Knjiga Anđelka Mijatovića "Bruno Bušić - Prilog istraživanju života i djelovanja (1939.-1978.), objavljena u nakladi Školske knjige, predstavljena je u srijedu, 19. svibnja 2010. u Zagrebu. S predstavljanja knjige donosimo izlaganje mr. sc. Ivana Bekavca. Izdvajamo: "Dr. Mijatović se uživljuje u svijet glavnog lika svoje knjige, a mi se opet pokušavamo udubiti i u njegovo djelo, proširujući na taj način dijalog između prošlosti i sadašnjosti. Ne možemo se ni mi ni naš autor osloboditi svojih iskustava, svojih spoznaja i svoga svjetonazora. Ali istražujući, živeći i pišući i sami se mijenjamo. Ta misao upućuje na zaključak da je i dr. Mijatoviću „stalna mijena" bliža solucija od „konačne povijesti", koju su marksisti znali zvati i konačnom znanstvenom istinom. Ostajemo, naravno, pri stavu da čovjek u svojoj biti ostaje nepromjenljiv, njegova istina i konačni cilj, eshatološki gledano, se ne mijenjaju, ostaje ista ljudska drama - mijenjaju se kulise."

U nakladi Hrvatskog informativnog centra u Zagrebu objavljena je knjiga Margaret Grahovac Siegrist "Koliko je daleko do nikada", s podnaslovom "Hrvatski križni put petogodišnje djevojčice od Podravske Slatine do Amerike 1944. do 1952." Riječ je o doista dramatičnom svjedočanstvu autorice koja se kao malena djevojčica našla usred vihora i užasa Drugoga svjetskog rata i proživjela strahovite traume u izbjegličkim kampovima u Austriji, ali i prije – u rodnim Sladojevcima blizu Podravske Slatine, te na putu prema Austriji. Margaret Grahovac Siegrist je doista hrvatska Ana Frank, a činjenica da je preživjela splet je slučajnosti. Grahovci su se doselili u Slavoniju iz Like i sagradili kuću u Sladojevcima, koja i danas postoji. Žitelji u tom mjestu bili su pretežito Hrvati, katolici, uz nešto pravoslavnih i Židova. Djeca su se družila međusobno i živjelo se relativno mirno i dobro do l941. kada su se neki od vršnjaka Margaretina oca priključili komunistima, pravoslavci četnicima, a njezin otac Hrvatskim oružanim snagama. Po majčinoj liniji Margareta je pripadala lozi Egendorfera.(H.Hitrec)

11. svibnja 2010. u prostorijama HKZ-a i Hrvatskog slova otvorena je izložba karikatura i predstavljena zbirka nuspojava u nogometu „Šteta trave“ autora Srećka Puntarića-Felixa. Izložbu je otvorio predsjednik Hrvatskoga kulturnog vijeća Hrvoje Hitrec, a ovom prigodom donosimo njegov tekst, objavljen u katalogu izložbe. "Više od tri desetljeća Srećko Puntarić nasmijava ljubitelje karikature, od prve pojave sredinom sedamdesetih do dana današnjeg, vlasnik i radnik u tvornici smijeha koja ne poznaje recesiju, ni otpuštanje ni opuštanje. Gotovo neopazice, jednoga dana u tim desetljećima, Felix je postao klasik i stao uz bok velikanima hrvatske karikature, samosvojan i neponovljiv. Širokoj publici Felix je postao prisan tek nakon što je počeo svakodnevno surađivati u "Večernjem listu", tada već veteran karikature i dobitnik brojnih nagrada, a ta je trajna i plodotvorna veza dokaz da se može biti duhovit baš svakoga dana ako čovjek ne zapusti bogomdani dar i napusti svoj svijet kojemu je ovaj naš stvarni život samo sumorna podloga koju treba, da bi se preživjelo, preobraziti u bolji svijet vedroga i spašavajućeg humora."(H.Hitrec)

Pod istim naslovom pod kojim je početkom šezdesetih prošloga stoljeća objavljena prva (koliko mi je poznato) knjiga o stradanju Hrvata nakon svršetka Drugoga svjetskog rata i to na španjolskom jeziku, snimljen je i dokumentarni film vjerojatno negdje u drugoj polovici osamdesetih. Kada sam neki dan pisao o filmovima i televizijskim serijama, nisam još bio pogledao DVD koji mi je dostavljen prije Uskrsa – šteta što nisam, jer bi bio primjeren vremenu pasije, križnoga puta i smrti. Na omotnici DVD-a nije zapisana godina proizvodnje, no kako jedna od osoba koja govori u kameru spominje mogućnost, čak i vjerojatnost da će Hrvatska opet biti samostalna, navodi na zaključak da je film snimljen u doba kada su u Hrvatskoj još vladali komunisti, ali je rasap Jugoslavije bio na pomolu.(H.Hitrec)

Knjiga Milana Bobetka – Hrvatska mora iz rova (Vlastita naklada, Zagreb 2010.), s kronološkim nizom članaka iz tiska, od početka najave optužnice protiv generala Bobetka u Nacionalu 17. rujna 2002. do posljednje vijesti s mise zadušnice u crkvi Sveta mati slobode (Večernji list 7. svibnja 2003.), dramatično je svjedočanstvo. Najstariji sin generala Bobetka, Milan Bobetko, kronološkim nizom prikazuje okolnosti posljednjih mjeseci života svog oca. Koliko god se nekima činilo da je knjiga Hrvatska mora iz rova nepotrebna ili zakašnjela, posve su u krivu, jer političke nam okolnosti nameću stalnu potrebu podsjećanja na smisao i cilj optužbi iz Haaga. Uz to i činjenica – hrvatski narod slabo pamti i brzo zaboravlja. Dio one iste pete kolone koji su još u početku obrane Hrvatske širili podvale o dogovorenom ratu između Tuđmana i Miloševića, snažno se okomio pri kraju života na generala Bobetka. Te sile nisu prestale krivotvoriti povijesne činjenice, lažno prikazivati početak i okolnosti Drugog svjetskog rata u Hrvatskoj, a nastavljaju s krivotvorenim tumačenjima okolnosti Domovinskog obrambenog rata. Stoga je pojava knjige Milana Bobetka Hrvatska mora iz rova značajan doprinos istini, svjedočanstvo o velikoj medijskoj i političkoj hajci pod kraj života zaslužnog generala Bobetka. Čitanje knjige zahtjeva posebnu pozornost kao i ozbiljan analitički pristup.(D.Borovčak)

U četvrtak, 11. ožujka predstavljene su knjige «U viteza krunica» - ukoričeni zid boli posvećen poginulim hrvatskim braniteljima iz Zagreba. Pred punom dvoranom, u kojoj je bilo i učenika škola u Sesvetama, govorili su dr. Andrija Hebrang, dr. Josip Jurčević, general Ante Rosso i književnik Hrvoje Hitrec, direktor «Školske knjige» Ante Žužul i autorica knjiga Gordana Turić. Donosimo govor predsjednika Hrvatskoga kulturnog vijeća Hrvoja Hitreca. Izdvajamo: "Dopustite mi da prvo kažem nekoliko riječi o trenutku u kojemu se događa predstavljanje ovoga opsegom i važnošću ogromnoga projekta Gordane Turić. Živimo, naime, u vremenu u kojemu se pokušava, pa i uspijeva, krivotvoriti bliža hrvatska povijest. Čini se to u samoj Hrvatskoj, ali i izvan njezinih granica. U Hrvatskoj je za taj posao zadužen dobar dio visokotiražnih tiskovina i nekoliko povjesničara sumnjivih namjera, kojima mediji daju velik prostor. Poglavito se povijest krivotvori, i to na posebno ružan način, u mnogim književnim, filmskim i dramskim djelima u kojima se hrvatski branitelji gotovo u pravilu opisuju kao razbojnici, kriminalci i uopće osobe sumnjiva morala. Izvan Hrvatske postoje središta u kojima se danomice proizvode protuhrvatski falsifikati, ne samo u Beogradu gdje stoluje takozvana vlada davno nestale terorističke tvorevine koja je u ratu egzistirala na tlu Hrvatske, a tu vladu u sjeni podržava službena srbijanska politika koja eto, nedavno, na usta predsjednika Tadića traži od Hrvatske da ne slavi svoj službeni blagdan, Dan pobjede i domovinske zahvalnosti."

U Hrvatskoj je situacija što se filmskih festivala tiče ista ili slična kao i s medijima – organizatori su u pravilu ljevičarske postave, objektivnosti ni traga, pa se na kraju krajeva postavlja pitanje – sudjelovati ili ne. Tako nekako izgleda hrvatska „demokracija“ u prvom desetljeću 21. stoljeća. Prije nekoliko dana završio je Međunarodni festival dokumentarnog filma ZagrebDox 2010., na kojem je između ostalih prikazan i film filmskog i TV redatelja i člana HKV-a Miroslava Mikuljana pod nazivom „Ljudi s mliječnog puta“. S obzirom da je riječ o jdnom od najboljih hrvatskih dokumentarista, koji je zbog svoje političke nepodobnosti od strane struke i medija često puta ignoriran i prešućen, već prošle godine svojevrsno je iznenađenje bilo uvrštavanje njegovog filma „Sam“ na ZagrebDox, ali film istodobno nije uvršten na Dane hrvatskog filma. Ove godine su se dogodila dva velika iznenađenja. Mikuljanov film "Ljudi s mliječnog puta" uvršten je u službeni program međunarodnog festivala dokumentarnog filma Zagrebdox (od 700 pristiglih odabrano je 65), a zatim se dogodilo nešto što posebno veseli - film je osvojio nagradu publike.(hkv)

U programu ovogodišnjeg Međunarodnog festivala dokumentarnog filma ZagrebDox, koji se održava od 28. veljače do 7. ožujka 2010. godine, bit će prikazan i film "Ljudi s mliječnog puta ", filmskog i TV redatelja i člana HKV-a Miroslava Mikuljana. Riječ je o filmu koji je već u listopadu prošle godine nagrađen na Festivalu turističkog filma i ekologije održanom u Splitu. Također, riječ je nažalost i o autoru čiji su brojni uspjesi u hrvatskim medijima gotovo u pravilu prešućeni, naravno jer se, kao uostalom i mnogi drugi hrvatski intelektualci zbog svoje nacionalne osviještenosti ne nalazi među medijsko-političkim miljenicima. Stoga i ovom prigodom čestitamo gospodinu Mikuljanu i želimo mu mnogo uspjeha u njegovom daljnjem radu. Projekcija filma "Ljudi s mliječnog puta " održat će se u Centru Kaptol, Nova Ves 17 u Zagrebu i to u srijedu 3. ožujka 2010. u 16,00 sati u dvorani 2 te u 20,00 sati u dvorani 4, kao i u petak 5. ožujka 2010. u 16,00 sati u dvorani 1.(mmb)

Dana 13, veljače 2010, u Domu HV u organizaciji župe Presvetog Srca Isusova iz Karlovca i internetskog portala Horvatska (www.horvatska.com) održana je promocija knjige “Vjera u sjeni politike 3” autora Damira Borovčaka. Uvodničarka Antonia Tomašić je pozdravila nazočne, te predstavila prezentate i upoznala skup sa biografskim crtama autora. Župnik Norbert Ivan Koprivec je pozdravio gosta p. Stjepana Fridla, DI, glavnog urednika Radio Marije i Damira Borovčaka, autora knjige i voditelja emisije “Vjera u sjeni politike” na Radio Mariji. Pater Fridl je upoznao nazočne s poviješću nastanka i djelovanjem Radio Marije, te ukazao na značaj emisije Damira Borovčaka koja nije politička emisija, nego emisija istine, koja ukazuje na prešućivane patnje hrvatskoga naroda kroz povijest do današnjih dana. Posebno je naznačio zalaganje gospodina Borovčaka na brizi za hrvatske branitelje.(Ž.Tomašić)

Razdoblje između dvaju fašnika, onoga koji je završio desetoga siječnja drugim krugom izbora za predsjednika RH i fašnika koji redovito slijedi u veljači, pravo je vrijeme za otvorenje izložbe političkoga karikaturista Nikole Listeša, koji je u ovoj grani satire obilježio prvo desetljeće 21. stoljeća. Listešov stalni protagonist Stjepan Mesić dolazi, a Ivo Josipović će vjerojatno postati novi Listešov ljubimac jer je tridesetpostotni izabranik dao naslutiti da će biti dostojan Mesićev nasljednik. Nastavit će se isto tako opća mučna hrvatska politička priča, što je za narodni život pogubno, ali rasnom karikaturistu predstavlja dragocjenu građu, koju će satirik iz Kaštela majstorski pretočiti u crtež i duhovitu dosjetku. Na prijelazu stoljeća, Listeš se doista ukazao kao najbolji i najoštroumniji naš politički karikaturist i postao predvodnikom te podosta rijetke grane, rijetke i zato što uz darovitost zahtijeva i karakternost, čvrstinu političkih stajališta, svijest o povijesti i izravnu vezu s narodom, njegovim osjećajem i samosvojnošću.(H.Hitrec)

S predstavljanja knjige Damira Borovčaka Hrvatski osvrti, održanog 8. prosinca 2009. u Zagrebu donosimo izlaganje publicista Mladena Lojkića. "Osvrnut ću se na jedan segment Protokola sionskih mudraca, bez obzira da li se u toj „proročkoj knjizi“radi o atentičnom uradku sa Prvog cionističkog kongresa u Bazelu 1897. godine, ili o gnusnoj krivotvorini i antisemitskom pamfletu. Među mnogim preporukama kako zavladati svijetom, svakako je najzanimljivi onaj koji se odnosi na važnost informacije i preuzimanje svih medija od strane vladara svijeta. Fascinira svježina teksta Protokola u davanju naputaka o načinu preuzimanja kontrole nad medijskom istinom, kao i važnosti imati „svoju istinu“,poglavito ako znamo da u to vrijeme nije bilo elektronskih medija, a i tiskani su bili još u samom povoju. Jer ne zaboravimo onaj tko ima pravo na „svoju istinu“, taj ima moć da vlada ljudskim umom i naumom."

Kao što je već poznato, Društvo profesora hrvatskoga jezika poslalo je zahtjev Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa da odluči o (jednom) pravopisu. Zahtjev je poslan uz šest tisuća potpisa. Traže također donošenje novih srednjoškolskih programa nastave hrvatskoga jezika, te povećanje satnice hrvatskoga jezika od prvoga razreda osnovne škole. Na prvi pogled, zahtjev je posve u redu. Na drugi pogled, nešto manje. Glede povećanja satnice treba reći da se radi o zahtjevu za povratkom na satnicu koja je postojala donedavno – odnosno do trenutka kada je nečijom samovoljnom odlukom bio smanjen broj sati hrvatskoga jezika u osnovnim školama. Glede novih srednjoškolskih programa nastave hrvatskoga jezika – profesori su vjerojatno u pravu. No glede pravopisa nešto je ostalo u zraku i zahtijeva analizu.(H.Hitrec)

Ovih dana završeno je snimanje jednosatnog dokumentarnog filma, pod naslovom "Riječ kao zločin". Zadnji kadrovi ovog, za naše prilike, više nego zanimljivog filma o dramatičnoj životnoj sudbini najpoznatijeg političkog zatvorenika komunističkih zatvora u bivšoj Jugoslaviji dr.Marka Veselice, snimljeni su u njegovu rodnom gradu Sinju i okolici. Filmska ekipa ranije je snimala na brojnim lokacijama, u Zagrebu, Staroj Gradišci, Lepoglavi... Snimanje filma trajalo je preko 3 mjeseca, uz kraće prekide, a njegova premijera predviđena je do kraja ove godine. Ovim filmom se želi upozoriti na Markova stradalnička iskustva ali i na moralne obveze na koje apeliraju najviša tijela EU, a koje bi ponajprije trebale potaknuti umjetnike da pišu, snimaju i svjedoče istinu o tom zlosretnom vremenu hrvatske povijesti.(hkv)

Jedanaest godina poslije izdanja na engleskom jeziku [1] tiskano je i hrvatsko izdanje knjige Britanija i Bleiburžka tragedija [2] novozelandske umjetnice i publicistkinje Suzanne Brooks-Pinčević. Tko je autorica iz dalekog svijeta i kako je usmjerila svoj rad k dramatičnoj hrvatskoj povijesti 20. stoljeća? Suzanne Brooks-Pinčević po ocu je Britanka. Otac joj je bio britanski vojnik, borio se protiv japanske invazije na Hong Kong i završio je četiri godine u japanskom zarobljeništvu. Majka joj je Francuskinja čija je obitelj morala napustiti kuću zbog invazije Nijemaca. Oboje su roditelja jako propatili zbog Nijemaca i Japanaca – pa ta imena nisu bila poželjna u njihovoj obitelji. [3] Suzanne se udala za Hrvata iz Dubrovnika te kad je započela agresija na Hrvatsku 1991. godine gospođa Brooks-Pinčević suočava se sa strašnim činjenicama za koje sama kaže da bi mnogi željeli da ih nikada nije otkrila. Kao akademska likovna umjetnica ratne vijesti iz Hrvatske od 1991. – 1995. godine doživljava kao slikovne vizije te ih prenosi na platno i na taj način izražava svoje neslaganje s ratnom agresijom na domovinu svog supruga. Autorica je i pjesnikinja te knjigu upotpunjuje i lirskim sadržajima.(D.Borovčak)