Prenosimo izlaganje predsjednika Hrvatskog žrtvoslovnog društva, prof. dr. Zvonimira Šeparovića s tribine Hrvatsko slovo uživo - Napad na sudbenu vlast u slučaju presude klevetniku Predragu Matvejeviću, održane 8. lipnja ove godine. Izdvajamo: "Predrag Matvejević - onaj koji je obijedio, oklevetao i uvrijedio Milu Pešordu, tko je on? Neki čistunac, uzor čovjek, kao i škola na kojoj je govorio protiv ove naše zemlje, La Sapienza, dakle možda čovjek mudrosti sapijencijalan čovjek? Predrag Matvejević je počinio crimen. Uvrijedio je i oklevetao čovjeka koji je samo pjevao i patio sa svojim narodom. Predrag, kojeg li obvezujućeg imena, je suprot svom imenu - klevetnik, koji hoće progon, htio bi poseban sud za talibane, osokoljen, ohrabren Mesićevim odlikovanjem uzletio je u svojoj mržnji na hrvatsko i Hrvate tako visoko da je njegov pad nakon sudskoga pravorijeka bio pravi tresak. Ne će mu puno pomoći ni priznanje don Ivana Grubišića, splitskog ljevičara, koji je uime svoje imaginarne „Hrvatske akademske udruge"(HAU) proglasio P. M. „osobom dijaloga - osobom godine", zbog, kako reče don Ivan „višegodišnjeg prepoznatljivog djelovanja i promoviranja humanih civilizacijskih i suvremenih vrijednosti"."

U ponedjeljak, 7. lipnja, održana je tribina Hrvatskoga kulturnog vijeća pod naslovom "Komu ide novac za područja državne skrbi?". Nastupili su: Ante Beljo, bivši saborski zastupnik i voditelj Hrvatskog informativnog centra, Drago Krpina, bivši saborski zastupnik , Stjepan Šterc. demograf i sveučilišni profesor, te Danijel Srb, predsjednik Hrvatske stranke prava. Ante Beljo je uvodno podsjetio da je 1996. donesen Zakon o područjima posebne državne skrbi, koji se odnosio na one hrvatske krajeve koji su u ratu bili okupirani, a svrha mu je bila pojačana briga države za ljude koji bi poslije rata ondje živjeli. (t.l.)

S okruglog stola Udruge za hrvatski identitet i prosperitet koji je 14. svibnja 2010. održan u čast prvom hrvatskom predsjedniku dr. Franji Tuđmanu donosimo zapaženo izlaganje književnika i predsjednika Hrvatskoga kulturnog vijeća Hrvoja Hitreca. Izdvajamo: "Suvremena hrvatska država bila je u samome početku nalik Heraklu koji se već u kolijevci morao boriti sa zmijama i uspio ih zadaviti. U prvih deset godina moderna tvorevina državotvornoga hrvatskog naroda izrasla je u čvrstu djevojčicu koju ni ratni pakao ni dječje bolesti ni zlostavljanje u međunarodnoj školi nisu učinili depresivnom. U hrvatskoj je školi imala odlične ocjene iz povijesti , u školi života naučila je da se mora tući za svoje dostojanstvo, a otac ju je podučio da ne smije ulaziti u tuđe automobile. U adolescentnoj dobi, međutim, Hrvatska se počela ponašati vrlo ambivalentno, družila se s ološem i postala ovisnicom, uzimala je potajice iz svoje kuće vrijedne stvari i prodavala ih da bi mogla kupiti drogu i skupe haljine, ponižavala se, zaduživala i odlazila u krevet sa strancima, a takav se način života odrazio i na njezine ocjene u školi. Do mature je nekako dospjela, ali državnu maturu nije položila."

Donosimo uvodni govor člana Upravnog odbora Hrvatskoga kulturnog vijeća Ante Belje s prosvjednog skupa 'Kruga za trg' održanog 8. svibnja 2010.u Zagrebu. Izdvajamo: "Okupili smo se danas ovdje da još jednom glasno i jasno ponovimo naš zahtjev Skupštini grada Zagreba za povratak imena Kazališni trg ovom najljepšem zagrebačkom trgu. Od prosvjeda odustati nećemo sve dotle dok naš zahtjev ne bude ispunjen. Simbolima zla ne smiju biti obilježene hrvatske ulice i trgovi – simboli zla ne smiju postati ničiji uzori i treba ih čim prije smjestiti u muzeje one negativne povijesti.Tito je jedan od njih unatoč činjenici što nas neki još i danas, i to s visokih mjesta u politici – antihrvatskoj – hoće uvjeriti da njihova borba za Jugoslaviju nije bila zlo i da su komunistički zločini bili antifašizam. Povijesne činjenice, one od '41.-'90. god. i one od '91.-'95. god. ih u tome demantiraju, a njihovi putevi su obilježeni potocima suza i krvi i gomilama rasutih ljudskih kostiju. Bili su to putevi Staljinova i Titova komunističkog pakla, a ne de Gaulle-ova demokratskog antifašizma!"

Tribina je održana u ponedjeljak, 26. travnja u prepunoj dvorani "Hrvatskoga slova". Predavači su bili dr. Zvonimir Šeparović i odvjetnik Tomislav Jonjić. Na početku izlaganja dr. Šeparović, ministar vanjskih poslova početkom devedesetih i aktualni predsjednik Hrvatskog žrtvoslovnog društva, ustvrdio je da su neizravne najave oko povlačenja tužbe Hrvatske protiv Srbije za genocid – opasna posla. Genocid se dogodio. Upravo je u Hrvatskoj, kronološki gledano, izvršen prvi zločin genocida u srpskoj agresiji, od Vukovara, Ovčare do Škabrnje, od Baranje do Dubrovnika ubijeno je u Hrvatskoj 15 000 ljudi, a kada se pribroje stradali u BiH – ubijeno je više od 20 000 Hrvata.(hkv)

Na tribini HKV-a pod naslovom "Što je ostalo od hrvatskih stranaka", održanoj u ponedjeljak 12. travnja, nastupili su dr. Miroslav Tuđman, dr. Josip Jurčević i mladi politolog iz Ljubljane, rodom Hrvat, magistar Igor Ivašković. Na početku tribine odana je minutom šutnje počast poginulom poljskom predsjedniku Lechu Kaczinskom i dužnosnicima koji su zajedno s njim stradali u kobnoj zrakoplovnoj nesreći. Dr. Miroslav Tuđman je u obliku teza opisao stanje hrvatskih stranaka koje je krajnje zabrinjavajuće, bez ideja i vizija, k tomu i bez razlika u strateškim ciljevima koji su postavljeni bez alternative. Ono što je najvrjednije u hrvatskom političkom i društvenom životu ostalo je izvan stranaka i izvan institucija, s časnim iznimkama. K tomu, hrvatske stranke nemaju rješenja za unutarstranačke razlike, što dovodi do dioba u ključnim (izbornim) trenutcima te utječe na fragmentaciju biračkoga tijela. Bez cjelovite strategije, stranke nisu sposobne definirati razvoj, te im kao osnovna karakteristika ostaje – politička trgovina, svađa umjesto dijaloga, ali i utrka u poslušnosti.(H.Hitrec)

U ponedjeljak, 22. ožujka 2010., održana je tribina Hrvatskoga kulturnoga vijeća na kojoj su predstavljene knjige dr. sc. Miroslava Međimorca «Izvršio sam zapovijed, odveo sam u smrt 900 Hrvata» i Diane Glasnove «Ratnici milosrđa». Obje knjige nas vraćaju u vrijeme neposredno nakon svršetka II. svjetskog rata u Europi, u dane kada je jugoslavenska vojska masakrirala razoružane hrvatske vojnike i mnoštvo civila kod Bleiburga i na Križnim putovima. Uvodni govor održao je dugogodišnji saborski zastupnik Ante Beljo, dajući okvir u kojemu su se odigrala zbivanja opisana u knjigama. U Koruškoj se početkom svibnja 1945. našlo oko dva milijuna vojnika poraženih vojska (Hrvati, Slovenci, Srbi, Kozaci, Nijemci...) i onih koji su ih slijedili, civila, žena i djece. Po dokumentima koji su danas poznati, Hrvata je – vojnika i civila – bilo čak pet stotina tisuća. Najveći broj njih našao se u zoni koja je bila pod nadzorom Britanaca, a tek manji na sjeveru pod nadzorom Amerikanaca. Što se potom događalo, uglavnom je poznato – Britanci su izručili Hrvate (Slovence i Srbe) jugoslavenskoj, Titovoj armiji, a Kozake Rusima. Uslijedila su masovna, bestijalna pogubljenja, poglavito na teritoriju Slovenije.(H.Hitrec)

U Zagrebu je u subotu 13. ožujka održana redovita godišnja skupština Hrvatskoga kulturnog vijeća, kao što je to već uobičajeno, u prostorija Hrvatskog slova i Hrvatske kulturne zaklade. Dvorana je bila puna, a među nazočnima bilo je osoba iz cijele Hrvatske, kao i iz Bosne i Hercegovine. Uvodnu riječ održao je predsjednik Udruge Hrvoje Hitrec. Njegovo nadahnuto izlaganje objavit ćemo sljedećih dana kao poseban prilog na Portalu. Jedna od glavnih poruka bila je vjera u uspjeh i daljnje jačanje Hrvatskoga kulturnog vijeća, koje je uspjelo oponirati željama političko-medijskih struktura svih ovih godina. U tom smislu spomenuta je potreba osnaženja podružnica naše udruge na terenu.(mm,B.Bralić)

U petak, 4. prosinca 2009. godine, održan je u zagrebačkom hotelu «The Westin» osmi stručno-znanstveni skup pod naslovom « Haaški sud – Zajednički zločinački pothvat – Što je to?» , u organizaciji Hrvatskoga kulturnog vijeća. Donosimo izlaganje dr. Edwarda Yambrusica iz kojeg izdvajamo: „ Uvod u Opću deklaraciju o ljudskim pravima navodi da je bitno da su sva ljudska prava zaštićena zakonom, i to pravednim zakonom. Danas, međutim, pobornici ljudskih prava smatraju da je Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) započeo novo razdoblje međunarodnoga zakona, te da su njegove institucije i jurisdikcije ustanovile presedan za buduća zakonodavstva. Svrha ovoga predavanja jest pokazati najizrazitije pukotine u pravosuđu ICTY-a, gdje je politička podobnost zamijenila pravedno pravilo zakona te time povrijedila ljudski duh, um i dušu žrtve, koju je svojom svrhovitošću zakona trebala zaštititi. Ovdje ćemo pokazati da Sud (ICTY) utemeljen kao samodostatni zakonski sustav sui generis djeluje u stvari unutar virtualne stvarnosti, vrlo udaljen od načela Nürnberške povelje kao i od zbilje koja se događala u ratnom sukobu na području bivše Jugoslavije, to jest u ratu između onih koji su se borili na načelima samoodređenja, tražeći mirno, demokratsko rješenje potvrđeno referendumima, te onih koji su napadačkim ratom to htjeli spriječiti.”

S tribine HKV-a o ustavnim promjenama održane 15. veljače 2010. godine u Zagrebu donosimo izlaganje dr. iur. Milana Vukovića. "Stječe se dojam da političari, u različitim okolnostima, na različite načine ističu privatiziranje na pravo da oni odlučuju o promjenama Ustava. Taj osjećaj šire javnosti potkrijepljuje činjenica da se dogovaranja vlasti i opozicije, na neki način, drži podalje od javnosti. Pogrješno je to cijelo delikatno područje medijskih komunikacija prepustiti samovolji pojedinaca. Potrebno je unijeti svjetla u ovaj mrak nejasnoća. Osobno me prožima osjećaj da je vrijeme, koje nam je dano s najavom ustavnih promjenama, neka vrsta poziva ojačavanja sposobnosti za obranu vlastitoga nacionalnog identiteta sa svim njegovim sadržajima koji su ga tijekom povijesti oblikovale. Zato radi održavanja stabilnosti hrvatskoga društvenog i državnog uređenja, u centru raspravljanja o Ustavnim promjenama trebalo bi biti najavljeni problem uvođenja «dopunskog glasovanja manjine». Naime, stječe se dojam da se nam se želi nametnuti neki zaborav naše burne prošlosti, osobito one koju smo proživjeli tijekom Domovinskog rata i obrane slobodne i samostalne Hrvatske od 1991. do 1995. godine, a što nas je moglo dovesti do upitnosti vlastitog identiteta."

S tribine HKV-a o ustavnim promjenama održane 15. veljače 2010. godine u Zagrebu, donosimo uvodno izlaganje Hrvoja Hitreca, predsjednika naše Udruge. "Nalazimo se usred užurbanoga procesa promjena Ustava RH. Treba podsjetiti da je ovo četvrta promjena božićnoga Ustava iz 1990. Samo je prva promjena iz sredine devedesetih bila nužna da bi u najviši pravni akt države ušla odredba o zabrani udruživanja Hrvatske u nove balkanske saveze. Druga i treća promjena u kratkotrajnom revolucionarnom zanosu neokomunista početkom ovoga stoljeća – bile su uglavnom korak natrag, uključujući ukidanje Županijskoga doma Sabora, pa ako sada doista nešto treba mijenjati, onda su to mnoge promjene učinjene u to žalosno doba kada se Ustav mijenjao svakih šest mjeseci. Ni ovoj četvrtoj promjeni Ustava nije se pristupilo ništa odgovornije i ozbiljnije. Kao razlog su isprva navedene promjene koje su potrebne za zatvaranje poglavlja pravne stečevine i stvaranje ustavnopravne osnove za pristupanje RH Europskoj uniji. No kako promjene Ustava uvijek znače i otvaranje Pandorine kutije, odmah su iz nje izletjele različite ekstenzije, od kojih neke imaju oblik udaraca načelima na kojima smo stvorili suverenu hrvatsku državu – jedinstvu domovinske i iseljene Hrvatske i svijesti o jedinstvu nacionalnog korpusa koji obuhvaća i Hrvate u Bosni i Hercegovini, dakle na teritoriju neupitne hrvatske baštine."

I ove je godine Hrvatsko kulturno vijeće održalo mnoštvo izrazito zapaženih i veoma dobro posjećenih tribina s temama od presudne važnosti, kako za aktualne političke trenutke u kojima se Hrvatska nalazi, tako i za smjer u kojem će se ta ista politika kretati u budućnosti. Neke od tema ove godine održanih tribina bile su: "Pokušaji rehabilitacije četništva u Hrvatskoj", "Ustavne promjene", predstavljanje knjiga dr. sc. Miroslava Međimorca «Izvršio sam zapovijed, odveo sam u smrt 900 Hrvata» i Diane Glasnove «Ratnici milosrđa», tribina pod nazivom "Što je ostalo od hrvatskih stranaka?", "Tužba protiv Srbije ne smije se povući", "Istina o odnosima Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine u devedesetim godinama 20. stoljeća", "Komu ide novac za područja državne skrbi?", te posljednja održana 14. lipnja "Udba je ostala živa". Tribine Hrvatskoga kulturnog vijeća svakako je vrijedno posjetiti jer na njima redovito izlažu eminentni hrvatski stručnjaci – političari, pravnici, novinari. (hkv)

U ponedjeljak, 24. svibnja, održana je tribina Hrvatskoga kulturnog vijeća pod naslovom "Istina o odnosima Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine u devedesetim godinama 20. stoljeća". Tribina je održana u dvorani "Hrvatskoga slova", koja je bila prepuna zainteresiranih, kao što je to bio slučaj i sa svim tribinama HKV-a održanim u prvoj polovici ove godine – poradi uvijek zanimljivih i aktualnih tema. Zašto je ova tema aktualna, premda se radi o događajima (poglavito) od l990. do l995.? Zato što je krivotvorenje odnosa Hrvatske i BiH u ratnim godinama dosegnulo vrhunac upravo prije nekoliko tjedana, kada je nitko drugi do predsjednik RH pred parlamentom BiH optužio Hrvatsku za agresiju na BiH, ne posve izravno, ali dovoljno da se govor shvati upravo na taj način, kao što su ga istoga časa interpretirali u Srbiji (Vuk Jeremić, ministar vanjskih poslova), zadovoljni usput što Josipović u istom govoru nije imenovao pravoga i jedinog agresora – Miloševićevu Srbiju i Srbe u BiH koji su na crti projekta stvaranja Velike Srbije osvajali teritorije, uz najveće brutalnosti i etničko čišćenje.(H.Hitrec)

Udruga Hrvatske domovinske vojske 1941.-1945., Podružnica Split, 13. svibnja ove godine u Splitu je organizirala predavanje prof. dr. Branimira Lukšića, »Bleiburška tragedija u povijesnim dokumentima«. Nakon predavanja upriličena je i projekcija (hrvatskoj javnosti dosad slabo poznatoga) dokumentarnog filma Bleiburška tragedija redatelja Michaela Palaića i producenta Michaela Taylora. Izlaganje prof. dr. Lukšića donosimo u nastavku. Izdvajamo: "Prema britanskom vojnom arhivu Bleiburgu se primicalo ukupno 200.000 hrvatskih vojnika i oko 500.000 civila da bi se predali Britancima i stavili pod njihovu zaštitu. Ovi su ljudi stigli pred Bleiburg u popodnevnim satima 14. svibnja. Tu je zapovjedništvo HOS-a na čelu s generalom Herenčićem stupilo u kontakt sa zapovjedništvom tamošnje britanske postrojbe i izjavilo, da su se došli predati britanskoj vojsci i staviti pod njihovu zaštitu civilno pučanstvo. Britanski zapovjednik je odgovorio, da je obaviješten o hrvatskom dolasku, i da će Hrvati sutra moći krenuti dalje prema zapadu zadržavši svoje oružje. Međutim sutradan 15. svibnja cijela se situacija na terenu izmijenila. Do obrata je došlo nakon što je Harold MacMillan, politički savjetnik vrhovnog savezničkog zapovjednika za Sredozemlje feldmaršala Harolda Alexandera, i izravno odgovoran predsjedniku britanske vlade Winstonu Churchillu, 13. svibnja usmeno naredio u Klagenfurtu zapovjedniku 5. korpusa britanske 8. armije generalu Charlesu Keightleyu, da „veliki dio otpadničkih jugoslavenskih trupa, izuzev četnika, izruči jugoslavenskim partizanima.""

26. travnja u prepunoj dvorani "Hrvatskoga slova" u Zagrebu održana je tribina Hrvatskoga kulturnog vijeća pod nazivom "Tužba protiv Srbije ne smije se povući". Predavači su bili dr. Zvonimir Šeparović i odvjetnik Tomislav Jonjić. U nastavku donosimo izlaganje dr. Zvonimira Šeparovića. Izdvajamo: "Utemeljili smo program istraživanja i prikupljanja dokaza. Pozvana su sva ministarstva, državne institucije, nevladine organizacije i najistaknutiji stručnjaci da  prikupe i dostave dokaze o genocidu i ratnim štetama u Hrvatskoj. Određeni su i rokovi. Ali, vrijeme je radilo protiv nas. Izbori 2000. doveli su novi vlast. Bilo je glasova da treba tužbu povući a onda su krenuli drugim smjerom: proglasili su da je posao obavljen nestručno i za izradu Memorijala zatražili su odgodu od šest mjeseci pa još jednom šest mjeseci da se na tužbu – zaboravi. Naravno na svako produženje i protivna strana ima jednako vrijeme za sebe. I tako je prošlo šest godina a da se sa tužbom više ništa ne događa. Oni koji su protiv tužbe uspjeli su potisnuti ovaj proces. Njima tužba protiv Jugoslavije ne odgovara. Tako je od samo početka. Iz Haga je već krenulo čim smo tužbu predali. Sutradan je tiražni zagrebački dnevni list preko čitave stranice objavio naslov «Jugoslavija će tužiti Hrvatsku!» Dakle, nije im bilo po volji što smo mi tužili agresora, oni plaše čitatelje da će sada Jugoslavija tužiti nas. A to je standardno procesno pravilo retorzije – na tužbu – protutužba. Pa to zna svaki zagorski kverulant.

S predstavljanja 8. zbornika HKV-a pod nazivom „Haaški sud - 'Zajednički zločinački pothvat' - Što je to?", održanoga u Hrvatskoj kulturnoj zakladi u Zagrebu 15. travnja 2010., donosimo izlaganje novinara Mate Kovačevića. Iz teksta u kojem se autor osvrće i na najnovija zbivanja u ovom uvodu izdvojili smo politički aspekt trenutne situacije: "Danas, kad pred vas stavljamo ovaj Zbornik ne možemo prijeći preko činjenice kako su upravo radovi sa spomenutih skupova bitno doprinijeli raskrinkavanju pozadine rada haaškoga međunarodnog tribunala za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije. Njegova politička dimenzija sudovanja preteže u gotovo svim odlukama, a kad je struka otkrila javnosti kako se to pravno nasilje pretvara u dio procesa političkoga uništenja hrvatske državne nezavisnosti, upravljači Haaškoga sudišta bojno su polje, uz golemu pomoć različitih medijskih taktika premjestili u samu Hrvatsku."(hkv)

Donosimo vijest Hine i nekoliko fotografija s odlično posjećene tribine HKV-a pod nazivom "Što je ostalo od hrvatskih stranaka?", održane 12. travnja 2010. u Zagrebu, a na kojoj su govorili kandidati na nedavnim predsjedničkim izborima prof. dr. Miroslav Tuđman i prof. dr. Josip Jurčević te politolog mr. sc. Igor Ivašković. ""Stranke su se očistile od intelektualnoga kapitala," rekao je Tuđman dodavši da stranke nemaju rješenja za unutarstranački dijalog i legalizaciju frakcija. Smatra da je posljedica takvoga stanja sve veća fragmentacija biračkoga tijela pa zato nema konsenzusa o bitnim nacionalnim interesima."

S osmog stručno-znanstvenog skupa Haški sud – “Zajednički zločinački pothvat“ – što je to? održanog u organizaciji Hrvatskog kulturnog vijeća 4. prosinca 2009. godine u hotelu „ The Westin“ u Zagrebu donosimo izlaganje dr. Pavla Galića. Izdvajamo: „Dva masona i jedan «antikrist» uspostavili su u veljači 1945. na Jalti tzv. novi svjetski poredak. U kolovozu pak iste godine ta se konferencija nastavila u Berlinu - bila je to Berlinska konferencija. Treba se podsjetiti, da su ti saveznici iz Drugoga svjetskog rata bili međusobno neprijateljski raspoloženi nakon Prvoga svjetskog rata. No, kako to već biva, isti ih je neprijatelj, nacifašizam, ujedinio.[1] Međutim, već 1948. ti su prijatelji opet postali neprijatelji (ili se tako ondašnjim ljudima činilo), a takvo je stanje trajalo sve do pada Berlinskog zida 1989. godine – kada su ti neprijatelji opet postali prijatelji. Danas, nakon pola stoljeća, bolje su nam shvatljive mnoge stvari tog prijateljstva i neprijateljstva. Smijemo kazati da neprijateljstva između Saveznika iz Drugoga svjetskog rata uopće nije bilo – sve su oni uglavili na Jalti i u Berlinu i toga su se držali. Dijelu svijeta pod «okriljem» Sovjetskog saveza dan je komunizam (zapadni proizvod) kako bi ukrotio narode na već poznate nam načine, a zapadnom su svijetu, pod okriljem masonsko-kapitalističke plutokracije i demokracije, ostavljeni narodi i države da bi ih se strašilo baukom komunizma. To je izvrsno funkcioniralo nekoliko desetljeća. Od toga rasporeda najviše su koristi imale zapadne države, jer su u strahu od komunizma povećavale radnička prava, čime je kapitalizam dobio humaniji izgled.”

8. veljače 2010. godine u Zagrebu je u organizaciji Hrvatskoga kulturnog vijeća održana tribina pod nazivom "Pokušaji rehabilitacije četništva u RH" s koje donosimo izlaganje Jadranke Matašin. “Pitajte me zašto sam večeras ovdje? Osjećam da me On, koji nam je podario život i sve u njemu poziva i proziva na: odgovornost za mir, jer svi smo mi pozvani da ga gradimo mir. Za izgradnju mira potrebno se odgajati, polazeći od širokogrudnih odluka na osobnoj i obiteljskoj razini, kao i na razini zajednice i politike. Zbog suludih ideologija tadašnjih političara, etničkim čišćenjem katolika 1941. godine, 2364 duša je protjerano iz župe Boričevac u velikom egzodusu širom Hrvatske, a ognjišta su im uništena kao i sam objekt crkve RBD Marije kao župne crkve. Kulen Vakuf, Bihać, željeznički transporti, život prognanih i obespravljenih po Slavoniji, sve do Apatina, Bjelovara; do danas obespravljeni zbog imovinsko pravnog statusa i nikad pružene zadovoljštine kroz bilo kakav oblik naknade oduzetog. Danas rješavanje imovinsko pravnog statusa oduzete imovine i sve borbe kroz obnovu gruntovnih knjiga, crkvenog objekta kao i stvaranje uvjeta mogućeg povratka. Što znači obnova spomenika ''Ustanku naroda Like u Srbu''? Kojeg naroda, pitam Vas, povijesničari, recite molim Vas tko je tu ustao protiv koga, tko je učinio genocid, egzodus i kultorocid?

U ponedjeljak 15. veljače 2010. godine u Hrvatskoj kulturnoj zakladi održana je tribina u organizaciji Hrvatskog kulturnog vijeća na temu ustavnih promjena. Donosimo izlaganje mr. Luje Medvidovića iz kojeg izdvajamo: Sažimajući opis Hrvatske povijesti u posljednjih dvadesetak godina može se reći da se ona sastoji od dva dijela: prvi je dio lucida intervala, kojeg Bruno Bušić, Josip Pećarić i Dubravko Jelčić opisuju kao Tuđmanove tri sekunde, kad je Predsjednik Tuđman napravio Hrvatsku; drugi je dio sve ostalo vrijeme u kojem se s mnogih strana osporava značaj te činjenice i razgrađuje Hrvatska. Ovu tezu testirajmo na dvije točke: prva, referendum kao način donošenja odluke, i druga, dvostruko pravo glasa kao odluku. Hrvatska je u svojoj povijesti imala samo jedan nacionalni referendum – referendum neovisnosti 19. svibnja 1991. - koji je bio uspješan: na krilima tisućugodišnjeg sna o hrvatskoj samobitnosti i slobodi, iznjedrio je Republiku Hrvatsku. Poražene snage – vješte i iznimno dobro organizirane - traže načina da jedno i drugo obesnaže. Stvorena je klima da se ustav (konstitucija) mijenja, a da se ta promjena (rekonstitucija!) smatra formalnošću, a ne izrazom slobodne volje hrvatskoga naroda i svih građana Republike Hrvatske kao jedinstvene, nedjeljive demokratske i socijalne države. Kako se radi o najvažnijem državnom i nacionalnom interesu tražim da hrvatski narod i svi građani Republike Hrvatske na referendumu - većinom glasova ukupnog broja birača u državi (čl. 141 st. 4 Ustava RH) - odluče o novom prijedlogu novih ustavnih promjena. Odlučno sam protiv ustavnih promjena koje se pripremaju daleko od očiju javnosti.

S tribine HKV-a o ustavnim promjenama održane 15. veljače 2010. godine u Zagrebu donosimo izlaganje prof. emeritus dr. sc. Željka Horvatića. "U dostupnim nam informacijama o aktualnim dogovorima političkih stranaka u Hrvatskoj što bi se trebalo mijenjati u Ustavu Republike Hrvatske, kao glavni razlog novih promjena navodi se i njihova neophodnost radi usuglašavanja i prilagođavanja našeg Ustava potrebama pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji. Iako nam nije dostupan tekst prijedloga mogućih ustavnih promjena, nedvojbeno je da se radi i o tumačenju izvornog sadržaja i eventualnim promjenama članka 141. iz tzv. Božićnog Ustava kojega je u početku teške borbe za hrvatsku samostalnost i nezavisnost donio Hrvatski sabor. U tom se, naime, članku Ustava propisuje postupak pokretanja i odlučivanja o udruživanju Republike Hrvatske u saveze s drugim državama. A upravo o tome se radi i u slučaju, kako se već više godina najavljuje, udruživanja naše države s državama Europske unije. Stoga pravno tumačenje sadržaja tog članka i njegovih eventualnih promjena neizostavno zaslužuje ozbiljnu pozornost."