradili su od 1739. do 1743. godine brojni majstori među kojima su sačuvana imena dvojice pavlina - slikara Ivana Krstitelja Rangera i kipara Josipa Schokotniga koji je u Belcu izveo dva bočna oltara i propovjedaonicu. Raskošne freske Ivana Rangera pokrivaju svaku raspoloživu površinu na zidovima i svodovima crkve. Kada se dijelovi marijanske ikonografije spoje i redom iščitaju, pred nama se slikovnim jezikom pojavi na svodu molitva „Zdravo Marijo“ od Gabrijelova i Elizabetina pozdrava, do vjerničkoga zaziva upućena Svetoj Mariji Majci Božjoj (predstavljenoj u raznim razdobljima života). Neki će odgonetavati dublja značenja u skladu s vlastitom sposobnošću čitanja teksta ispričana likovnim jezikom, simbolima i heraldikom, a ostali će se posve zadovoljiti dekorativnim dojmom slikovitih motiva. GLAVNI OLTAR – SV. MARIJA SNJEŽNA   Bogorodica (u sredini), Hrvatsko-ugarski kralj Stjepan (prvi s lijeva), i tri biblijska kralja.  detalj iz glavnog oltara  Atlant (Atlas) u lavljoj koži - lijevo od glavnog oltara OLTAR SV. JOSIPA
  OLTAR SV. STJEPANA PRVOMUČENIKA
 Oltar (kapela) Sv. Stjepana prvomučenika prividno iskače iz marijanskoga konteksta. Središnju površinu svoda kapele prekriva prikaz svečeva kamenovanja. Iznad prizora mučenja otvara se pogled u visine s Presvetim Trojstvom.   OLTAR SV. KRUNICE   Marijanski ciklus nastavlja se na svodu oltara (kapelice) Sv. Krunice s vedrim pogledom u nebeske visine gdje, među oblacima obasjanima nebeskim sjajem, lepršaju anđeli različitih veličina. PJEVALIŠTE S ORGULJAMA  Barokna raskoš vidljiva je i na ogradi pjevališta s motivom drveta spoznaje te biblijskim likovima Adama i Eve.   PROPOVJEDAONICA    Vrlo dvosmislen detalj - "grožđe", meneada i satir?
 Zar se to Bog, odnosno Bogočovjek pojavljuje u liku zmije? Bog kojemu kršćani vjeruju ima “ljudski lik” - istaknuo je Benedikt XVI. u Ledesburgu. Isus je ljudski lik nevidljivoga Boga, a zmija je u Bibliji, u Knjizi Postanka (3:1-15), lik Sotone.
No, možda je Schokotnig samo želio reći "Budite, dakle, mudri kao zmije"(Mt, 10:16) ili je mislio na Djevicu Mariju koja satire zmiju pokazujući tako pobjedu nad grijehom, ili, u baroknoj umjetnosti, nad protestantizmom. Ili se poveo za tradicijom judaizma u kojoj je zmija pozitivan lik, magično sredstvo ozdravljenja (Brojevi, 21:8). -U poganskim vjerovanjima drevnih naroda zmija je predmet kulta (animizam), a kult štovanja zmije osobito je proširen kod naroda koji žive uz velike rijeke i njihove pritoke: Nil u Egiptu, Ind i Ganges u Indiji, Eufrat i Tigris u Mezopotamiji. -Opsežna i iznimno složena grčka, a sukladno njoj i rimska mitologija i legende, neprestance govori o zmijama i reinkarnaciji u obličju zmije. -U grčkom svijetu sveto lijevo (carstvo sjene) je povezano sa slikom zmije i utjelovljuje lik boga Dioniza (rimski Bakho). -Za Grke je najveći Dionizov dar bio osjećaj posvemašnje slobode (Veliki Osloboditelj) – čini što te volja. -Vrhunac dionizijskog kulta (dionizijski misteriji) u Grčkoj je zmijska terapeutika. To je povratak skladu kroz ekscese (Ordo ab chaos), povratak ravnoteži kroz prolazno ludilo (trans, opsjednutost i seksualne orgije). -Izraelci su iz Mojsijeve mjedene zmije (Mojsije nije dao zbilježiti zašto je uzdignuo baš lik zmije) razvili kult štovanja Nehuštan (Nehush'tan), a zmiju su častili žrtvama. Ezekije, jedan od posljednjih pravovjernih judejskih kraljeva, zaključio je da je u svijesti naroda zmija postala idol (krivobog) i pokušao je suzbiti taj kult. -Kršćanstvo i Islam su osudili zmiju i učinili je utjelovljenjem zla u očima čovjeka. -Kabala ima jak utjecaj na srednjovjekovne mistike i njihova tajna društva u kršćanskoj Europi (npr. poganski obredi preobrazbe sa zmijama). Na križu namjesto Isusa prikazuju zmiju. Zmija zauzima značajno mjesto i u psihologiji alkemičara. Crkva u Belecu je tijekom dana zaključana, ali ključ se može dobiti od zvonara koji stanuje u kući ispred ulaza u crkvu, ili od župnika vlč. Mirka Borijana. Nakon razgledavanja crkve, ili nakon jutarnje svete mise, možemo planinarskom stazom prošetati do Belecgrada i planinarskog doma (tabla s putokazom je pokraj crkve), odnosno ostatak dana iskoristiti za posjet Loboru i gradini na kojoj se nalazi najstarije marijansko svetište u Hrvatskoj (slijedi reportaža). Kako najbrže doći do Beleca i Lobora? Autocestom Zagreb-Goričani ili Zagreb-Krapina vozimo do Zlatara (60 km) iz kojega jedna cesta vodi prema Belecu (7 km), a druga prema Loboru (9 km). Očaran ljepotom zlatarskog krajolika, A.G.Matoš piše iz tuđine "Bože! Kad će moje žedne grudi / Napiti se zraka hrvatskoga?", a u pjesmi Gospa Marija napisat će poznate stihove:
Ljubomir Škrinjar
|
Danas nam je teško dokučiti što je mislio reći kipar Josip Schokotnig ovom simboličkom zmijom streličastog repa na "T"-križu (crux commissa) - naime, istovjetnu sliku vidimo već kod srednjovjekovnog mistika i "čarobnjaka" Nicolas Flamela (1330.-1417.) te ona postaje sastavni dio gnostičke i mitraističke ikonografije ali i jedan od "logotipa"(simbola) Ružokrižara.
Komentari
izdaju države dilanjem transkripata itd. da i ne spominjem.
Pa u njoj možemo biti samo EU-robovi, a bijasmo predziđe europskog kršćanstva. Prava kršćanska Europa je već stoljećima u Belcu.
Sadašnji politikanti na vlasti nemaju u sebi ničeg časnog ni vrijednog, kad nas nasilno nastoje ugurati u tu novovjeku sodomu i gomoru!
Bravo za autora i takve prikaze Hrvatske koja zasigurno ne pripada tamo gdje je briselske sluge guraju i ponovno zele utopiti.
Konacno bi svakoj vlasti koja tvrdi da je Hrvatska Balkan trebalo reci DOSTA LAZI SLUGE MASONSKE!
autor piše "Prvi(i jedini?) dokumentarni film o baroknoj crkvi..."
,ali ovo u zagradi je netočno (dobro da je upitnik) jer postoji još jedan film iz ovih naših dana, i to na DVD-u- "Novi sjaj Marije Snježne", na kojemu se nalazi fotozapis iz arhiva Hrvatskog restauratorskog zavoda i fotografije obnovljene crkve umjetničkog fotografa Ive Pervana. DVD i monografiju istoga naziva izdala je INA 2005. godine, a samo je njima poznato zašto se knjiga ne može kupiti-jer kako piše u uvodu
'nakana je ovoga filma ..pokazati javnosti što se sve može učiniti u kratkom vremenskom razdoblju u obnovi naše hrvatske bogate, na žalost u velikoj mjeri zapuštene, spomeničke baštine.'
Drugi zanimljivi podatak vezan uz Belec je-Belec je rodno selo pok. varaždinskoga biskupa Marka Culeja (1938.-2006.)- koji je i sam
potaknuo obnovu crkve i sudjelovao u njoj.
Ove činjenice znam jer imam gore navednu monografiju i DVD,zatim moja majka je rođena u Belcu, i
poznavao sam biskupa Culeja.
Ne postoji autobusna linija do Belca, nego do Zlatara!
RSS za odgovore na ovaj komentar.