Ovogodišnji posljednji tjedan u kolovozu šokantno je još jednom razotkrio bijedu aktualne politike u Hrvatskoj koju zastupaju kako formalni nositelji državnih vlasti tako i formalni pripadnici opozicije. Takozvane političke elite suočile su se s dva izazova, od kojih niti jedan nije ni nov ni iznenađujući, a ipak su se pokazale u najmanju ruku nespremne pružiti primjereni odgovor na njih. Noviji od dvaju izazova je rebalans državnoga proračuna koji je predstavljen i raspravljen u Hrvatskom saboru u četvrtak 27. kolovoza, a pružio je priliku kako onima u vladajućoj koaliciji tako i onima u oporbi da ponude viziju makar kratkoročnoga razvitka Hrvatske. Velik manjak u državnom proračunu ne bi smio biti tek poticaj da se krene u rebalans, tj. u uspostavu ponovnoga balansa, ravnovjesja između prihoda i rashoda državnog proračuna, nego odlučujući poticaj - što je bitno važnije - za stvarno uklanjanje razloga i uzroka tako velikog manjka u proračunu.(I.Miklenić,GK)

Uistinu, svi koji danas žele raditi, stvarati, privređivati, poslovati, nalaze se na globalnom tržištu prvenstveno zbog medijsko-internetske tehnlogije, ali i potpuno novih marketinških parametara i načina poslovanja. Djelatnosti danas bezrezervno postaju globalnima. Nedosljednost u poštivanju globalno prihvaćenih etičkih normi poslovanja i ponašanja najbolnije se danas odražava u padu same proizvodnje, opadanju morala u procesu stvaranja, gubitku međusobne komunikacije i uvažavanja među subjektima te, u konačnici, dugoročnom i trajnom kažnjavanju u neprofitabilnosti poslovanja.(www.velecasnisudac.com)

Predsjednik RH Ivo Josipović na upit novinara za komentar o završenom suđenju hrvatskim generalima Gotovini, Čermaku i Markaču u Den Haagu danas je odgovorio da treba pričekati da sud donese odluku, koju Hrvatska mora poštivati.(SEEbiz)

Balkanskim ali i širim prostorima kolaju razni mitovi i legende. Jedna od poznatijih je da su "Tuđman i Milošević (po)djelili Bosnu u Karađorđevu". Takvim maštanjem nameću se neka pitanja, na koje (još) nismo dobili valjane odgovore, kao npr.: gdje je onda taj hrvatski dio kad su je međusobno podjelili? Po kojoj logici su onda Hrvati izašli na referendum za nezavisnost Bosne i Hercegovine, kad je sve dogovoreno, a Srbi ne? Zašto su u BIH Srbi napali Hrvate, njihove gradove, sela i naselja, te vršili progone? Druga, često ponavljana legenda koju smo imali priliku čuti zadnjih desetljeća je, da je "JNA treća (negdje četvrta) vojna sila u Europi". Poznati hrvatski povjesničar Davor Marijan, u svom je znanstvenom članku "Jugoslavenska narodna armija - važnija obilježja" detaljno analizirao ovu partijsku vojsku, te glede ove teze konstatira, da je to istina, "ali među komunističkim zemljama".(posavski-obzor.info)

Više... Komentari (1)

Čini se kako u nas politici postoje samo dvije vrste ljudi. Prvi su profesionalci, u hrvatskim okolnostima profesionalni glavosječe, metaforički trgovci drogom, prevaranti i lupeži svake fele odnosno uglavnom svi oni koji nisu stanju živjeti od vlastita rada i onoga što bi im taj rad mogao donijeti. Drugi su naivci i idealisti koji se ponašaju kao da su pali s neba te se čude kamo ih je to voda nanijela. Jedan od takvih je i predsjednik Velikog vijeća Matice Hrvatskih Sindikata, Vilim Ribić. On je naime upravo došao do spoznaje da ta Svjetska banka pri tome (komentirajući hrvatski proračun) ulazi u pitanja pravde i društvenog morala, sugerirajući raspodjelu tereta krize na štetu rada, umirovljenika i običnih ljudi a u korist kapitala našavši se pri tom razočaran poput razmaženog derišta koje se našlo u kampu za treniranje specijalne policije.(Hrvati Amac)

Obrana je generala Ante Gotovine u svojoj završnoj riječi za tužitelje uporabila sintagmu "đavolji odvjetnici" kako bi naglasila da se argumenti Tužiteljstva ne temelje na dokazima, nego na lažima. Naravno, haaško Tužiteljstvo nije povezano ni sa čime natprirodnim već je izričaj jednog vrlo stvarnoga političkog projekta, pa je i optužba, jednako kao i završna riječ Tužiteljstva zapravo politički pamflet utemeljen, kada drugačije ne može, na krivotvorinama i krajnje zlonamjernim tumačenjem pojedinih događaja. No, kada već govorimo o đavoljim odvjetnicima vrijedi se zamisliti nad time kako oni funkcioniraju, jer se zlokobni politički projekt koji se iza svega skriva naravno ne će zaustaviti na završnoj riječi Tužiteljstva. A u potrazi za logikom đavoljih odvjetnika ne treba ići daleko, dovoljno je otvoriti stranice Jutarnjeg lista i pročitati komentar njihove kolumnistice Jelene Lovrić.(mm)

Kao što je za radnika san snova raditi u uglednom poduzeću, za studenta je san snova studirati na sveučilištu koje je najbolje od svih sveučilišta, za srednjoškolce to je pohađati srednju školu koja je najbolja od svih srednjih škola, a za osnovnoškolce to je pohađati osnovnu školu koja je... Da. Postoje različiti načini utvrđivanja je li totako; od osobnog osjećaja (ne)zadovoljstva do objektivnih pokazatelja po kojima se vrše rangiranja od strane "trećih". Postoji valjda nebrojeno rang lista, ali neke su ipak najpopularnije i/ili najutjecajnije. Kako se osnovne i srednje škole ne uspoređuju ni izbliza koliko sveučilišta, ne preostaje nam drugo nego fokusirati se na ta rangiranja. Jednostavno rečeno - ne stojimo baš najbolje. Ako se radi o rang listama od 200 najboljih, ne nadajte se vidjeti na njima ime svoje domovine. (Doduše, nećete naći ni susjede.) Ako je istraživanje veće i obuhvaća i tisuće sveučilišta, onda toplo savjetujem da, u odsutstvu pretraživača, krenete od dolje - tako su vam veće šanse da ćete uštedjeti nešto vremena.(politika.com)

Više... Dodaj novi komentar

4. kolovoza 1995. hrvatske snage su započele operaciju Oluja kako bi vratile teritorij. Knin, Obrovac i Gračac topnički su napadnuti, a stanovnici su shvatili da su napadi usmjereni protiv civila, da ljudi nigdje nisu sigurni. Ono što nisu znali jest da je to rezultat zapovijedi generala Gotovine koji je naredio da osim komunikacijskih sredstava treba topnički napasti i gradove. To je rezultat sastanka predsjednika Tuđmana, ministra Gojka Šuška, trojice generala i drugih, a cilj je bio raseliti stanovništvo te onemogućiti demografsku prijetnju - rekao je Tužitelj, pokušavajući sud uvjeriti da se radi o zločinačkom udruženju.(dalje.com)

Tjednik Globus objavio je u svom tiskanom izdanju 13. kolovoza, odnosno u internetskom izdanju 16. kolovoza tekst pod naslovom »Oprostite za Jugosferu« koji je napisao britanski novinar Tim Judah, novinar koji je pojam »Jugosfera« lansirao pred godinu dana, a koji zaslužuje pomniju analizu i javnu raspravu ako ne želimo biti jednoga dana zatečeni i iznenađeni. Sama pojava takvoga teksta u Globusu, i to iz pera formalnoga oca toga novokomponiranog pojma, ne može biti slučajna pa zato ni bezazlena koliko se god želi takvom prikazati. A sadržaj toga teksta vrlo je vješto bacanje prašine u oči čitateljima svjesnim i pedantnim relativiziranjem činjenica, uzroka i posljedica.(I.Miklenić,GK)

EU još nije završila čišćenje Balkana. Grčka kriza je još daleko od završetka a Albanija kao i posljednji ostatci Jugoslavije moraju se na dulji rok ukotviti u velikoj europskoj obitelji. Jer se ne mogu otputiti nikamo drugamo. A i Balkan pripada Europi: Crnogorci, Srbi, Albanci ili Makedonci isto su toliko Europljani kao Nizozemci ili Šveđani. No „ukotvljenje" danas znači već nešto više od zemljopisa, kulture i povijesti. Upravo to i označava EU: to je ime za usku suradnju, sa zajedničkim ustanovama, pravilima i raznim uvjetima koje svaki član najprije treba ispuniti. Može se usporediti s engleskim gospodskim klubom: Prije nego što se smije okititi istom kravatom kao ostali, čovjek se treba pokazati dostojnim a osim toga i prihvatiti važeća kućna pravila.(RS,Dagens Nyheter)

Donosimo homiliju mons. dr. Vlade Košića, biskupa sisačkog s mise zadušnice za žrtve totalitarnih režima: nacizma, fašizma i komunizma služene na Europski dan spomena na žrtve totalitarnih režima u ponedjeljak, 23. kolovoza 2010. u Katedrali Uzvišenja Sv. Križa u Sisku. "Kako to da mi danas podnosimo tolike laži, tolike dvoličnosti i farizejštine u našem, slobodnom hrvatskom društvu? Nisu li i naši narodni predstavnici „slijepi vođe", nisu li i naša pravosudna tijela selektivno usmjerena na progon samo zločina fašizma i nacizma, dok zločini komunizma ostaju nedodirnuti? Kako je moguće da se i navodni zločini u pravednom obrambenom Domovinskom ratu progone i unaprijed osuđuju za njih optuženi, a da se počinitelje zločina komunizma niti ne spominje, a kamoli progoni i kazneno procesuira? Nije li u tome više negoli očita namjera da se ti zločini prikriju i počinitelji aboliraju svake odgovornosti? No, tko zločin skriva i sam u njemu sudjeluje, zar ne? Zato mi u Crkvi dižemo glas i nećemo se umoriti u prozivanju tih do neba vapijućih nepravdi i ponovnih zločina koji se vrše nad žrtvama budući da se njima ne daje nikakva satisfakcija, kao ni njihovoj rodbini koja čeka barem neku pravdu ili bar mogućnost da saznaju gdje su grobovi njihovih najmilijih."(www.biskupija-sisak.hr)

HSP neće podržati predloženi rebalans državnog proračuna jer je stagnacijski rekao je na današnjoj konferenciji za novinare predsjednik te stranke Danijel Srb. Vlada se, po Srbovoj ocjeni, ne uspjeva oduprijeti niti zahtjevima SDSS-a, među kojima je i onaj za osiguravanjem preko 4000 stanova vrijednih više od tri milijarde kuna, osobama koje su napustile Hrvatsku 1991., te su temeljem tada važećih zakona izgubile stanarska prava. Osvrćući se na najavljeno osnivanje zajednica vijeća općina s većinskim srpskim stanovništvom, rekao je da će takva odluka voditi federalizaciji i formiranju Hrvatske kao dvonacionalne države, što HSP apsolutno odbacuje.(Hina)

Majstori fakturiranja su oni ljudi koji kad osjete potrebu na brzaka skroje fakturu obogaćenu raznim izmišljenim dodatcima koje u dogovoru s primateljem fakture pridodaju stvarnoj cijeni njihovih roba i usluga. Mediji nam svakodnevno otkrivaju nove i nove fakturne skandale za koje su mahom odgovorni ljudi iz državnih institucija i javnih tvrtki koji su blagonakloni prema fakturama svojih prijatelja iz sicilijanske škole fakturiranja. Za razliku od političke „elite", običan čovjek nije toliko sretan kad mu netko od umjetnika fakturiranja ispostavi račun za neki proizvod ili uslugu. Razmislimo li malo, s lakoćom ćemo se sjetiti nekog slučaja kada smo i sami bili žrtvom takvog neprimjerenog i nemoralnog čina. (E.P.Pagon,HS)

Ivica Relković rođen je u Davoru 1. listopada 1964. U Zagrebu je završio srednju medicinsku školu. Apsolvirao filozofiju i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1987/88. godine. Tijekom Domovinskog rata bio 113 dana u srpskom zatočeništvu (od 1. listopada 1991. do 22. siječnja 1992.). Pušten bez razmjene, uz obećanje upravitelja logora da će pustiti i razmijeniti sve preostale zatočenika, što se i dogodilo 3. ožujka 1992. Oženejn je i otac troje djece. Živi i radi u Zagrebu. Trenutačno je predsjednik novoosnovane Obiteljske stranke. "U Hrvatskoj postoji stotinjak stranaka, no samo ih je desetak politički relevantno, a samo dvije zasad imaju potencijal izbornih pobjednika. U takvoj dosadašnjoj realnosti mi nismo željeli ulaziti u neku zapravo nepostojeću a registriranu papirnatu stranku, jer sve one nose klicu limitiranosti na 1%. Željeli smo da novoosnovana stranka u sebi ima startni potencijal (bez obzira na nepostojanje cjelokupne infrastrukture u samom trenutku osnivanja) odmah u razini politički relevantnih stranaka (to je onih desetak), a da u svojoj viziji prva od svih stranaka osnovanih u ovih dvadesetak godina ima, nakon HDZ-a i SDP-a, političku drskost nekog budućeg mogućeg izbornog pobjednika. Zato Obiteljska stranka (Os) ima jasno razlikovno ime u odnosu i na HDZ i na SDP."(www.hrsvijet.net)

Dragi moji Petrinjci! Najprije vam želim svima od srca čestitati blagdan sv. Lovre, zaštitnika župe i grada Petrinje. Također vam želim čestitati na podignutim i danas blagoslovljenim vitrajima sv. Cecilije, sv. Katarine, sv. Benedikta, sv. Roka, Preobraženja Gospodinova, sv. Ivana Nepomuka, Uzvišenja Sv. Križa, te svetih apostola Petra i Pavla. Posebno zahvaljujem gosp. župniku i dekanu Mariju Miglesu na trudu oko toga. Zbog toga je danas njegova ali i vaša, i moja, radost velika. Često znam reći kako na žalost u ponovno podignutim crkvama u našoj ponovno uspostavljenoj Biskupiji uglavnom vlada praznina, jer su podignute porušene crkve, ali nije bilo moguće vratiti onaj inventar koji je uništen. Ipak, malo po malo, vrijednim nastojanjem župnika i naših vjernika, uz suradnju dobrih ljudi, vraća se sjaj unutrašnjosti našim crkvama. (www.biskupija-sisak.hr)

Dr. sc. Pero Sudar (1951.) klasičnu gimnaziju pohađao je u Zagrebu i Dubrovniku, a filozofsko-teološki studij završio na Vrhbosanskoj bogosloviji u Sarajevu. Za svećenika je zaređen 1977. Doktorirao je crkveno pravo na papinskom učilištu Urbaniana u Rimu 1985. Od 1993. pomoćni je biskup Vrhbosanske nadbiskupije. Bio je predsjednik Vijeća za inozemnu pastvu HBK i BK BiH, te predsjednik Vijeća za dijalog među religijama i kulturama Biskupske konferencije u BiH. Danas je predsjednik Komisije Iustitia et pax Pedagoškog vijeća Katoličkih škola za Europu Biskupske komisije BiH, a odnedavno, ponovno, na čelu je Vijeća HBK i BK BiH za hrvatsku inozemnu pastvu. Šira ga javnost poznaje po svrhovitim medijskim istupima u kojima artikulira jasna osobna kao i stajališta Crkve o poštovanju svakog čovjeka te o potrebi dijaloga među narodima i njihovim vjerskim i političkim predstavnicim; upozoravajući na težak položaj hrvatskog naroda u toj ratom i nepravdom rastočenoj državi dosljedno ističe kako samo država zasnovana na pravednim temeljima i jednakopravnosti naroda u BiH može imati budućnost. Izdvajamo: "Hrvatski narod se u ovome domaćemu i svjetskome „kockanju" u sudbine ljudi i naroda nije snašao. U metežu u kojemu su pojedinci zbog vlastitoga uloga zalagali svoje i tuđe narode, hrvatski narod je višestruko zalagan i zato nam se sadašnjost pretvorila u pravu „tihu dramu". Naša drama je tiha jer nikome ne odgovara da se o njoj govori a oni koje je zahvatila kao da više ne vjeruju da ima smisla bilo kakav otpor."(M.Ćurić, H.slovo)

Ljudi imaju prirodnu težnju da uvijek budu u nečemu posebniji od drugih, a opravdanja za tu posebnost pronalazimo u trenutnim stanjima naše duše, tijela, novčanika, bankovnih računa, studentskih indeksa, radnih knjižica, razvijenoj ili nešto manje razvijenoj zemlji, ovoj ili onoj naciji, vjeri, ideologiji i tome slično. Odmjeravajući snage jedni s drugima putujemo kroz život misleći u sebi: u čemu sam ja to bolji, pametniji, sretniji, jači, veći, plodniji, obdareniji, bogatiji, osvješteniji, ili lošiji, manji, ugroženiji, ožalošćeniji, unesrećeniji, obespravljeniji i pokradeniji od drugih. U toj utrci za prednošću pred drugim ljudima na neki se čudan način izjednačavaju uloge žrtava koje svojom žrtvom žele kupiti blagostanje i nasilnika koji svoju silinu pretvaraju u najveću društvenu žrtvu. Netko mora i to, zar ne?(E.P.Pagon, Hrvatsko slovo)

Ivan Miklenić iz Glasa Koncila zacijelo je imao dobre namjere kad je napao bivše komuniste u HDZ-u i SDP-u, koje je optužio za gotovo sve nedaće samostalne Hrvatske. Ali je ipak promašio bit problema. Prvo, Ivu Sanadera nisu potjerali bivši komunisti u HDZ-u. Kako se i posljednjih dana počinje otkrivati preko austrijskih izvora, „glave" su mu došli kriminal i korupcija koji su gušili i Hrvatsku i HDZ, a „presudili su mu", kako se priča, europski pučani uz američko odobrenje te, danas postaje jasno, neke struje unutar HDZ-a. I drugo, Miklenić obrušavanjem na bivše komuniste vodi u obračun s ljudima. Danas u Hrvatskoj, međutim, nije vrijeme za takve obračune. S ljudima su se obračunavali komunisti u komunizmu: ubijali su ih, mučili i zatvarali. Glavni je zadatak svih istinskih demokrata u Hrvatskoj borba protiv komunističke ideologije koja još živi u mnogim glavama, komunističkog mentaliteta, prokazivanje ideje komunizma kao zločinačke na kojoj se ne može graditi nikakva budućnost, za što postoje brojne povijesne činjenice.(Z.Despot, VL)

Naraštaj koji je doživio i preživio početak 21. stoljeća ima na svoj način iskustvo cijele crkvene povijesti. Zgusnuto, bolno – i jasno. U velikom dijelu 20. stoljeća kršćani su u velikom dijelu svijeta bili proganjani. Ili barem bolno zapostavljani. Ali Crkva je baš u to doba stjecala i utvrđivala povjerenje ne samo svojih vjernika nego i mnogih ljudi koji su teško podnosili tiranije jednopartijskih režima. Može se reći da nikad u novijoj povijesti svećenstvo nije u narodu uživalo toliki ugled. Imanja su vjerskim zajednicama bila oduzeta, svećenstvo je bilo bez plaće. Rijetko koji su prihvatili sumnjive ponude vlasti glede socijalnog osiguranja i nekih primanja, ali ti rijetki gubili su odmah ugled u narodu. (Ž.Kustić, www.velecasnisudac.com)

Dragi prijatelji! Organizatori proslave Dana pobjede,Dana domovinske zahvalnosti i 15.obljetnice "Oluje" ovim putem žele zahvaliti svim posjetiteljima, uzvanicima, sudionicima u programu, donatorima i volonterima, koji su svojom potporom i trudom omogućili da i ove godine dostojanstveno i u veličanstvenom ozračju proslavimo ovaj dan. Izuzetno nam je zadovoljstvo da ste taj dan slavili s nama, da smo zajedno u molitvi, pjesmi druženju i veselju evocirali uspomene na dane ponosa i slave. Da smo taj dan u svojim srcima i mislima bili zajedno sa svima onima koji taj dan osjećaju,slave i čuvaju od zaborava, ma gdje se oni fizički u tom trenutku nalazili. Mi, svi skupa pokazali smo da Hrvati vole svoju Hrvatsku, da ne zaboravljaju njene stvoritelje i branitelje, da ih nose duboko u svojim srcima, ma kako bili veliki napori nekih, da ih prekrije zaborav.(www.cavoglave.com)

U posljednje vrijeme stranka na vlasti najavljuje „povratak izvornim HDZ-ovim vrijednostima". Vladajuća stranka, odnosno Vlada, stranka na vlasti, radi taj „povratak" uzdajući se da je to zalog ostanka na vlasti, preduvjet stranačke i političke bezbrižnosti. U tom se cilju već friziraju stranački govori, odlazi na državne proslave, pokušava koketirati s obitelji Tuđman, oponira se kritičarima takvog trenda... I računa da bi se nastavljanjem toga trenda opet mogli dobiti izbori. Usprkos krizi, manjku tzv. pozitivnih pomaka i višku negativnih tendencija. Vlast se nada da će joj tamburanje po nacionalnim žicama biti prepoznato, da i će joj laćanje tambura opet donijeti epitet „najbolji hrvatski tamburaši", pribaviti oprost puka za ono što je loše činila i pučki kredit za daljnje vladanje.(M.Jajčinović,VL)

Čovjek koji je dozvolio da se zbog uvjetne zatvorske kazne za klevetu čija je kušnja istekla još 2007. u francuskom Le Mondeu pišu apeli u njegovu zaštitu ne bi trebao zavrijediti ništa doli potpunog prezira. Isto vrijedi i za politički azil što je nudila Italija zbog navodnih sudskih progona. Zapravo, cijeli priča s Predragom Matvejevićem toliko je jadna da je nedostojna šiparica na placu, a kamo li nekakvih „intelektualnih sfera". Međutim, u Hrvatskoj vrijede druga pravila. U Hrvatskoj se usred farse predsjednik Republike Hrvatske odlučuje „progonjenog" proglasiti osobnim izaslanikom, kako bi ovaj valjda, nakon svega, s još više autoriteta predstavljao Hrvatsku po svijetu.(mm)

Sa Svete Mise održane povodom obilježavanja 15. obljetnice vojno-redarstvene akcije "Oluja" 5. kolovoza 2010. godine u Kninu, donosimo propovijed šibenskog biskupa mons. Ante Ivasa. "Ima ih koji pitaju: „A što to vi slavite u Kninu?" Možda doista ima onih koji ne znaju što to ovdje danas slavimo i zašto Bogu zahvaljujemo..! Ima onih koji su to zaboravili, jer mi nažalost brzo zaboravljamo važne i svete događaje naše povijesti i lako prepuštamo da nam ih drugi tumače, iskrivljuju i pišu drugačijim rukopisom... Neki tako pitaju i zato jer i danas uporno izvrću i prešućuju istine o uzrocima i posljedicama, o agresoru i žrtvi.., pa čak uporno i zločesto tvrde da se ovdje dogodio još jedan hrvatski „zločinački pothvat", protiv srpskog naroda... I ta se laž uporno i agresivno podmeće svima nama, i drugima, čak i međunarodnim sudovima i svjetskom javnom mnijenju. Oni misle da ni ovdje, ni igdje u Hrvatskoj ne bi trebali ovaj dan ni slaviti."

Malo humora...(S.Puntarić,VL)

Dubrovčani su potpuno ogorčeni i zgroženi istupom gradonačelnika Trebinja Dobroslava Ćuka, koji je na sastanku o poboljšanju prekogranične suradnje i lakšem pristupanju fondovima EU-a od Dubrovčana zatražio da se ispričaju za granatiranje te općine tijekom Domovinskog rata. Na spornom sastanku koji se dogodio prije dva tjedna u Trebinju bio je nazočan i visoki predstavnik EU-a u BiH Valentin Inzko, koji je podržao trebinjske čelnike, misleći da bi isprika bila lijepa gesta Dubrovčana. 'Ovdje sam čuo i da je područje Trebinja bilo granatirano od Dubrovnika tijekom rata. Ne znam detalje, ali mislim da je isprika lijepa gesta za daljnju suradnju. Ako su Hrvati učinili nešto na ovom području tijekom rata, trebaju se ispričati, što vrijedi i za Srbe', istaknuo je tada Inzko. Župan dubrovačko-neretvanski Nikola Dobroslavić na današnjem prijemu braniteljskih udruga na Srđu povodom državnog praznika Dana pobjede i domovinske zahvalnosti komentirao je: 'Mogli smo očekivati svašta s te strane, ali da sad kažu da bi se mi njima trebali ispričavati, doista je krajnji cinizam najgore vrste!'(M.Saltarić, www.tportal.hr)

U knjizi Rat protiv Hrvatske 1991. - 1995. dr. Mirko Valentić aktualizira tri prisilne deportacije civilnog stanovništva koje je provela velikosrpska protuhrvatska koalicija tijekom agresivnog rata za proširenje zapadnih granica Velike Srbije. Prva je provedena na okupiranim hrvatskim područjima u kojima je pod geslom Srpske demokratske stranke "ubij ili iseli, opljačkaj ili spali" istjerano sve nesrpsko stanovništvo budući da "mi Srbi nikad više ne možemo živeti zajedno s Hrvatima, zato što su svi Hrvati ustaše i izdajnici" (Marko Vrcelj, Rat za srpsku krajinu 1991. -1995., str. 28). Druga se odnosi na deportaciju vlastitoga naroda u ljeto 1995. tijekom vojnoga poraza RSK. Treća se deportacija odnosi na Hrvate i muslimane iz Bosne u Hrvatsku od 14. kolovoza do konca listopada 1995. (Hrvatsko slovo)

Ne bi se reklo da među današnjim prvoborcima rata za obnovu «kulturnog jedinstva» tzv. jugoslavenskoga ili zapadnobalkanskog prostora, ima pera koja zaslužuju usporedbu s literarnom veličinom Tina Ujevića ili Ive Andrića. No činjenica da su mnogi od njih u prigodi svoje političke ideje širiti ne sa stranica kakvoga marginalnoga književnog časopisa – u kom bi se slučaju to njihovo demokratsko pravo moglo ignorirati – nego su im na raspolaganju najmoćniji elektronički i tiskani mediji u Hrvatskoj, čitavu tu terazijsku žalopojku čini razmjerno ozbiljnom: ako u medijima kojima vladaju oglašivači i novac, i u društvu kojim iz mraka upravljaju moćne sile, upravo protagonisti i propagandisti takvih ideja dobivaju iznimno velik prostor, onda iz toga valja čitati koji su zapravo ciljevi onih koji odluke donose.(T.Jonjić,HZ)

Nakon nervoznog i nerazumljivog nasrtaja predsjednika Ive Josipovića na nastojanje predsjednika UHS-a gospodina Đure Sesse da zaštiti ugled pravosuđa i RH u cjelini od podmetanja Matvejevića i njemu sklonih, i nazvao ga "bizarnim", čovjek se mora zapitati kuda predsjednik vodi ovu zemlju. Osobno mislim da je postupak predsjednika UHS-a bio više nego nužan i hvalevrijedan, to više što je davno prije njega trebalo intervenirati ministarstvo vanjskih poslova, a ne post festum čuditi se postupku i paušalno izjavljivati kako oni "čine sve što je potrebno". Kako je ovaj međunarodni incident "skuhan i podgrijavan" u kuhinji Matvejevićih, po recepturi glavnog kuhara Miljenka Jergovića, od nacionalnog značenja, javnost ima pravo znati što je to "sve učinjeno" na zaštiti ugleda RH, pa pozivam ministra vanjskih poslova da na prikladan način o tome obavijesti najširu javnost. No, vratimo se našem predsjedniku koji ima hrabrosti postupak predsjednika UHS-a nazvati "bizarnim". Pitate se sigurno zašto bi predsjedniku RH trebala hrabrost da predsjedniku omražene sudačke populacije odbrusi i sugerira da se bavi svojim poslom, a ozbiljne državne poslove ostavi ozbiljnim političarima.(V.Gredelj,VL)

Iako su ljetni godišnji odmori u punom jeku, ni to nije pomoglo da se ovih dana izbjegnu veći potresi u sustavu znanosti. Naime, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa prošli tjedan na svojim internetskim stranicama objavilo je listu financiranja svih, više od 2.000, znanstvenih projekata koje imaju ovakvu vrst potpore. Ovo je bio povod da se još jednom u znanstvenoj javnosti, ali i šire, čuju glasovi negodovanja zbog pomanjkanja bilo kakve jasne vizije u kojem smjeru ide i bi trebala ići hrvatska znanost, kao jedna od ključnih karika za priključak s razvijenim svijetom.(mm)

Iako je Josipovićev odlazak u Srb znatno više od davanja političkog prsta rehabilitaciji četničkoga pokreta u Hrvatskoj, gornji naslov ipak može poslužiti kao sažetak reakcija iz Srbije na njegov govor okupljenima. Hoće li sada Josipović dati i cijelu ruku pri sljedećem druženju s njegovim srbijanskim prijateljima ostavit ćemo njemu na razmišljanje, a mi ovdje prenosimo članak iz „najčitanijih novina u Srbiji i Republici Srpskoj" o „svečanosti povodom Dana ustanka protiv fašizma, koja je održana u ličkoj varošici Srb, u Hrvatskoj". Članak nismo prevodili na hrvatski jezik budući da je i na srpskom dovoljno razumljiv, a osim toga, ako Hrvatska ovako nastavi, srpski ćemo svakim danom slušati sve više.(mm)

Kako treba gledati na naše političare kada u posjetima susjednim zemljama savršeno uspješno izbjegavaju govoriti o problemima, i umjesto toga radije razdragano šire optimizam o budućem suživotu mitskih dimenzija, većim i od onoga u Titovoj Jugoslaviji? Kakav oni dojam ostavljaju tapšajući i grleći se sa svojim domaćinima, prelazeći preko svega što se čulo i čuje o Hrvatima i Hrvatskoj u tim zemljama? Što misle o njima i nama predstavnici drugih naroda kada se spomenik četničkom pokretu iz 1941. uz visoko pokroviteljstvo Sabora podiže kamenom dopremljenim iz Srbije i onda slavi 27. srpnja kao antifašizam, i to kada u Hrvatskoj postoji državni blagdan Dan antifašističke borbe 22. lipnja? Shvaćaju li se sve te geste kao primjer europske uljuđenosti hrvatskih lidera koji treba slijediti ili kao znak da Hrvate opet vode slični bijednici kao i oni što su ih vodili do devedesetih, što znaći da se Hrvate opet može do mile volje čerupati? Nekako smo osjećaja da dio odgovora na ova pitanja sadrže već dvije samo jučer objavljene vijesti.(mm)

Portal Hrvati AMAC objavio je danas ekskluzivnu vijest po kojoj se hrvatska Vlada na sutrašnjoj sjednici sprema izglasovati srpsku autonomiju u Istočnoj Slavoniji. Imajući na umu da je HDZ to isto pokušao sprovesti kroz nedavne ustavne promjene, a što nije prošlo u zadnji čas zbog reagiranja Vesne Pusić u Saboru, vijest se čini potpuno vjerodostojnom, pogotovo što portal Hrvati AMAC nikada nije težio senzacionalizmu i obnavljanju neprovjerenih informacija. Iako u ovom trenutku sadržaj Vladine odluke nije poznat i pod pretpostavkom da se do sutra ništa ne promjeni, onda se vjerojatno može govoriti o rušenju ustavnopravnog poretka Republike Hrvatske. Uostalom, da pitanje bilo kakve autonomije u Republici Hrvatskoj ne zadire u ustavno-pravni poredak zemlje, ne bi se u prvom pokušaju srpska autonomija uvodila kroz izmjene Ustava Republike Hrvatske.(mm)